“Mislim da masturbiram više kada sam pod stresom.”
“Ti masturbiraš?”
Ovaj razgovor koji sam imala s prijateljem prikazuje iznenađenje koje pokaže većina ljudi kada saznaju ne samo da masturbiram, već i da to priznajem bez ikakvog srama.
Iako sam mnogo puta razgovarala s tim prijateljem o seksu i iako je znao da sam seksualno aktivna u svojim odnosima, nije mu palo napamet da bih mogla biti seksualna i kad sam sama.
A to je stoga što nas uče da ženska seksualnost postoji samo za druge ljude.
Otkada sam kao dijete slučajno otkrila masturbaciju, činila sam to kao odgovor na moje vlastite želje, a ne kao predstavu koju bih izvodila svima.
Ne činim to u sexy pozama niti proizvodim zavodljive zvukove. Ne palim svijeće niti pripremam kupku. Ukratko, ne činim to drukčije od većine ljudi, uključujući muškarce. Čini se da i to iznenađuje ljude.
Kako je većina prikaza žene koja masturbira ili pornografske prirode ili dio narativa o feminističkom osnaživanju, ljudi su iznenađeni kada žene smatraju masturbaciju normalnom, svakodnevnom aktivnošću.
Gledajući na navike masturbiranja fundamentalno različito u odnosu na rod, doprinosimo pogledu na seksualnost koja se fundamentalno razlikuje među rodovima.
Takvo shvaćanje potiče mentalitet temeljen na pretpostavci da su “muškarci s Marsa, a žene s Venere (a ne-binarni rodovi ne postoje)”, koji zamijenjuje stvarne ljude stereotipima.
Također navodimo društvo da žene doživljava kao egzotična stvorenja, umjesto kao bliske ljudske jedinke prema kojima je moguće biti empatičan. Ovakva umjetna podjela uzrokuje loše početke u odnosima, kao i koncepcija ženske seksualnosti kao spektakla za druge, umjesto kao osobnosti intrinzične njima samima.
Kratka napomena: Mnoge od naših ideja vezanih uz žene i masturbaciju usko su vezane uz mitove o vaginama. Mnoge od naših ideja vezane uz žene su krive, mnoge od naših ideja vezanih uz vagine su krive, i naše uvjerenje o povezanosti tih stavaka su krive.
Neki mitovi o ženama, vaginama i masturbaciji primjenjivi su na svakoga tko posjeduje vaginu, dok su drugi primjenjivi na svakoga tko se identificira kao žena – ali većina je namijenjena cis ženama, uglavnom zato što društvo općenito ima ograničene poglede.
Stoga ću se u ovome članku fokusirati na mitove o cis ženama, budući da iz te perspektive mogu govoriti. Ali trebalo bi dalje pisati o mitovima koji okružuju navike masturbiranja transseksualnih osoba.
Dakle, iz moje perspektive, slijede neki mitovi o cis ženama i masturbaciji koje bismo svi mi trebali od-učiti, želimo li bolje razumjeti žensku seksualnost – a ne samo neku egzoticiranu i objektificiranu verziju iste.
Mit #1: Žene ne masturbiraju
Većina ljudi na u zapadnim kulturama pretpostavlja da muškarci masturbiraju. Ne smatra se pristojnom temom za razgovor, ali se smatra normalnim, neizbježnim.
Žene – baš i ne.
U mojim predtinejdžerskim i tinejdžerskim godinama, osjećala sam se perverzno, grešno i krivo zbog masturbiranja. Nikome nisam govorila da masturbiram, sve do jedne “istina ili izazov” igre, kada sam imala petnaest. “Koja je tvoja najveća tajna”, glasilo je pitanje. Moja je bila – da masturbiram. “I ja!”, rekle su obje prijateljice s kojima sam igrala. Nijedna od nas nije nikome o tome govorila, jer smo mislila da nije normalno.
Zapravo, prema jednom istraživanju, 92% žena starih od 18 do 22 godine redovito masturbira.
No bez obzira na brojeve (koji mogu biti ne u potpunosti točni zbog neugodnosti, koju sam i ja osjećala), to je u potpunosti normalno i nije ništa zbog čega bi se trebalo sramiti.
Neki ljudi razmišljaju o samostalnoj ženskoj seksualnoj ugodi i uzbuđenju na isti način na koji djeca razmišljaju o učiteljima izvan škole. Ne pada im na pamet da ženska seksualnost postoji i i izvan njihovih odnosa.
Ali, seksualnost je intrinzična mnogima od nas i može biti prakticirana bez sudjelovanja druge osobe.
Mit #2: Ženska masturbacija je velika ekstravagancija
“Stanite u red za ulaznice – ona se sprema masturbirati!”
Ponekad mi se čini da čujem ovu najavu svaki put kada se popnem na krevet. Takva se predstava stvara od ženske masturbacije u pornografiji i u rijetkim filmovima u kojima se prikazuje.
Od senzualnog svlačenja i maženja tijela Shannon Elizabeth u Američkoj piti, do uzdaha i ekstatičnog izraza lica koji doslovno boji svijet u Pleasantvilleu, predpostavlja se da je ženska masturbacija spektakl.
Kada muškarci masturbiraju u filmovima, ti prikazi obično nisu optimizirani uzbuđenju gledaoca, niti je učinjeno da izgledaju nježno i lijepo. Da ponovno iskoristimo primjer iz Američke pite, scena masturbacije Jasona Biggsa prikazana je kao neugodna, ne seksi. Pornografski film koji on gleda trebao bi biti seksi, ali on sam ne.
Jer ljudi vjeruju da muškarci masturbiraju kao odgovor na njihovu osobnu želju, dok žene to čine kako bi prouzročile tuđe želje.
Prikazivanje ženskoga masturbiranja kao performansa, izvlači žene iz vlastitoga tijela, uzrokuje njihovu objektifikaciju samih sebe čak i kada masturbiraju – što je originalno osmišljeno kao trenutak u kojem smo same sa sobom, a ne trenutak u kojem razmišljamo o tome kako izgledamo drugima.
Kako sam bila izložena sve više i više medijskih prikaza seksa, čak i navodno osnažujućim člancima i snimkama o ženskoj ugodi, počela sam razmišljati o tome kako bi me partner doživio dok mastaurbiram, pazeći na to kako moje lice izgleda i proizvodeći orgazmatske zvukove iako sam prirodno tiha.
Eto što nam objektifikacija čini.
Dakako, masturbirati se može pred drugom osobom. Ali kada se ženama poručuje da razmišljaju o tome kako izgledaju i zvuče uslijed čina, to ih odvraća od trenutka i otežava postizanje ugode.
Stoga ne začuđuje da 32% žena tvrdi da su, kada imaju problema s postizanjem orgazma, fokusirane na to kako izgledaju. To ne bi trebao biti problem uopće, a posebice onda kada ih nitko i ne gleda.
Mit #3: Žene koje masturbiraju su “lake”
Zbog uvjerenja da je ženska samo-stimulacija namijenjena drugim ljudima, žena koja masturbira doživljava se promiskuitetnom, kao da masturbira da bi bila poput porno-zvijezde, umjesto jednostavno da bi sebi priuštila ugodu. Žena koja masturbira smatra se nastranom, avanturističnom ili čudnom. A ako govori o tome, to se smatra posve drugom razinim nastranosti – zasigurno to čini da bi izazivala muškarce, a ne zato što je jednostavno iskrena.
Kada ja govorim o masturbaciji u blizini muškaraca, često strahujem da će oni to shvatiti kao poziv. Vidjela sam da muškarci doživljavaju otvoreno seksualne žene kao otvorene za seks sa svakime, ponovo iz istih problematičnih uvjerenja.
Kako masturbiramo ili govorimo o masturbaciji nema nikakve veze s time koliko seksualnih partnera imamo.
Mit #4: Ženska masturbacije je emocionalna
Prema narodnoj mudrosti, muške su fantazije brže i eksplicitnije, dok se žene zamišljaju u vezama punim ljubavi, razgovoru i svemu. Ah, i palimo mirisne svijeće, mažemo se losionima za tijelo kako bi stvorile senzualno okruženje i sjedinile naš um, tijelo i dušu.
Ha!
Nema dakako ničeg lošem u tome da se od masturbacije učini duboko ili ljekovito iskustvo, ali za mnoge žene ono je jednostavno diranje od nekoliko minuta u krevetu prije nego što zaspemo.
I da, čisto da se zna, imamo i”X-rated” misli. Možemo imati i neke prilično čudne fantazije, kao što, vjerujem, imaju i mnogi muškarci. Često se susrećem s mišlju: “Odakle li sam samo izvukla taj prizor?”. Ah, pa – u nekim je stvarima bolje uživati, nego ih analizirati.
Mit #5: Žene ne gledaju pornografiju
Ova je predrasuda sugladna uvjerenju da muškarci imaju seksualne umove, dok su žene čiste i uživaju samo u emocionalno najbogatijem obliku seksa. Pa, oprostite na “bušenju vašeg balona”, ali imamo jednu novost: Žene gledaju pornografiju. Sve vrste pornografije. Horor!
Ljudi vole reći da su muškarci više vizualni, što održava stanje u kojem se objektifikacija žena smatra prirodnom. Ovakav pogled također štiti muškarce koji se boje da će oni biti objektificirani, ukoliko su žene vizualne.
E pa jesmo.
Prema knjizi Daniela Bergnera What Do Women Want: Adventures in the Science of Female Desire, jednu trećinu korisnika pornografije čine žene, ženske oči se šire na erotične slike u istraživanjima baš kao i muške, a vagine cis žena se lubrificiraju kao odgovor na gledanje svih vrsta seksualnih snimaka.
Nažalost, usprkos afinitetu mnogih žena prema filmovima za odrasle, većina pornografskih sadržaja je namijenjena heteroseksualnim muškarcima, prikazujući žene koje očigledno ne uživaju, koje se nalaze u potencijalno ponižavajućoj situaciji i koje su u fokusu kamere kao primarna osoba koju treba gledati.
Ali vremena se mijenjaju, ljudi. Feministička pornografija postoji, a postoji i potražnja.
Ne uzbuđuju sve žene iste stvari, ali ono što većina žena želi je pornografija u čijem je centru ženska ugoda. A to će postati sve učestalije kako budemo priznavali da su i žene vizualne i kako sve više žena bude bilo iza kamera, a ne samo ispred njih.
Mit #6: Muška masturbacija je urođena, a ženska naučena
Ženska seksualnost je bila potiskivana, bez sumnje. Neke žene si ne dopuštaju da istražuju svoju seksualnost do odrasle dobi.
Ali mnoge otkriju masturbaciju prilično rano.
75% žena masturbiralo je prije svoje 18. godine, a većina žena otkrije masturbaciju samostalno. Ako ne vjerujete meni, Nancy Friday dijeli u svojoj knjizi iskustva mnogih žena koje seksualnu ugodu počele postizati u djetinjstvu.
Tijekom posljednjih nekoliko godina, primijetila sam rastuću tendenciju feministkinja i seksualnih edukatora/ica da nauče žene o njihovim seksualnim anatomijama i procesima, često pretpostavljajući da one to ne znaju otprije.
Nema ničega lošeg u educiranju ljudi o njihovim tijelima, iako bih mogla podnijeti da se to čini na manje rodno uvjetovan način, ali takva edukacija postaje problematična kada se obraća ženama kao seksualnim uspavanim ljepoticama, kojima je potrebno buđenje, bilo od strane partnera ili stručnjaka.
Neki ljudi iskušaju masturbaciju nakon što čuju za nju, dok ju drugi otkriju nenamjerno. Ali čini se patronizirajućim kada nam netko govori da moramo naučiti kako naša tijela funkcioniraju. Moramo priznati da je mnogo žena prirodno seksualno i da im nije potreban netko drugi tko bi ih učinio takvima.
Mit #7: Žene moraju masturbirati da bi se osjećale osnaženo
Uz narativ o ženskom masturbiranju kao obliku zavođenja, postoji i onaj o ženskom masturbiranju kao feminističkom iskazu. Potonja slika se može činiti osnažujućom, ali zapravo također suptilno objektificira žene.
Jedan problematičan aspekt ovakvog pogleda na masturbaciju je promoviranje masturbacije kao načina za postizanje većeg zadovoljstva vlastitim tijelom. Ako možete uzbuditi same sebe, osjećat ćete se seksi.
Masturbacija je osobno iskustvo u kojem se može uživati čak i na najjadniji “body image” dan. Nitko ne govori muškarcima da masturbiraju kako bi se osjećali ugodnije u vlastitom tijelu jer, ponovno, muška se masturbacija ne povezuje s njihovim izgledom.
Nadalje, čineći politički iskaz od masturbacije, zanemarujemo činjenicu da je to nešto što mnoga ženska tijela čine prirodno, te potvrđujemo stereotip da je muška masturbacija prirodna, a ženska naučena.
Također, žene ne trebaju masturbirati da bi bile osnažene. Ne trebamo činiti ništa da bismo bile osnažene. Samo moramo raditi ono što želimo.
Cijenim namjeru feministkinja koje zagovaraju masturbaciju kao način na koji bi se žene osjećale osnaženo time što mogu zadovoljiti same sebe. Masturbacija može biti feministički čin ako, masturbirajući, osoba odbacuje sva sranja koja nas uče o tome o ženskoj seksualnosti (odnosno nepostojanju iste).
Ali kada se ja zavučem pod svoje pokrivače ili u tuš, žensko osnaživanje je obično zadnja stvar na koju mislim. Fokusirana sam samo na vlastite fantazije.
Kada razmišljam o svom samopouzdanju i neovisnosti zbog ovakvih narativa, takve mi misli, baš kao i one koje proizlaze iz objektifikacije ženske masturbacije, odvlače pozornost. Odjednom osjećam pritisak da se osjećam osnaženo, umjesto jednostavno fizički zadovoljeno.
Pa hajdmo izbjeći davanje ženama još jedne stvari za koju osjećaju da ju moraju raditi, može?
***
Ljudi svih rodova prilagodili su žensku masturbaciju različitim svrhama, ali naposljetku, ona ne treba nužno imati svrhu. Ne morate masturbirati u svrhu seksy predstave, prikaza muževnosti ili ženstvenosti, ili u svrhu emancipacije. Možete to raditi sao zato što vam se to da.
Društvo i mediji vole raditi od ženskih činova više nego što zaista jesu – i raditi od žena više nego što zaista jesu. Ali ne moramo to biti, posebice ne u našim najprivatnijim trenucima. Mi nismo objekti utjelovljenja nikakvih ideala.
Barem jednom, dopustimo ženama da budu ljudi koji jednostavno rade svoje stvari – što god te stvari bile.
Prevela i prilagodila Stephanie Stelko
