Postoji više herojskih priča Drugog svjetskog rata, nego što bi stalo u školski udžbenik, ali sve priče su negdje zapisane za one koji ih žele pronaći.U ratu je sudjelovalo preko 100 miljuna vojnog osoblja,a među njima i mnogo žena. Ovdje vam predstavljamo priče 11 hrabrih žena koje su svojim radom doprinijele djelovanju Saveznika.
NANCY WAKE: gerilska ratnica
Rođena na Novom Zelandu, odrasla u Australiji, novinarka u New Yorku i Londonu, udala se za bogatog Francuza te živjela u Marseilleu kada je Njemačka izvela invaziju. Odmah se aktivirala u francuskom pokretu otpora, skrivajući i krijumčareći muškarce iz Francuske, prevozeći namirnice i falsificirane dokumente. Bila je zarobljena i ispitivana danima, ali nije odala nijednu tajnu. 1943. Uspjela je pobjeći u Britaniju i pridružiti se SOE-i (Uprava za specijalne operacije), britanskoj obavještajnoj službi. Nakon što je prošla obuku, vratili su je na francusko tlo kao službenu špijunku. Nije imala problema sa pucanjem na naciste ili dizanjem zgrada u zrak sa francuskom gerilom poznatom kao maquis. Ubila je dežurnog SS-ovca golim rukama. Nakon rata, Britanija joj je dodijelila Georgovu medalju, SAD Odlikovanje slobode, a zaslužila je i Medalju otpora te tri Ratna križa Francuske kao i još brojne druge počasti. Nakon rata saznala je da joj je muž preminuo 1943. nakon što ga je Gestapo mučio kako bi odao ženino boravište, što on nije učinio.
Wake se kandidirala za političku funkciju par puta u Australiji i preudala se 1950ih. Svoju biografiju ‘Bijeli miš’ (The White Mouse) izdala je 1988. godine. Naslov knjige potječe od Gestapovog nadimka za nju, koji je dobila zbog sposobnosti izbjegavanja uhićenja. Umrla je 7. kolovoza 2011. u dobi od 98. godina.
ELSIE OTT: medicinska sestra u zračnim snagama
Poručnica Elsie S. Ott bila je prva žena koja je primila ‘Air Medal’ Sjedinjenih Američkih Država. Pridružila se zračnim snagama 1941. kao medicinska sestra te su je poslali u Karachi(Pakistan). Vojno zrakoplovstvo je u tom trenutku razmatralo upotrebu zrakoplova za evakuaciju ozlijeđenog vojnog osoblja i prijevoz novih trupa. Elsie S. Ott dodijeljen je prvi evakuacijski let,a ujedno i prvi let u životu, sa obavijesti samo 24 sata prije. U zrakoplovu nije bilo medicinske opreme osim pribora prve pomoći, na letu je bio prisutan samo jedan vojni liječnik. Pacijenti su, pak, imali širok raspon ozljeda, fizičkih i psihičkih bolesti. 17. siječnja 1943. poletjeli su iz Indije, zaustavljajući se putem kako bi prevezli još pacijenata. Put je trajao 6 dana, za razliku od prethodne rute izvlačenja brodom koja je trajala 3 mjeseca. Ott je o letu napisala izvješće u kojem je predložila važne izmjene za slijedeće evakuacije. Vratila se u Indiju za par mjeseci sa novom jedinicom, 803-om vojnom eskadrilom za evakuaciju te je promaknuta u kapetanicu.
NATALIA PESHKOVA: Vojna liječnica
{slika}
Natalia Peshkova regrutirana je u rusku vojsku direktno iz srednje škole u dobi od 17. godina. Na obuci je imala nefunkcionalno oružje, poslana je u borbu sa loše opremljenom jedinicom, a o stanju na terenu govori i to da joj je jednom konj pojeo vunenu čizmu dok je spavala pa se morala snalaziti slijedećih mjesec dana. Provela je 3 godine na fronti, boreći se protiv bolesti i gladi među trupama. Ranjena je tri puta. Zbog svoje hrabrosti tijekom rata promaknuta je u zastavnicu i dobila edukacijsku poziciju dalje od fronta. Nakon rata dodijeljeno joj je odlikovanje za hrabrost, Red crvene zvijezde.
SUSAN TRAVERS: Francuska legija stranaca
Engleskinja SusanTravers bila je pripadnica višeg društva i živjela u Francuskoj u vrijeme izbijanja rata. Školovala se za medicinsku sestru za francuski Crveni križ i postala vozačicom kola hitne pomoći. Nakon pada Francuske pobjegla je u London i pridružila se Snagama slobodne Francuske. 1941. godine poslana je sa Legijom stranaca kao vozačica u Siriju i Zapadnu Afriku. Njen zadatak bio je voziti pukovnika Marie-PierreKoeniga u kojeg se i zaljubila. Tijekom boravka u Libiji, njena jedinica bila je pod opsadom Rommelovog afričkog korpusa. Iako joj je bila ponuđena evakuacija sa ostatkom žena, Travers je tu ponudu odbila. Nakon petnaestoodnevnog skrivanja u pješčanim rupama, odlučili su se za proboj preko noći. Nakon eksplozije mine, neprijatelji su uočili konvoj. Pod neprijateljskom vatrom, na čelu konvoja i pri vrtoglavoj brzini uspjela se probiti kroz neprijateljski obruč i odvesti 2500 trupa u sigurnost savezničkog kampa, pri čemu joj je vozilo bilo izrešetano metcima. Dobila je promaknuće u generalski čin, a ostatak rata služila je u Italiji, Njemačkoj i Francuskoj. Jednom je bila ranjena.
Nakon rata prijavila se za službenu članicu Francuske Legije stranaca. Na svojoj prijavnici nije navela spol i njena prijava je prihvaćena i potvrđena od časnika koji ju je poznavao i divio joj se. SusanTravers jedina je žena koja je služila kao službeni članica u Legiji stranaca. Za vrijeme prvog Indokineskog rata služila je u Vijetnamu. Dobila je mnogo odlikovanja, među kojima i Legiju časti, Ratni križ i Vojno odlikovanje. Autobiografiju je objavila tek 2000. kada je imala 91 godinu.
REBA WHITTLE: Medicinska sestra u ratnom zarobljeništvu
Poručnica RebaWhittle bila je jedina američka vojnikinja u II. svjetskom ratu koja je bila ratna zarobljenica. Služila je kao medicinska sestra u američkom zrakoplovstvu u 813oj medicinskoj evakuacijskoj eskadrili te je zabilježila preko 500 sati leta. U rujnu 1944. na jednoj od evakuacijskih ruta zrakoplov je srušen iznad Aachena u Njemačkoj. Bila je prva ratna zarobljenica na zapadnoj fronti i Njemci nisu znali što učiniti s njom. Na istočnom bojištu mnoge ruske vojnikinje su zarobljene i bile su na prisilnom radu. Dozvoljeno joj je da pomaže ranjenicima u kampu. Švicarsko poslanstvo koje je pregovaralo o transferima ratnih zarobljenika, nakon što su je otkrili započeli su pregovore o oslobađanju. Njemački Crveni križ otpratio je Rebu Whittle zajedno sa 109 ratnih zarobljenika 25. siječnja 1945.
Njen status ratne zarobljenice nije dokumentiran u američkoj vojsci. Dodijeljene su joj Zračna medalja i Purpurno Srce i je promaknuta u poručnicu, ali joj je odbijena invalidnina i umirovljeničke beneficije ratnog zarobljenika/ce. Kako zbog ozljeda nije mogla letjeti, radila je u vojnoj bolnici u Kaliforniji dok nije napustila službu 1946. Opet se prijavila za taj status, no bio joj je odbijen. Na kraju je prihvatila novčanu nagodbu 1955. Medicinske sestre koje su bile zarobljene u Aziji imale su herojski doček nakon oslobađanja, a Whittlina priča se zataškavala. Umrla je od raka dojke 1981., a status ratne zarobljenice dobila je 1983. Proširenu verziju njene priče, kao i dnevnik koji je vodila tijekom zarobljeništva možete pročitati ovdje .
EILEEN NEARNE: Britanska špijunka
Eileen Nearne pridružila se SOE-i u Velikoj Britaniji kao radijska operaterka. Sa samo dvadeset i tri godine padobranom je sletjela na okupirani francuski teritorij kako bi prenijela poruke francuskog pokreta otpora i organizirala isporuku oružja. Uspjela se izvući iz nevolje u više navrata, ali je nakon uhićenja od strane nacista mučena i poslana u koncentracijski logor Ravensbruck. Premještena je u radni logor pa je pri drugom transferu uspjela pobjeći. Još jednom je uspjela izmaknuti Gestapu i sakriti se u crkvu gdje je i ostala dok područje nije oslobođeno.
Nakon rata dodijeljen joj je Ratni križ Francuske i postala je članicom Reda Britanskog Imperija (MBE).
Patila je od psihičkih poteškoća i živjela je povučeno sa sestrom Jaqueline (koja je također bila britanska špijunka tokom rata). Nakon smrti 2010. njeni ratni podvizi otkriveni su nakon pretrage apartmana u kojem je živjela kada su pronađena odlikovanja koja je primila. Imala je pogreb dostojan heroine.
RUBY BRADLEY: Medicinska sestra u ratnom zarobljeništvu
Pukovnica Ruby Bradley ostvarila je vojnu karijeru prije nego je rat počeo. Radila je kao administratorica u bolnici na otoku Lutonu u Filipinima kada se dogodio napad na Pearl Harbor. Skrivala se u planinama sa kolegama kada su Japanci pregazili otok. Lokalno stanovništvo prijavilo je gdje se skrivaju te su uhvaćeni i odvedeni natrag u svoju staru bazu koja je bila pretvorena u zarobljenički logor. Opet su radili sa ranjenima i bolesnima, ali u gorim uvjetima. Provela je skoro 3 godine kao ratna zarobljenica, obavljala je operacije, porađala djecu, krijumčarila zalihe i tješila umiruće ukampu. U trenutku oslobođenja 1945. težila je samo 38 kilograma. Njeno izvješće o zarobljavanju možete pročitati ovdje.
Ali to još nije sve! Nakon rata, ostalaje u vojsci i zarađuje svoju prvostupničku diplomu. 1950. kao glavna sestra otišla je u Koreju gdje je radila na prvoj crti gdje je je i ostala do kraja rata. Njena 34 odlikovanja uključuju: dvije Legije zasluga i dvije Brončane zvijezde, čime je promaknuta u pukovnicu, Florence Nightingale medalju što je najviše odlikovanje Međunarodnog Crvenog križa. Umirovljena je iz vojske 1963., ali je nastavila raditi kao nadzornica u Zapadnoj Virgijniji slijedećih 17 godina. Pokopana je 2002. sa svim počastima na groblju Arlington.
KRYSTINA SKARBEK: Poljska špijunka
Krystina Skarbek (kasnije Christine Granville) bila je kćer poljskog grofa i unuka bogatog židovskog bankara. Skarabekin drugi muž bio je diplomat pa su se u trenutku izbijanja rata nalazili u Etiopiji. Prijavila se u britansku SOE-u odnosno Odjel 6 i vratila se u Poljsku kako bi radila na komunikaciji sa Saveznicima. Impresionirana njenim nastupom, britanska obavještajna služba prihvatila je njen plan. Počevši od 1939. organizirala je poljske grupe otpora i krijumčarila pilote. Gestapo ju je uhitio 1941., ali je pri uhićenju lažira napad tuberkuloze pa su je nakon sati ispitivanja pustili. Skarabek i njen partner Andrezej Kowerski otišli su nakon toga u britansku ambasadu gdje su im osigurani novi dokumenti i identiteti. Postala je Christine Granville, a njen partner Andrew Kennedy. Prokrijumčarili su ih iz zemlje preko Jugoslavije do Turske gdje su ih dočekali Britanci.
Nakon što su postale persone nongrate u Kairu 1944., a zbog kompromitacije grupe the Musheteers s kojom je radila u Poljskoj, učila je za radio operatera i padobrankinju. Poslije Dana D spustili su je padobranom na francusko tlo, ali područje koje joj je bilo dodijeljeno bilo je prepuno Nijemaca pa je pobjegla, propješačivši 112 km. Radila je u Alpama na odbijanju snaga Sila osovine. Imala je izvanredne rezultate, a njene akcije zahtijevale su velike rizike. Stekla je reputaciju legendarne špijunke izvlačenjem grupe zarobljenika tako što je izdala sebe kao špijuna francuskim vlastima koje su radile za Gestapo.
Nakon rata dobila je Ratni križ i Georgeovo odlikovanje, postala je članicom Reda Britanskog Imperija (MBE). Nedostatak adrenalina iz ratnih dana utjecao je na njenu psihu. Živjela je u Velikoj Britaniji, Africi i Australiji. Njen život okončao je Dennis Muldowney 1952., čovjek koje je postao opsjednut njome. Uz njen lik veže se i afera s Ianom Flemingom, ali ne postoje dokazi. Iako, smatra se da mu je upravo ona bila inspiracija za najmanje dvije Bondove djevojke.
LYUDMILA PAVLICHENKO: Ruska snajperistkinja
{slika}
Za razliku od mnogo mladih snajperistkinja Sovjetske vojske, LyudmilaPavlichenko bila je vrstan strijelac i prije regrutacije. U vrijeme izbijanja rata bila je 4. godina na Kijevskom sveučilištu. Ruska vojska poslala je oko 2000 snajperistica na frontu, a preživjelo ih je oko 500. Pavlichenko je imala daleko najbolji ratni rekord, sa 309 potvrđenih ubojstva, uključujuću 36 neprijateljskih snajperista/kinje. I to do 1942.! Povučena je sa fronta nakon što je ranjena. Zbog rezultata i rekorda poslana je na PR turneju po Kanadi i SAD-u s ciljem skupljanja potpore za ratna ostvarenja i impresioniranje Saveznika. Ostatak rata provela je kao trenerica snajperista/kinja i nije bila poslana na frontu. Dodijeljena joj je titula Ratnog heroja Sovjetskog Saveza. Nakon rata, završila je fakultet i postala povjesničarka te služila u Sovjetskom odboru za ratne veterane.
ALEDA LUTZ: Medicinska sestra u zračnim snagama
Prva poručnica Aleda E. Lutz volontirala je u jedinici koju je formirala ElsieOtt (vidi pod 2), 803-oj vojnoj evakuacijskoj eskadrili, stvorenoj za brzo izvlačenje ranjenika sa fronta. Lutz je letjela na 196 misija i izvukla više od 3,500 muškaraca. Imala je najviše sati leta. Vjerojatno bi imala i više da nije njen C47 avion pao 1944. Pri čemu je cijela posada poginula. AledaLutz prva je žena kojoj je dodijeljen Distinguished Flying Cross (Avijacijski Križ za posebne zasluge – dodijeljen posthumno), Zračno odlikovanje (4 puta), the Oak Leaf Cluster (za označavanje više nagrada – jedno dodatno odlikovanje), odlikovanje Crvenog križa i Purpurno srce. 1990. u njenu čast Veteranska bolnica u Michiganu imenovana je po njoj.
NOOR INYAT KHAN: Princeza špijunka
Princeza Noor Inyat Khan bila je potomak osnivača Zapadnjačkog sufijskog reda i učitelja univerzalnog sufizma i glazbenika Inyata Khana, unuka vladara Kraljevstva Mysore i Amerikanke Ore Ray Baker, nećakinje osnivačice Kršćanske znanosti Mary Baker Eddy. Rodila se u Rusiji, a njena mlađa braća i sestre u Engleskoj. Iako je živjela u Francuskoj, posjedovala je britansku putovnicu. Uspjela je pobjeći pred njemačkom invazijom i pridružiti se britanskim Ženskim pomoćnim zračnim snagama (WAAF). Britanska SOE-a angažirala ju je kao samostalnu agenticu i poslala ju u Francusku u lipnju 1943. gdje je prenosila informacije pomoću Morseovog koda. Odbila je prestati, čak i nakon uhićenja radio operatera. Njemačka obavještajna agencija (SD) uhitila ju je u listopadu, a njen otpor je bio toliko žestok da su je klasificirali kao ‘ekstremno opasnu zarobljenicu’. Nije odala nikakve podatke u mjesec dana, koliko je trajalo ispitivanje, čak je poslala poruku o svom kompromitiranom položaju (što je SOE-a ignorirala). No, njemačke snage su pronašle njene bilježnice sa bilješkama koje su im dale dovoljno informacija za slanje falsificiranih poruka britanskim špijunima kako bi ih namamili u Francusku i uhitili ih. U studenom je uspjela nakratko pobjeći, ali je uhvaćena i nakon toga držana u okovima deset mjeseci. U rujnu 1944., premještena je u Dachau gdje je i pogubljena zajedno sa tri SOE-ine agentice.
Posthumno joj je dodijeljeno Georgeovo odlikovanje, francuski Ratni križ sa zlatnom zvijezdom te je postala članicom Reda Britanskog Imperija (MBE). Čudna strana njene priče da je ona bila pripadnica sufizma – pacifista indijskog podrijetla. Protivila se britanskoj vlasti nad Indijom i da nije bilo nacističke invazije na Europu, možda bi se borila protiv Britanaca umjesto za njih.
Prevela i prilagodila Ana – Marija Špehar
