U fokusu

rodna neravnopravnost

Rumunjska slastičarna koja prodaje ‘Slatkogorke pite’

Rumunjska slastičarna koja prodaje ‘Slatkogorke pite’

adweek.com

Tekst u cijelosti i u izvornom obliku prenosimo s lolamagazin.com

Da li biste ikada probali kolač “Platna nejednakost”? Zašto da ne? Ionako se žene širom svijeta, htjele ili ne htjele, svakodnevno slade ovim slatkogorkim ukusom društvene nepravde.

Po originalnoj recepturi, lanac poslastičarnica “Paul” je lansirao prvu liniju deserta socijalne pravde. Slatkogorkog ukusa, a potpuno jestive, slastice su odnedavno dostupne širom Rumunije, 114. države na listi zemalja prema političkoj jednakosti.

U saradnji sa marketinškom agencijom, “Paul” je osmislio “Slatkogorke pite”, kampanju koja za cilj ima upravo podizanje svijesti o ozbiljnosti društvenog disbalansa koji postoji na tlu Rumunije, oficijelno demokratske zemlje. Ideja iza slatkogorkog ukusa neravnopravnosti je nešto šireg opsega, pa je tako u planu da 5% ukupnog profita od prodaje delicija bude donirano fondaciji “FILIA”, organizaciji koja sprovodi projekat obučavanja žena sa sela za profesije savremenog doba.

Pored kolača “Platna nejednakost”, poslastičarnica je, po originalnom receptu, spremila i torticu nesrazmjerne zastupljenosti žena u demokratskim političkim procesima. Dupla doza slada “Staklenog plafona” garantuje da će posjetioci na usnama osjetiti da ženama, kako stvari objektivno stoje, nije mjesto na visokim izvršnim funkcijama.

“Paul” donosi na sto i kolač “Ekstremno bogatih”, koji ima specifičan ukus rijetko osjetnih socijalnih davanja. Griz torte “Startup ekskluzija” je prava ekskluziva. Savremenog ukusa i mirisa, kriška se preporučuje uz komadić “Staklenog plafona”.

Uprkos tome što je ideja u osnovi kampanje hvale vrijedna, izjava generalne direktorke marketinga, Monike Eftimi, okreće priču u drugom smjeru. Naime, komentarišući nastanak kampanje, Efitimi ističe podatak da je prethodno sprovedeno istraživanje iznjedrilo podatak da su žene, uslovno rečeno, fokusna grupa slatke industrije, odnosno da žene češće konzumiraju slatkiše.

Stavi li se po strani opravdan komercijalno-profitablni aspekt kampanje, postavlja se pitanje za koga su zaista deserti socijalne pravde. Za Rumunke koje žive socijalnu nepravdu iz dana u dan ili za muškarce i sve one u foteljama gdje mnogim ženama i dalje nije mjesto, na pozicijama za ekonomske, političke i društveno relevantne odluke?