Razgovor

Budimo ljudi!

Psihologinja Martina Čarija za Libelu: ‘Od sljedećeg tjedna pomažemo djeci izbjeglica’

Psihologinja Martina Čarija za Libelu: ‘Od sljedećeg tjedna pomažemo djeci izbjeglica’

Društvo za psihološku pomoć (DPP) objavilo je danas kako traže suradnike i suradnice za rad s djecom izbjeglicama, a u roku od samo osam sati javili im se preko sto pedeset osoba, a prijave i dalje stižu. O pozivu i radu s djecom izbjeglicama razgovarale smo s voditeljicom Centra za djecu, mlade i obitelj – Modus Martinom Čarijom.

Ranije danas objavljeno je kako je pomoć djeci izbjeglicama projekt koji je tek u nastanku i da im je za realizaciju istoga potreban poveći broj ljudi. Iz tog je razloga voditeljica Modusa kako kaže “jako zadovoljna” pogotovo s obzirom na to da “se radi o specifičnim zanimanjima i znanjima koje se za ovaj rad treba posjedovati”.

U pozivu za suradnike i suradnice pisalo je kako će se dežurati po četiri sata (prijepodne i poslijepodne), a da će u svakoj smjeni biti dežurne dvije osobe.

“U naredna dva dana ćemo se konkretnije organizirati. Važno je da kada krenemo s podrškom ona bude kontinuirana”, kaže nam Martina.

“Posebno nam je drago što nam se javio veliki broj nezaposlenih osoba koje su voljne sve vrijeme koje imaju uložiti u rad s djecom izbjeglicama”, napominje Martina pa dodaje kako se Društvo za psihološku pomoć samo organiziralo s obzirom na to da već godinu dana organiziraju psihološku pomoć za azilante koji se nalaze u Hrvatskoj, no nadaju se da će se u projekt sljedećeg tjedna uključiti i UNICEF.

{slika}

 “Zapravo nastavljamo s onim što smo radile do sada, samo u ovom trenutku govorimo o puno većem broju ljudi”, dodaje Martina.

Na pitanje zašto je posebno važan rad s djecom Martina odgovara:

“U prvom valu radimo za djecu s obzirom na količinu stresa i trauma kojima su bili izloženi. To utječe i na odrasle, a kamoli na djecu. Sada kada su se smjestili, kada su zadovoljili osnovne potrebe, djeci je potrebno da se odmaknu od onog što su proživjela. Važne su i dvije stvari kada govorimo o roditeljima te djece – najprije, da roditelji dobiju malo odmora, priliku za predah, ali isto tako i da se roditelji i djeca malo igraju (kao što bi trebali svakog dana), a ne samo preživljavaju uz pruge.”

“Dugoročno nam je cilj osigurati i savjetovanje te psihoterapiju za odrasle i djecu koji tu ostaju. Iz dosadašnjeg iskustva znamo kako za tim postoji potreba. Od otprilike pedeset do sto ljudi koji su prije bili u Hrvatskoj gotovo 30 posto zatražilo je pomoć. Taj podatak još je relevantniji budući da govorimo o skupinu koju, uglavnom, čine mlađi muškarci koji inače pomoć jako teško traže.”, govori nam Martina.

Martina nam je komentirala i kako prate situaciju u medijima te primjećuju potrebu za pozivom za daljnu humanost.

To su ljudi koje smo gledali na kiši u Beogradskim parkovima, ljude koje smo gledali na slikama s Mediterana u brodovima i čamcima. Ne zaboravimo to.”

“Zahvalni smo svima koji su se do sada javili”, govori nam volonterka Modusa Kristina te dodaje kako u slučaju da bude potrebna naknadna pomoć objave možemo pratiti na njihovim stranicama.

Povezani tekstovi: