U fokusu

LGBTIQ osobe na meti diskriminacije širom svijeta

Izvješće Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava objavljenom krajem 2011. godine o diskriminacijskim zakonima i praksama te djelima nasilja nad pojedincima zasnovanima na njihovoj seksualnoj orijentaciji i rodnome identitetu još jednom je pokazalo da međunarodne deklaracije, konvencije i sporazumi, iako itekako potrebne i važne, često ipak ostaju mrtvo slovo na papiru.

LGBTIQ osobe na meti diskriminacije širom svijeta

Izvješće Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava objavljeno krajem 2011. godine o diskriminacijskim zakonima i praksama te djelima nasilja nad pojedincima zasnovanima na njihovoj seksualnoj orijentaciji i rodnome identitetu još jednom je pokazalo da međunarodne deklaracije, konvencije i sporazumi, iako itekako potrebne i važne, često ipak ostaju mrtvo slovo na papiru.

Obveze država da zaštite svoje stanovnike od nasilja i diskriminacije zasnovane na njihovoj seksualnoj orijentaciji i spolnome identitetu izvedene su iz različitih međunarodnih instrumenata zaštite ljudskih prava1, a na njihovoj zaštiti rade i mnogi odbori2. Ukratko, oni obvezuju države da:

  • zaštite pravo na život, slobodu i sigurnost osoba bez obzira na seksualnu orijentaciju i rodni identitet,

  • spriječe mučenje i drugi okrutni, nehumani i ponižavajući tretman na osnovama seksualne orijentacije i rodnoga identiteta,

  • zaštite pravo na privatnost i protiv proizvoljnog pritvora na temelju seksualne orijentacije ili rodnoga identiteta,

  • zaštite pojedince od diskriminacije na osnovi seksualne orijentacije i rodnoga identiteta,

  • zaštite pravo na slobodu izražavanja, udruživanja i okupljanja na nediskriminirajući način.

Unatoč tome, LGTB osobe susreću se s mnogim svakodnevnim preprekama u ostvarivanju svojih prava – kako od pojedinaca koji ne poštuju zakone svojih država, pa do samih država koje krše prava pojedinaca.

Podaci o pretrpljenom nasilju pojedinaca zbog seksualne orijentacije ili rodnoga identiteta u većini zemalja se ne prikupljaju dosljedno, te su dostupne informacije nepotpune. Ipak, omogućavaju nam uvid u raširenost nasilja s kojim se LGTB populacija susreće. Organizacija za europsku sigurnost i suradnju izvijestila je o 44 ubojstva LGTB osoba u 2009. godini u 22 zemlje, tijekom 2010. godine u Americi je ubijeno 27 LGTB osoba, a u periodu od 2008. do 2011. godine zabilježeno je 680 ubojstava transrodnih osoba u 50 zemalja. Istraživanje provedeno u Ujedinjenom Kraljevstvu pokazalo je da trećina lezbijki i četvrtina homoseksualaca doživjelo zločin iz mržnje ili incident (uključujući i verbalnu agresiju) tijekom prethodne tri godine. Istraživanje provedeno u Sloveniji pokazalo je da 53% lezbijskih i homoseksualnih ispitanika je doživjelo nasilje zbog svoje seksualne orijentacije. UN-ov posebni izvjestitelj za mučenje istaknuo je da “pripadnici seksualnih manjina neproporcionalno su podvrgnuti mučenju i drugim oblicima zlostavljanja zbog toga što ne odgovaraju društveno konstruiranim rodnim očekivanjima.”

Ne samo da su LGTB osobe često žrtve nasilja od pojedinaca koji ne odobravaju njihov izbor, već su često žrtve nasilja koje čini sama država. 76 zemalja i dalje ima zakone koji kriminaliziraju osobe na temelju njihove seksualne orijentacije ili rodnoga identiteta, a u najmanje pet zemalja kazna za one koji budu okrivljeni za prekršaj dobrovoljnog homoseksualnog čina može biti i smrtna kazna.

LGTB osobe često se susreću s diskriminacijskom praksom u svakodnevnim životnim situacijama. Susreću se s diskriminacijom pri zapošljavanju ili pri napredovanju u karijeri često zbog toga što izgledaju, oblače se ili ponašaju na određen način koji odskače od prihvaćenih standarda, a provedena istraživanja ukazuju da je verbalno zlostavljanje LGTB osoba na radno mjestu njihova svakodnevica. Mlade osobe homoseksualne orijentacije često su žrtve zlostavljanja i izrugivanja u školi, što dovodi i do zdravstvenih problema (poput depresije), a mnogi od njih razmišljaju i o samoubojstvu. Država često omogućava određene povlastice za heteroseksualne parove koji su vjenčani ili žive u izvanbračnoj zajednici, dok se ta ista prava onemogućavaju homoseksualnim parovima. Pripadnici LGTB populacije često doživljavaju nerazumijevanje pa i zlostavljanje i od onih čiju bi najveću potporu trebali imati – svoje obitelji i zajednice u kojoj žive. Šalju ih u psihijatrijske institucije, zabranjuju im školovanje, prisiljavaju na brak, pa čak ih se i odriču i izbacuju iz njihovih domova.

Spomenuto izvješće u svojem zaključku ističe da su vlade i njihova tijela često previdjele nasilje i diskriminaciju zasnovanu na seksualnoj orijentaciji i rodnom identitetu, te da taj propust u budućnosti treba ispraviti. Osim isticanja potrebe za redovnim prikupljanjem statističkih podataka ističe se i obveza država da zaštite pripadnike LGTB populacije u svojim zemljama te da osiguraju zaštitu njihovih ljudskih prava.

1 primjerice Opća deklaracija o ljudskim pravima, Međunarodni pakta o građanskim i političkim pravima, Konvencija o statusu izbjeglica, Konvencija o pravima djeteta itd.

2 primjerice, Odbor za ljuduska prava, Odbor protiv mučenja, Odbor za ekonomska, socijalna i kulturna prava Odbor za ukidanje svih oblika diskriminacije žena, Odbor za prava djeteta itd.