U fokusu

Ništa od europske Strategije za borbu protiv nasilja nad ženama?

Prvotno razočarenje zagovornica/ka ženskih prava nedostatkom konkretnog ishoda Europske konferencije visoke razine koja se povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama održala u Bruxellesu, dovelo je i do opravdane sumnje u spremnost Europske komisije da izvrši svoju obvezu izrade jasne Strategije za rješavanje široko raširenog, rodno utemeljenog nasilja.

Ništa od europske Strategije za borbu protiv nasilja nad ženama?

Prvotno razočarenje zagovornica/ka ženskih prava nedostatkom konkretnog ishoda Europske konferencije visoke razine koja se povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama održala u Bruxellesu, dovelo je i do opravdane sumnje u spremnost Europske komisije da izvrši svoju obvezu izrade jasne Strategije za rješavanje široko raširenog, rodno utemeljenog nasilja.

Upravo zbog takvog postupanja European Women Lobby (EWL), krovna organizacija koja predstavlja više od 2500 ženskih udruga iz čitave EU, obratila se potpredsjednici Europske komisije zaduženoj za pravosuđe, temeljna prava i građanstvo, preispitujući neodređeni rječnik predstavnika Komisije na ovom događanju. EWL zahtijeva neposrednu i potpunu primjenu preporuka Vijeća Europe iz ožujka 2010. kojima se od Komisije zahtijeva da donese Europsku strategiju i pravne instrumente za spriječavanje i borbu protiv nasilja nad ženama.

 “Iznenađena sam načinom na koji Komisija tumači svoju ulogu u procesu donošenja odluka unutar EU po ovom pitanju”, kaže Brigitte Triems, predsjednica EWL-a. “Vijeće Europe i Europski parlament – demokratski predstavnici naroda Europe – jasno su dali do znanja da je iskorijenjivanje nasilja nad ženama prioritet za EU i to je zadaća Strategije i stvaranja zakonskih propisa. Koliko je meni poznato, uloga i dužnost Europske komisije je da to i izvrši.”

Prema podacima UN-a, približno 60% žena bilo je žrtvom fizičkog nasilja barem jednom tijekom svog života. Procijenjeno je da je u Europi približno jedna od pet žena žrtva obiteljskog nasilja, što zemlje članice košta i do 60 milijardi eura svake godine, odnosno milijun eura svakih pola sata.
Do danas, EU nema obvezujuće zakonske propise usmjerene na ono što aktivisti/ce nazivaju najraširenijim kršenjem ljudskih prava unutar europskih granica. U studenom 2009. Europski je parlament donio Rezoluciju zahtijevajući Direktivu i Akcijski plan za borbu protiv nasilja nad ženama. Vijeće Europe poduprlo je taj zahtjev u ožujku 2010., objavljivanjem preporuka i zahtijevajući od Komisije da osmili Strategiju za borbu protiv nasilja nad ženama te razmotri pravno obvezujuće instrumente kojima bi se ta Strategija poduprla. Istoga dana Komisija je objavila Žensku povelju koja je uključivala i obećanje da će “osmisliti jasan i učinkovit okvir za borbu protiv rodno utemeljenog nasilja”, te se obvezala da će pravovremeno izraditi Strategiju koju će slijediti akcijski plan, i to u vremenskom okviru između 2011.-2012. godine. U rujnu je nova EU Strategija za jednakost između muškaraca i žena u svoja nastojanja za vremenski period između 2010.- 2015. uključila i usvajanje široke europske Strategije za borbu protiv nasilja nad ženama.

Međutim, čini se kako je odonda europska izvršna vlast odugovlačila s izvršavanjem ovih obveza, izostavljajući djelovanje na polju zaustavljanja nasilja nad ženama iz Komisijinog radnog programa za 2011. godinu i izbjegavajući bilo kakve reference na Strategiju tijekom konferencije koju je ovoj temi posvetilo belgijsko predsjedništvo.

Kako to navodi Rada Borić, članica izvršnog odbora EWL-a i dugogodišnja aktivistica, ukoliko Komisija propusti početi raditi na Strategiji za iskorjenjivanje nasilja nad ženama tijekom sljedećih mjeseci, ne samo da će propustiti izvršiti svoje obveze, već će se ogriješiti o ulogu dodijeljenu joj europskim ugovorima: “Jednakost između muškaraca i žena osnovna je vrijednost Europske unije. Nema nikakve sumnje da Komisija ima pravnu i moralnu dužnost poduzeti korake protiv ovakvog najnepodnošljivijeg kršenja temeljnih ženskih ljudskih prava.”