Homoseksualni likovi, ovih se dana, nalaze u središtu televizijskog prime time-a. Ali ako je to jedino što kreira vaše mišljenje o lezbijkama, homoseksualcima, biseksualcima ili transrodnim osobama, vaš pogled je malo skučen. Ti uspješni odvjetnici, modni asistenti i biseksualni doktori obično imaju vrhunsko obrazovanje, uspješnu karijeru i sigurnost svog radnog mjesta. U stvarnosti, međutim, u većini zemalja direktori mogu zakonski otpustiti, uskratiti napredovanje ili odbiti zaposliti osobu homoseksualne orjentacije. Homoseksualci i lezbijke žive puno siromašnije od svojih heteroseksualnih vršnjaka, dok LGBT parovi zarađuju znatno manje, plaćaju veće poreze na dohodak i dobivaju manji povrat poreza od vlade, kažu istraživanja.
Od ranih početaka pokreta za prava homoseksualnih osoba, protivnici kao Jerry Falwell, Lou Sheldon i Pat Robertson izjavljivali su da “homoseksualci nisu samo prijetnja – oni su pedofili, izopačeni – koji od ljudi traže nekakva posebna prava jer su ionako već bogatiji od svih ostalih.”, piše Karma Chavez, asistent na Wisconsin – Madison sveučilištu i osnivatelj “Queer Migration Reasearch Networka”. Percepcija o bogatstvu homoseksualca ne dolazi samo od strane protivnika. Kada su suosjećajni producenti počeli uvoditi homoseksualce i lezbijke na televizijske ekrane, kroz serije kao što su “Will&Grace”, “Queer Eye for the Straight Guy” i “Ellen”, pokušali su njihov život što više približiti gledateljima više srednje klase. Tako da su ti likovi imali više srednjeklasne poslove, više srednje klasne stanove i životne probleme kao i pripradnici heteroseksualne srednje klase. Iako su, LGBT likovi kao što su Eric iz “Gossip Girl”, Teddy iz “90210”, Emily iz “Pretty Little Liars” i Kurt iz “Glee”, opterećeni problemima – morali su se boriti sa tinejdžerskim strahovima oko priznavanja homoseksualnosti – njihovi problemi rijetko su kad ekonomski.
Percepcija vs. Stvarnost
Kada isključite TV, stvarnost je poprilično drugačija. Prema izvješću “The half in Ten”, inicijative za smanjenje siromaštva, gotovo četvrtina lezbijki i biseksualki između 18 i 44 godine živi u siromaštvu u usporedbi sa 19% heteroseksualnih žena. Homoseksualci su često uskraćeni u iznosu plaće prema nekim procjenama između 11% i 30% u odnosu na heteroseksualne kolege. Zakon koji bi zabranio diskriminiranje zaposlenika na osnovi seksualne orijentacije predavan je Kongresu na izglasavanje gotovo svake godine od davne 1994., ali bezuspješno. S odbijenicama oba doma Kongresa smatra se da se izglasavanje tog zakona neće dogoditi u bliskoj budućnosti.
Prema kampanji za ljudska prava u 2010., 87% najbogatijih 500 tvrtki usvojili su nediskriminacijsku politiku koja uključuje seksualnu orjentaciju, dok 46% također uključuje i rodni identitet. “Korporativna Amerika i poslovna zajednica su otvorile put u prihvaćanju ovih vrsta zaštita”, izjavio je za AOL Jobs Ian Thompson, pravni zastupnik “American Civil Liberties Union”. Ali postoje još mnogobrojna poduzeća koja ne štite svoje LGBT zaposlenike s čijim se problemima Thompson svakodnevno suočava. Kaže : “Mislim da na LGBT zaposlenike koji primaju manji dohodak i LGBT zaposlenike raznih rasa – diskriminacija na poslu neproporcionalno utječe”. Prema istraživanju “Lambada Legal & Deloitte Financial Advisory Service” iz 2005. 20% LGBT zaposlenika kaže da su se borili za promaknuće radi njihove seksualne orijentacije i rodnog identiteta. Dvije petine zaposlenih lezbijki, homoseksualca i biseksualaca tvrde da su na poslu doživjeli različita uznemiravanja radi njihove seksualne orijentacije. Jedna studija iz listopada prošle godine utvrdila je da postoji 40% manja vjerovatnost na jugu i srednjem zapadu Amerike da homoseksualac bude pozvan na intervju za posao ako njegov životopis pokazuje da je deklarirani homoseksualac. I dok velika većina Amerikanaca podržava zaštitne mjere za zaposlene homoseksualce, lezbijke i transrodne osobe, “postoji ozbiljan problem zdravorazumskog shvaćanja na nivou Kongresa o nužnosti takvog zakona”, kaže Thompson.
Premija lezbijskih plaća?
Ipak studije su otkrile da lezbijke uživaju veće plaće, za razliku od heteroseksualnih kolegica, i to u iznosu od 32% prema nekim istraživanjima. “Ali to zapravo nije povezano s tim je li žena lezbijka ili ne”, objašnjava Gary Gates, demograf sa Sveučilišta u Kaliforniji, Los Angeles. Lezbijke koje su obuhvaćene ovom studijom su većinom bile bjelkinje srednje klase i najvjerovatnije neće imati odnosno nemaju djecu, “tako da su vjerovatno imale malo prekida u sudjelovanju na tržištu rada”.
Prema istraživanjima “National Gay and Lesbian Task Force” i “National Black Justice Coalition” provedenom na 200 ispitanika više od polovice lezbijki pripadnica crne rase odgajaju dijete, u usporedbi sa više od trećine lezbijki bjelkinja. Lezbijke crne rase će u prosjeku podići dijete gotovo isto kao i heteroseksualke iste rase, te će većina njih djecu roditi u mlađoj dobi.
Čak i s premijama na plaću, spolna razlika u plaćama znači da će lezbijke ipak zarađivati manje novca od prosječnog muškarca bilo koje seksualne orijentacije. Lezbijski parovi su sukladno tome dvostruko zakinuti. Prema “The Half in Ten” izvještaju, dvostruko više lezbijskih parova iznad 65 godine žive ispod granica siromaštva od oženjenih heteroseksualnih parova istih godina.
Plaćaju više, dobivaju manje
Ne samo da homoseksualni i lezbijski parovi zarađuju manje novca, oni također plaćaju veće poreze. Vjenčani heteroseksualni par koji zaradi $45,000 i zajednički prijavi porez, primit će $50 povrata, prema istraživanju Melisse Boteach, menadžerice “The Half in Ten campaign”. Homoseksualni par sa istim prihodom će imati porezne obveze od $2,165. Homoseksualni partneri također nemaju pravo nasljedstva, dječijih doplataka kao i socijalnog osiguranja bračnog druga i ostalih beneficija.
Ekonomske nevolje zajednice homoseksualaca i lezbijki često ne dolazi do izražaja u medijima. Većina članova Kongresa ne provode puno vremena brinući se o LGBT Amerikancima sa niskim prihodima koji su najviše pogođeni diskriminatornim zakonima. “Bili biste iznenađeni koliko članova Kongresa obavlja svoj posao pod geslom da ne poznaju i nemaju nijednu LGBT osobu u svome okrugu”, kaže Thompson.
Prema istraživanjima iz lipnja 2011, provedenog od Centra za američki razvitak, devet od deset Amerikanaca misli da je nezakonski diskriminirati homoseksualce na njihovim radnim mjestima. Ovo može biti razlog zašto Kongres, iako je većina zastupnika demokrata, nije uspio izglasati Zakon o zabranjenom diskriminiranju prilikom zapošljavanja. Ali to je jedan od prioriteta homoseksualaca i lezbijki iz Amerike koji se svakodnevno susreću sa nesigurnošću na radnome mjestu. “Ovo pogađa LGBT zajednicu kao nijedan drugi problem s kojim se suoćavaju”, objašnjava Thompson. “Neće svi LGBT ljudi služiti u vojsci. Neće svi LGBT ljudi imati želju da se ožene ili udaju. Ali ćete teško naći LGBT osobu, koja u jednom trenutku svoga života, nije bila zaposlena.”
Prevela Marija Miljković
