Razgovor

Sirijski redatelj na Animafestu

‘Htio sam da ovaj film bude prikaz zaboravljenih područja u Siriji’

‘Htio sam da ovaj film bude prikaz zaboravljenih područja u Siriji’

Jalal Maghout vizualni je umjetnik i filmski redatelj baziran u Berlinu. Rodio se 1987. godine u Damasku te 2012. diplomirao na Sveučilištu likovnih umjetnosti u rodnom gradu. Njegov prvi nezavisni film, Creatures of Inexistence, prikazan je u mnogim kulturnim ustanovama i na festivalima diljem Sirije i Libanona. Canvas on Mixed Media, njegov drugi film, osvojio je prvu nagradu na natjecanju kratkih filmova MADE in MED u Belgiji te je ušao u službenu konkurenciju mnogih međunarodnih festivala, uključujući Annecy 2014. godine i kratkometražnu sekciju Festivala u Cannesu 2013. godine. Osim filmom i glazbenim videospotovima, Maghout se bavi videoumjetnošću, karikaturom, fotografijom i slikarstvom. Na Animafestu je predstavio svoj aktivistički uradak ‘Suleima’ koji je uvršten u veliko natjecanje kratkometražnih filmova. Film govori o ženi Suleimi koja čvrsto stoji iza svojih uvjerenja. Pridružuje se sirijskoj revoluciji od samog početka te odlučuje napustiti muža, koji ne odobrava njen aktivizam. Istovremeno jaka i ranjiva, Suleima nastavlja s onim što smatra činom solidarnosti prema svojim sugrađanima/kama. Tko je Suleima i koja je poruka njegova filma, Jalal nam je otkrio u intervjuu koji je tijekom Animafesta dao za Libelu.

Kako si došao na ideju za animaciju ‘Suleima’ i što ona predstavlja u filmu?

Ideja je nastala od potrebe da napravim film kojim ću kroz svoje umjetničko viđenje pokazati situaciju u Siriji, osobito onu socijalnu. U Siriji imam prijatelje koji se bave društvenom situacijom i ljudima koji su aktivni u revoluciji, te aktivizmu općenito. Imali smo nekoliko intervjua s raznim ljudima, no izabrali smo ovu ženu, koju sam nazvao Suleima jer ima posebne karakteristike u svojoj osobnosti, koje se odražavaju i na njezine obiteljske odnose, ali i odnos prema društvu. Ova žena nije poznato i popularno lice u Siriji, već obična žena koja može biti primjer mnogim ljudima. To mi je bila najvažnija stavka u filmu jer, iako živi u maloj sredini, njezin način razmišljanja je sve samo ne ograničen. Tijekom revolucije je morala odlučiti između svoje obitelji i aktivizma, a opredijelila se za ljude. Nastavila je raditi u maloj bolnici i pomagati koliko god može u svakom pogledu. Htio sam da ovaj film bude prikaz zaboravljenih područja u Siriji, kao što je mjesto u kojem živi Suleima, u okolici Damaska.

{slika}

Tijekom filma Suleima je rekla kako bi radije umrla nego prepustila da nekog uhite, a da ne pokuša pomoći. Je li njezina priča u potpunosti ekranizirana prema istinitom događanju?

Sve lokacije koje si vidjela u filmu, svaku zgradu, park ili ulicu, sve je stvarno. I priča je u potpunosti bazirana na stvarnim događajima, a rečenica koju si spomenula dogodila se u trenutku kad je Suleima vidjela da uhićuju djevojku koju ne poznaje, ali se stavila u poziciju njezine majke i bez imalo razmišljanja željela pomoći. Ona može biti primjer mnogih ljudi koji se zalažu za druge. Osjeća da može biti majka bilo kojem dječaku i djevojčici kojima je narušena sloboda u bilo kojem pogledu i smatra da je obavezna boriti se protiv bilo kojeg zla ili nepravde. Materijal koji sam koristio u ovom filmu je audio-dokumentarna snimka razgovora s protagonisticom koji je trajao četiri sata. Tijekom našeg razgovora detaljno je govorila o svim aktivnostima tijekom revolucije, o svom privatnom životu, kao i uspomenama iz školskih dana. Bio je veliki izazov izabrati situacije iz materijala koji mi je povjerila i selektirati što prikazati u filmu, a što ne.

Animafest nije prvo mjesto na kojem je Suleima prikazana. Kakvo je tvoje dosadašnje iskustvo s film festivalima?

Iznimno mi je drago što je Suleima našla svoje mjesto na filmskim festivalima. Premijera filma je bila u Leipzigu u listopadu 2014. godine i mislim da je to najbolje mjesto za takvu vrstu filma jer imaju poseban program za dokumentarno-animirane filmove. Suleima je zatim izabrana za prikazivanje na jednim od najvažnijih europskih festivala animacije poput Stuttgart Film Festivala. Animafest je jedan od najljepših i programski najboljih filmskih festivala koje sam imao prilike posjetiti. Jako sam zadovoljan što imam priliku prikazati svoje filmove na festivalima jer smatram da je to najbolji način da svoj rad pokažem široj publici i čujem njihova mišljenja, kao i upoznam druge umjetnike/ice i stručnjake/inje. Takvo me iskustvo istinski obogaćuje.

Suleima je tvoj treći film koji je tematski vezan za Siriju i ljudske sudbine tijekom rata. Film Canvas on Mixed Media, produciran u Damasku i prikazan na brojnim festivalima, pokazao je veliki uspjeh. Možeš li reći nešto više o toj animaciji?

Canvas on Mixed media je dovršen 2013. godine i izabran od brojnih filmskih festivala poput Annecy festivala i Cannesa. Dobio sam nagradu “Made in Med” u Belgiji, i jako sam zahvalan na tome. Tema filma se razlikuje od Suleime, i govori o ratu općenito. Radi se o dvije strane rate, o vojniku koji je ozlijeđen i onome na drugoj strani. Na kraju osjećaj ljudskosti drugog vojnika pobjeđuje i odlučuje izliječiti onog prvog. Film traje pet minuta.

Svi/e smo upoznati/e sa situacijom u Siriji koja je promijenila živote svih generacija, osobito mladih ljudi i djece. Snimaš li filmove o ratu kroz iskustvo koje si proživio da bi tu stvarnost na neki način vizualno prenio na film ili postoji poruka iza animacije?

Prvi korak u mom radu je vizualno izražavanje kroz animaciju jer imam potrebu pokazati ono što sam prošao živeći u Siriji. Slanje poruka nije prvo što činim, ali je ishod koji je neizbježan. Mogućnosti izražavanja su velike i dajem si slobodu da ih koristim na različite načine u svakom svom filmu. Suleima je moje prvo iskustvo u kojem sam koristio dokumentarni materijal i bio je to veliki izazov. S druge strane, moj prvi film je bio eksperimentalan, također ratne tematike. Ne bih se definirao kao dokumentarni filmaš, već vizualni umjetnik i animator, ali koristim sve žanrove i tehnike za koje imam potrebu u svom radu.

Biti dio poznatih filmskih festivala i prikazati svoj rad je svakako veliki uspjeh, ali pretpostavljam da bi volio da Suleima jednog dana budu prikazana i u tvojoj zemlji.

To mi je uistinu velika želja. Moji počeci u animaciji i svemu što danas radim bili su u Siriji. Tamo sam odrastao, prikazao svoj prvi film, moji prijatelji i obitelj žive u Damasku gdje su ostale sve moje uspomene i to utječe na ono što radim. Zaista se nadam da ću jednog dana bit u mogućnosti prikazati Suleimu u svojoj zemlji, kao i ostale radove na kojima trenutno radim. 

Spomenuo si neke nove uradke, o čemu će biti riječ?

Trenutno radim na dva nova projekta, koji će biti dugotrajni. Najvjerojatnije će mi biti potrebne tri ili četiri godine da sve dovršim. Radit će se o psihološkoj drami s eksperimentalnim aspektima, točnije eksperimentalnim slikama koje ću koristiti u filmu.