U fokusu

Umjetnost

10 najsubverzivnijih umjetnica u povijesti

10 najsubverzivnijih umjetnica u povijesti

Artemisia Gentileschi

Još dok je još bila tinejdžerica silovao ju je slikar. Ova barokna umjetnica iz 17. stoljeća je odgovorila koristeći umjetnost kao oružje. Gentileschi prikazuje na svojim slikama biblijsku priču o  Juditi, izraelskoj junakinji koja je Holofernu uz pomoć svoje mišičave sluškinje odrubila glavu. Dok jedna žena drži Holoferna na njegovom krevetu, druga ga probada mačem u vrat. Krv šiklja naokolo u senzacionalističkom prikazu ženske osvete nad patrijarhatom.

Hannah Wilke

U svojem radu ‘SOS Starification Object Series’ (1974.-1982.) Wilke je fotografirana s komadićima žvakaće gume zalijepljene na njeno tijelo. Ostavljajući dojam istočkanog tijela, ove bizarne oznake nalikovale su modernom obliku plemenskih ožiljaka (bilo je to prije nego je ritualistička promjena tijela postala moderna) i vaginama. Ili su to bile oči? ‘Stavljanje’ ožiljaka na tijelo označilo ju je kao  objekt u muškim očima.

Adrian Piper

Kroz nekoliko performansa nazvanih ‘Catalysis’ (1970.), Piper se pretvara u živuću provokaciju na javnim mjestima, kao što je primjerice podzemna željeznica u New Yorku. U jednom performansu vozila se podzemnom nakon što je namakala odjeću u oporoj tekućini tjedan dana kako bi odjeća počela smrdjeti.

Mrmljala je ulicama, ušla u dizalo zgrade Empire State Buildinga s crvenim ručnikom naguranim u usta ili jednostavno uspostavljala kontakt očima sa strancima. Njezina namjera bila je dramatizirati društvenu nelagodu i neizrečene rasne napetosti u Americi.

Georgia O’Keeffe

Na početku 20. stoljeća, Georgia O’Keeffe pozirala je gola za svojeg ljubavnika, modernističkog fotografa i menadžera u umjetnosti, Alfreda Stieglitza. Radila je apstraktne slike koje su prikazivale eksplicitnu ljepotu vagine. U usporedni s nekim umjetnicama na ovoj listi, možda djeluje blago, ali njezino nastrano istraživanje vlastitog tijela i duše pokrenulo je novu ekspresivnu slobodu za sve žene koje su se bavile umjetnošću u moderno doba.

Claude Cahun

Na fotografijama od 1920. do 1940.ih, ova se francuska umjetnica često prikazivala u muškoj odjeći i frizuri, promišljajući svoj promijenjeni izgled dok je istovremeno eksperimentirala fikcijom roda. Cahunin rad je tipičan za nadrealistički pokret i slobodu koju je dao umjetnicama u propitivanju seksualnih i društvenih konvencija.

Louise Bourgeois

Uma poput labirinta, posljednja velika pripadnica nadrealističkog pokreta obavija gledatelja sjećanjima na djetinjstvo u Francuskoj na početku 20. stoljeća, intenzivnim tajnim svjetovima i  unutrašnjošću svojega tijela. Rušeći muški umjetnički izraz skulpture u nešto organsko i tjelesno zrelo, djeluje poput pauka subverzije čija je mreža promijenila samu bit umjetnosti.

Lyubov Popova

Umjetnost je na početku 20.stoljeća eksplodirala u revolucionarne fragmente kubizma i njegove ogranke. Popova se priklonila slobodi ove nove umjetnosti u fragmentiranim prikazima života u Rusiji. Djelujući na samom početku Ruske revolucije, razdvojila je tradicionalne subjekte umjetnosti nemilosrdnom znanstvenom vještinom. Prateći tadašnje raspadanje konvencije roda, slika ‘Model’ iz 1915., prikazuje golu ženu koja postaje gigantski toranj.

Cindy Sherman

U seriji fotografija ‘Untitled Film Stills, ovaj suvremeni američki Arcimboldo neprestano prerađuje svoju sliku i svoj identitet. Po njezinom shvaćanju, sebe stvaramo pričanjem priča. Na ranim crno-bijelim fotografijama pozira kao junakinja Hitchcockovog filma u neriješenim scenama koje odmah prepoznajemo, a u kasnijim radovima se njezine crte lica preobražavaju šminkom čudovišta. Sherman kao da doziva priče koje oblikuju ljude u koje se pretvaramo.

Francesca Woodman

Mora li umjetnost biti javna? Mora li biti politička ili progresivna? Woodmanine fotografije su subverzivnije na tiši i neobičniji način. Koristila je svoju umjetnost kako bi istraživala tajni svijet. Poetične sanjarije u tihim sobama, prolazno svjetlucanje bogatog unutarnjeg života doprinose umjetnosti koja zahtijeva slobodu našeg unutarnjeg ‘ja’.{slika}

Eva Hesse

Žute saće i mokraćno zlatna boja Hessinih sintetičkih materijala koji djeluju organsko, čine gledatelja izrazito svjesnim da posjeduje tijelo u kojem se nalazi neobična tvar. Tamo gdje su muškarci stoljećima gradili kipove i onda poredali čelične nosače u mačo aranžmanu minimalizma, njezine mlohave skulpture otkrivaju druge dimenzije osim fizičkog svijeta. Za Hesse, um i tijelo nisu razdvojeni u hijerarhiji.

  

Prevela i prilagodila Ljiljana Žegrec