Sa stavom

Seksističke tvrdnje

Frustrira vas kada čujete: Ja nisam feministkinja jer ne mrzim muškarce?

Frustrira vas kada čujete: Ja nisam feministkinja jer ne mrzim muškarce?

Upozoravajuće velik broj žena i dalje tretira feminizam (ili “F” riječ) kao ‘grimizno slovo’, što je stav koji podupire sve veći broj javnih osoba.

Slavne osobe često daju zbunjujuće odgovore zašto nisu feministi/kinje, no još više zabrinjava to što se čini da milenijci/ke izražavaju odbojnost prema feminizmu. Od glumice Shailene Woodley (koja je iz nekog neobjašnjivog razloga imala potrebu da to dvostruko potvrdi) do pjevačice Meghan Trainor (koju neki/e veličaju kao predvodnicu pozitivnog odnosa prema tijelu), mlade žene jasno izražavaju da njima feminizam jednostavno nije potreban.

Čak i Illana Glazer i Abby Jacobson, autorice popularnog showa Broad City, slavljene zbog toga što progovaraju o svemu – od aktivne ženske seksualnosti do destigmatizacije konzumiranja marihuane – u intervjuu nespretno oklijevaju kada je u pitanju “F” riječ – što je dokaz da čak i kada se nečiji feministički rad cijeni, te osobe još uvijek očajnički izbjegavaju etiketu feminista/kinja.

Ostavimo poznate face po strani, no očito se radi o obeshrabrujućem trendu. Čini se da žene, posebno mlade žene, feminizam doživljavaju u najgorem slučaju otrovnim, a u najboljem slučaju zastarjelim.

No, htjela bih ukazati i na to da se neke nebjelkinje kao i trans žene odmiču od feminizma zato što često nije dovoljno intersekcionalan i ne uključuje njihove zajednice, a ponekad ih i aktivno odbacuje. To je vrlo valjan razlog i zaslužuje diskusiju kao zasebna tema.

Međutim, ovdje želim govoriti o vrlo specifičnoj (premda frustrirajuće uobičajenoj) varijanti antifeminističkog osjećaja – “brijem noge, ne mrzim muškarce, znači nisam feministkinja” – tipu argumentacije. Oni/e koji  imaju takva uvjerenja ne shvaćaju da distanciranjem od feminizma dopuštaju seksizmu da cvate, i da upravo to dokazuje nužnost feminizma.

Pa, pogledajmo kako izbjegavanje feminizma podržava seksizam.

1. Perpetuira ideju da su sve feministkinje kučke

Tako je. Ako si preoprezan/na s “F” riječi, odmah izvlačim na svjetlo dana “K” riječ.

Dakle, izbjegavaš feminizam zato što ne želiš da te zovu kučkom! Postoji prastara pogrešna koncepcija feministkinja kao neprestano bijesnih žena, koje kroz život idu vrebajući, žudno očekujući svaku priliku da ubiju svaku radost. Feministkinja je partibrejkerica spremna da te zaskoči i pokvari ti veselje – uzdah – prozivajući te zbog onoga što govoriš ili činiš. Kakva kučka.

{slika}

Moraš dokazati da si ti baš suprotno od toga. Ti si zabavna! Ljudi moraju znati da si pristupačna! Najbolji način da to postigneš je da se distanciraš od bilo kakve ružne teme kao što je feminizam, zar ne?

Ali postoji jedan mali problem: jesi li ikada razmišljala o tome zašto ne želiš da te zovu kučkom? Kučka je mizoginična uvreda. Muškarci koriste tu riječ kako bi ponizili žene, a žene internaliziraju takav način razmišljanja i koriste ga da kontroliraju druge žene.

Tvoje odbijanje riječi kučka proizlazi iz istih onih silnica koje se kriju iza tvog odbijanja feminizma – iz patrijarhata koji govori ženama da su i jedno i drugo nepoželjni identiteti. Ideja da su feministkinje kučke, a kučke nisu vrijedne poštovanja, samo je još jedna taktika koja se koristi kako bi podijelila žene. Vrijeme je da započmemo s procesom ‘odučavanja’ takvog obrasca.

To što si feministkinja ne znači da si kučka. Nisi kučka zato što se boriš za svoja prava i zahtijevaš da ljudi obrate pozornost. A čak i da jesi kučka, to nije važno, jer feminizam nas uči da ne prosuđujemo svoju vrijednost prema patrijarhalnim standardima ili da im doputimo da diktiraju naše ponašanje.

2. Obeshrabruje žene da se zauzmu za sebe

Gore opisani stav ima svoje nepoželjne višestruke posljedice.

Feministkinje su stereotipizirane kao lutajući čopor divljih, dlakavih muškomrziteljica. Neke feministkinje upadaju u tu kategoriju, druge ne. Gomila ljudi s različitim stavovima i rodnim izražavanjima identificiraju se kao feministi/kinje.

Prijeteće, dlakave muškomrziteljice zasigurno postoje među feministkinjama, ali to nije razlog zašto su feministkinje. Niti bi trebale biti odbačene zato što se uklapaju u predviđeni stereotip. Distanciranje od neke grupe žena samo zato što ne “projiciraju pravi imidž” prilično je kontradiktorno glavnim feminističkim vrijednostima. Naravno, možemo to opisati kao karikiranje, ali dio toga zasigurno se odražava na ženama. Da nije tako, feminizam ne bi izazivao tako instinktivno ustuknuće uvijek kada se pojavi u razgovoru.

Djevojke i žene uče da će se sviđati drugima ako se uklope i izbjegavaju imati snažna mišljenja. Kao što sam već rekla, feminizam se na sve moguće načine suprotstavlja ovom impulsu. Ako se zbog samog spominjanja ove riječi zgrčite, nikada vam neće biti ugodno govoriti o rodnim problemima.

Vjerojatno kažete, “No, pa što onda? Koliko je često debatiranje o feminizmu uvod u ugodno čavrljanje?” Ali u feminizmu se ne radi uvijek o svađanju oko vrućih političkih pitanja kao što su pobačaj ili kontracepcija. Feminizam se tiče mnogih aspekata vašeg svakodnevnog života.

Sjetite se situacije kada su vam dobacivali na ulici. Je li vam to ugodno? Možda osjećate pritisak da ne kažete ništa zato što cool cure to shvaćaju kao kompliment. Nakon nekog vremena, naučile ste da to prihvatite kao dio svakodnevice. A to je problem. Ženski osjećaji su važni. Naše ljutnje i frustracije su vrijedne. Moramo se nositi s mnogim sranjima u društvu. Zaslužujemo otvoriti dijalog i početi popravljati stvari.

Pa ipak, čim otvorimo usta, čini se da smo kažnjene što zahtijevamo pravo na sviđanje i poštovanje. Ne čudi što žene oklijevaju da uopće naglas izraze svoja mišljenja, a kamoli da uđu u minsko polje feminizma. Žene bi se trebale slobodno izražavati bez straha da će biti izopćene.

3. Lažno izjednačava mizandriju i mizoginiju

Kako se feminizam razvijao, tako su proporcionalno rasle optužbe za mizandriju. Mizandrija, ili mržnja prema muškarcima, postala je “razlog” za poziv u boj antifeminističkih skupina. Feministkinje su navodno namjerile izokrenuti rodnu strukturu moći, postaviti žene “za kormilo” i učiniti sve da muškarci pate kako bi im se osvetile. To je mainstream pokušaj univerzalizma s kojim se suočava svaki pokret za manjinska prava.

Ljudi često pokušavaju prebaciti fokus na većinu, tvrdeći da je diskriminacija s kojom se suočava većina jednako opresivna kao i ona s kojom se suočava manjina, čak i kada iza diskriminacije manjine obično stoje stotine godina povijesti koje je podupiru.

Oni koji inzistiraju da je humanizam inkluzivniji od feminizma tvrde da je mrziti bilo koga zbog njegovog roda loše, a feministkinje navodno mrze muškarce, što samo perpetuira diskriminaciju u drugom obliku. Osim što ogromna većina feministkinja ne mrzi muškarce! U feminizmu se ne radi o mržnji prema muškarcima i uroti protiv njih! Feministi/kinje samo pokušavaju omogućiti da žene imaju isto onoliko mogućnosti kao i svi drugi, što uključuje rad na probijanju kroz stoljeća opresije. Tu priča o lažnoj izjednačenosti pada u vodu. Mizandrija i mizoginija nisu isto.

{slika}

Da, misliti da rod bilo koga čini inferiornim je pogrešno, ali mizandrija nije poduprta društvenim, političkim i kulturalnim strukturama moći tijekom čitave povijesti, dok mizoginija jeste.

Osim toga, vjerujem da je svođenje kritiziranja muške privilegije na mržnju prema muškarcima samo još jedan oblik ušutkivanja ženskog iskustva. Ne mrzim muškarce, ali mrzim muškarce koji misle da se u feminizmu radi o mržnji prema muškarcima. Mizoginija je generacijama duboko ukorijenjena u našem društvu, pa prema tome nemojte omalovažavati žensku borbu stavljajući je na istu razinu sa zamornom obranom povrijeđenih momaka.

4. Šalje poruku da žene ne mogu biti feministkinje ako žele odobravanje muškaraca

Kada upitate žene jesu li feministkinje, uobičajeni odgovor glasi: “Ne, ja volim muškarce!”

Postoji razlog zašto ljudi pretpostavljaju da su feministkinje lezbijke. Očito, ako obznaniš da si feministkinja, efikasno ćeš zauvijek odbaciti svoju seksualnu privlačnost muškarcima. Ne iznenađuje što heteroseksualne žene od feminizma odbija upravo ovakav scenarij.

Posljedica je da ćete dobiti mnoštvo “umjerenih” odgovora kada žene upitate da jasno definiraju svoje mišljenje o feminizmu, budući da su zabrinute da će ukoliko prigrle feministički identitet to odbiti muškarce od njih. U stvarnosti, feminizam nema nikakve veze s tim sviđaju li vam se muškarci ili ne. I opet, tu se ne radi o muškarcima! U tome je stvar!

Podržavanje feminizma ne ugrožava – i ne bi trebalo ugroziti vašu heteroseksualnost.

Svaki muškarac koji odbacuje vaš vrijednosti sustav ili umanjuje probleme u vašoj zajednici nije dobar materijal za partnera. A ako ide toliko daleko da mu je feminizam odbojan, on je obični seronja koji, prije svega, ne zaslužuje vašu pažnju. Nikada ne biste trebale kompromitirati vaše vrijednosti da biste bile s nekim u vezi, na što pristaje manje-više 50% ljudi.

5. Osuđuje žene koje se ne konformiraju na određeni status quo manje vrijednosti

Priznajmo: u dubini duše mnogi ljudi žele izbjeći feministkinje zato što pretpostavljaju da one preziru konvencionalne standarde ženske ljepote – odnosno da su “namjerno ružne”.

Feministkinje se redovno maskulinizira i ismijava zbog njihovog otpora rodnim očekivanjima, kao što je naprimjer uklanjanje dlaka. Dlake na ženi smatraju se nehigijenskim, prema tome feministkinje se smatra prljavima. Zanimljivost: Žene se nisu zamarale uklanjanjem dlaka sve do reklame iz 1915. koja je prikazivala obrijane pazuhe kao poželjnu modu. S brijanjem nogu se započelo tek koje desetljeće kasnije. 

Uklanjanje dlaka sa ženskog tijela u osnovi je bio gigantski marketinški plan kojim su naravno upravljale kompanije za proizvodnju žileta. Prije toga, dlake na tijelu nikada nisu bile problem.

{slika}

Osim toga, kada kažete “Ja nisam poput žena koje [rade ili ne rade X, Y, Z]” time povređujete sve žene, uključujući i same sebe, insinuirajući da su samo određene žene vrijedne poštovanja. To svima ograničava samoizražavanje i rodno izražavanje. Žene su i bez dodatnog međusobnog kritiziranja već dovoljno povrgnute kontroli od strane muškaraca.

6. Ignorira iskustva drugih žena

Kao što ste primijetili, slavne osobe koje spominjem u uvodu su dominantno bijele žene koje apsolutno plivaju u lovi. One su primjer specifične vrste antifeminizma koji se pretvara u lavinu među bjelkinjama srednje i više klase. Došli smo do točke u kojoj su feminizam i priznavanje roda percipirani kao problematični. Ne treba vam poseban tretman ako ste već postigle uspjeh. Izvlačenje rodnih problema na površinu implicira da ste preosjetljivi.

Uglavnom, ne možeš obezvrijediti globalni pokret onoga trenutka kada on postane irelevantan za tvoj osobni život ili ne nudi mogućnost za osobno postignuće. To jednostavno škodi svima drugima kojima je taj pokret potreban.

Nećete jesti cheeseburger pa se okrenuti prema beskućniku i reći, “Ne vidim više smisao u postojanju javnih kuhinja. Ja nisam gladan!”. Samo zato što ste vi financijski stabilni, to ne znači da milijuni žena ne sastavljaju jedva kraj s krajem. Samo zato što vi imate kontrolu nad svojim seksualnim životom, to ne znači da milijuni žena nisu silovane.

Prestanite prosuđivati feminizam samo na osnovi vlastitih okolnosti. Probajte naučiti o okolnostima drugih i iskoristiti svoju privilegiju kako bi bili saveznici onima koji su imali manje sreće.

7. Pokazuje ogromno nerazumijevanje onoga što feminizam uistinu jeste

Po milijunti put, feminizam nije urota izgradnje matrijarhata ili izazivanje rata protiv muškaraca. Mnogi ljudi su uložili toliko mnogo truda uvjeravajući svakoga da oni/e nisu feministi/kinje, tako da te tvrdokorne iskrivljene slike o feminizmu i dalje cirkuliraju.

Također, ulazimo u eru u kojoj je poželjnije nazivati se humanistom/kinjom nego feministom/kinjom kako biste pokazali da ste za rodnu jednakopravnost – osim što feminizam od samog svog početka na prvo mjesto stavlja taj cilj.

Feminizam zahtijeva da svi rodovi budu na istoj razini kao i muški rod, sa istim pravima i mogućnostima. Posljednji put kad sam “provjeravala”, to je jako sličilo onome što nazivamo rodnom ravnopravnosti.

Feminizam je povijesno demoniziran s namjerom da žene i druge rodne manjine ostanu dolje, no vrijeme je da prepoznamo i priznamo feministički pokret zbog onoga što on uistinu jest – ideja da svi ljudi zaslužuju istu priliku. Trebamo se ujediniti umjesto da se oprezno i u strahu povinujemo statusu quo.

                                                                   ***

Feminizam nije četveroslovna “F” riječ i ne bismo je tako trebali/e tretirati.

Feminizam sadrži veliku količinu potencijala za vlastitu budućnost, kao i za budućnost generacija koje će doći nakon nas. Sami/e sebi činimo veliku štetu što duže smatramo feminizam tabu-temom.

Stoga, samo hrabro, prigrlite tu “F” riječ.

Prevela i prilagodila Sanja Kovačević