U fokusu

ŽENE iz izraela, palestine i jordana ZA MIR

Tisuće žena poslale poruke zajedništva i mira na dvotjednom ‘Maršu nade’

Tisuće žena poslale poruke zajedništva i mira na dvotjednom ‘Maršu nade’

Women Wage Peace/Facebook

U srijedu, 19. listopada završio je dvotjedni “Marš nade” Izraelki, Palestinki i Jordanki. Marš je započeo 4. listopada proslavom u Rosh Hanikri na Mrtvom moru, u organizaciji ženskog grassroot pokreta Izraelki ‘Women Wage Peace’ – pripadnica raznih političkih opcija i religija. 5. listopada uputile su se iz Jeruzalema, sa sjeverne granice Izraela, do Zapadne  obale i grada Jerihona u Palestini, kako bi zahtijevale mirno rješenje sukoba Izraela i Palestine. U Jerihonu im se pridružilo više od 3000 drugih žena uključujući i 1000 Palestinki.  Na kraju su se uputile prema službenoj rezidenciji izraelskog premijera Netanyahija gdje su održale prosvjedni skup.

Neki od izvora navode kako je prema procjeni policije samom skupu prisustvovalo oko 20.000 ljudi iz Izraela, Palestine, Jordana, ali drugih zemalja iz cijelog svijeta.

Na skupu su brojnim transparentima i govorima, zajedničkom pjesmom i plesom poručile kako zahtijevaju obnovu mirovnog sporazuma koji će biti nenasilan i koji će izražavati poštovanje i prihvaćanje obiju strana. Jedna od osnivačica pokreta, Marie-Lyne Smadja, izjavila je: “Mi nismo organizacija, mi smo pokret. Imamo definirane ciljeve i dok ih ne postignemo ne odustajemo. Iz povijesti možemo vidjeti kako je uključivanje žena u rješavanje sukoba donosilo uspjeh.”

Pokret je osnovan prije dvije godine, nakon rata u Gazi. Glasnogovornica pokreta Vardit Kaplan kaže kako se do sada u pokret učlanilo preko 10.000 žena, te kako od početka grade i stvaraju veze s Palestinkama koje su im se pridružile na ovom prosvjednom maršu i skupu.

Pozvale su se i na Rezoluciju UN-a 1325 “Žene, mir i sigurnost” koja “zahtijeva da svi akteri u sukobu povećaju sudjelovanje žena i uvedu rodne perspektive u svim nastojanjima postizanja mira i sigurnosti”. Na skupu su govorile brojne žene koje su i same bile žrtve ratnih sukoba. Jedna od njih je Michal Froman, koju je u siječnju ove godine, dok je bila u trećem mjesecu trudnoće, napao nožem i zadao joj probodne rane palestinski dječak iz susjednog sela. Froman je rekla: “Važno mi je da kažem ljudima kako mirovni sporazumi ne sprječavaju mir, već ga stvaraju.” Na pitanje: zašto ženski pokret?, Froman odgovara: “Žene baštine djelovanje, pokretanje, posvećenost, nadu, slušanje i komuniciranje. Žene znače alternativu. Toliko mnogo toga dijelimo kao žene i lako se povezujemo. Ta povezanost otvara mogućnost pronalaženja zajedničkog jezika, ohrabruje svaku od nas pogledamo u svoje stvarne motive, onkraj onih automatskih i naučenih”.

{slika}

Među govornicama je bila i dobitnica Nobelove nagrade za mir, liberijska mirovna aktivistkinja Leymah Gbowee, koja je odigrala značajnu ulogu u okončanju Drugog građanskog rata u Liberiji 2003. godine. “Rekla sam svojim izraelskim sestrama, sada je vaše vrijeme da ustanete i kažete ‘ne’ ratu i ‘da’ miru. Kada stojite čvrsto iza onoga u što vjerujete, muškarci s puškama će vas se bojati.”

U sklopu dvotjednog događaja održane su i brojne manje akcije i skupovi. Tako je zid koji razdvaja Izrael i sjeverni Pojas Gaze u zajednici Ha’ Ashara oslikan i ispisan porukama mira.

“Marš nade” je najveći mirovni protest u posljednjih nekoliko godina na ovom području, organizirale su ga i provele žene i poslale snažnu poruku zajedništva i mira. Poznata izraelska pjevačica Yael Deckelbaum obratila se sudionicama/ima skupa riječima: “Rekli su nam da nemamo s kim graditi mir. Danas smo dokazale da nije tako!