Kad je Karen napokon odlučila napustiti muža koji ju je zlostavljao godinama, shvatila je da je odlazak najjednostavniji dio. Ona i sin sljedeće tri godine proveli su bez krova nad glavom i od skloništa do skloništa jer Karen nije mogla plaćati veliku stanarinu u New Yorku.
“Očajno sam željela pronaći neko mjesto za život, bilo koje mjesto. Ali to je bilo nemoguće. U skloništima je bilo mnogo ljudi koji se nalaze u istoj poziciji kao i ja, nitko od nas nije mogao pronaći način da započnemo pravi život.”, rekla je Karen.
Osobe koje su napustile obiteljsko nasilje, svakodnevno se bore s velikim problemom pronalaženjem stalnog doma. Zbog iznimno visokih stanarina i velike liste čekanja za gradske stanove, žrtve nasilja su često godinama bez doma ili se zbog nedostatka opcija još i gore, vraćaju kući zlostavljačima.
Svaka četvrta žena u životu će biti žrtva obiteljskog nasilja iako se ono i dalje rijetko prijavljuje. Također, obiteljsko nasilje je treći uzrok beskućništva u Americi. Žrtve su većinom žene koje nerijetko nemaju pristup novcu, nemaju posao, nemaju prijatelje i obitelj kojima se mogu obratiti. Cijena stanarina su porasle, a smještajnih kapaciteta za žrtve je nedovoljno.
Samo u državi Washington između 2.000 i 5.000 osoba je na listi čekanja za subvencioniranje stanarina već dvije godine. U ruralnijim područjima taj vid pomoći nije niti dostupan.
Koalicija protiv obiteljskog nasilja u suradnji s Bill and Melinda Gates Foundation pomaže žrtvama osiguravanjem financijske potpore od 250 000,00 dolara. Više od 90 posto obitelji (zahvaćene tim programom) zahvaljujući upravo toj donaciji sad imaju stabilan i siguran dom.
Kad se Karen odselila od supruga, preselila se u jednosobni stan sa sinom. Plaćala ga je 900 dolara mjesečno. Borila se s ostalim troškovima života, komunalijama, hranom i onda bi završavala u skloništima gdje je na kraju ostala dvije i pol godine.
Skloništa za žrtve obiteljskog nasilja broje oko 2000 kreveta, a ostati se može do 180 dana. Karen je u jednom od njih ostala mjesec dana te je nakon toga bila prisiljena otići u sklonište za beskućnike.
“Bila sam ponižena i uplašena, ali nisam imala drugog izbor”, rekla je Karen.
Dvadesetogodišnja J. provela je mjesece s djetetom u skloništima nakon što je napustila nasilnog supruga. Čak je i prvi djetetov rođendan proslavila tamo. Ipak, smatra da je imala sreće jer su mnoge žene koje je sretala u tim skloništima tamo provele godine. Odlazile su i vraćale se. Neke su bile toliko frustrirane nestabilnošću da su se vratile zlostavljačima.
Mnoge žrtve obiteljskog nasilja u potrazi za domom u New Yorku suočene su s listom čekanja za gradske stambene prostore na kojoj se nalazi 270,000 obitelji. Također, 170,000 obitelji je na listi čekanja za pomoć pri troškovima stanovanja. Smještajnih kapaciteta je i ovdje sve manje, a srednja cijena mjesečne stanarine za studio apartman je oko 2.500 dolara mjesečno.
Prošlogodišnja odluka gradonačelnika Billa de Blasia da se započne program subvencija za stanarinu, s većim naglaskom na žrtve nasilja u obitelji, unijela je optimizam u živote žrtava. Gradski dužnosnici olakšali su uvijete za dobivanje subvencija za žrtve obiteljskog nasilja. Ipak, mnogi se boje da ova optimistična situacija neće potrajati.
Kako bilo, Karen i J. ipak jesu profitirale. J. se vratila školovanju i živi u čistom, novom gradskom stanu. Karen se sprema diplomirati i ima stan. Stalni krov nad glavom značajno je izmijenio živote ovih žena, a se njihova djeca ponovno bezbrižno smiju i igraju.
Prevela i prilagodila Iva Zelić
