Prozor u svijet

19.06.2009. 09:33:05 - Sanela Blaguški

Rodni efekti globalnog ekonomskog usporavanja

 

 Ekonomska kriza koja je zaposjela scenu globalne stvarnosti, stavila je u prvi plan financijsko-egzistencijalna pitanja  svim razinama društva. Osim očiglednih, financijska kriza povlači za sobom cijeli niz dodatnih socijalnih problema koji ionako ranjive društvene grupe izlažu još većem negativnom utjecaju. Upravo o ovom aspektu sveprisutne ekonomske krize govori Stephanie Seguino, autorica članka The gender perspectives of the financial crisis.

Locirajući dva glavna  aspekta krize - dramatičan pad ukupne potražnje i zaustavljanje protoka kapitala za potrošnju i investicije, autorica se fokusira na problem porasta nezaposlenosti, utjecaj kojeg porast nezaposlenost ima  na produbljivanje  odnosa neravnopravnosti spolova te potencijalna rješenja ove financijsko-socijalne problematike.

Ekonomsko usporavanje, za koje se pretpostavlja da će najveće razmjere poprimiti u razvijenim zemljama, ima posredan  negativan učinak za nerazvijene i zemlje u razvoju koje svoju ekonomiju baziraju na izvozu sirovina i roba, turizmu ili inozemnim investicijama. Dodatne negativne posljedice pospješuje činjenica da se pritok novca kanalima radnih migranata koji su osiguravali egzistenciju svojih obitelji radom u inozemstvu, drastično smanjuje. U situaciji nestašice radnih mjesta javlja se pritisak za otpuštanjem imigranata i čuvanjem radnih mjesta za domicilno stanovništvo.

Način na koji će financijska kriza utjecati na porast nezaposlenosti ali i razliku u nezaposlenosti između muškaraca i žena, različit je između država. U razvijenim zemljama, gdje je proizvodni sektor najjače pogođen krizom, muškarci čine većinu u postotku nezaposlenih. Očekivani zahtjevi za smanjenjem troškova u javnom sektoru vjerojatno će rezultirati nezaposlenošću velikog postotka žena koje su najvećim dijelom  zastupljene upravo u ovoj grani gospodarstva.

Ekonomija zemalja u razvoju naročito je pogođena krizom u onom sektoru u kojem su žene natprosječno zastupljene - proizvodnoj industriji usmjerenoj na izvoz. Nepovoljna bilanca nezaposlenosti žena u odnosu na muškarce očekuje se i u zemljama koje su ovisne o prihodima od turizma kao što su Karipski otoci, gdje je situacija za žene dodatno opterećujuća ako se uzme u obzir činjenica da  40% domaćinstava  čine samohrane majke.

 U situaciji velikog broja otpuštanja, položaj žena u odnosu na muškarce različit je  u različitim državama razvijene ekonomije. Ipak, možemo reći da je općenito govoreći, muškarac u povoljnijem položaju. Obzirom na činjenicu da muškarci u prosjeku primaju veći iznos plaće, iznos pomoći kojeg primaju u slučaju nezaposlenosti biti će u prosjeku veći. Treba uzeti u obzir i činjenicu da muškarci posjeduju više nasljeđene imovine i bogatstva. Iz tog kuta  gledano, pozicija žene bitno je nepovoljnija. Prosječni prihodi žena manji  su od muškaraca između ostalog i zbog činjenice da su žene  u većem postotku zaposlene na nepuno radno vrijeme. 

 

 U situaciji otpuštanja i porasta nezaposlenosti najvećem riziku izložena su domaćinstva sa jednim roditeljem, naročito ako je riječ o ženi koja nerijetko ne raspolaže imovinom niti ušteđevinom u onoj mjeri u kojoj raspolaže muškarac a koja je u slučaju nezaposlenosti jedini izvor prihoda.

Borba za radna mjesta i politika otpuštanja u nekim zemljama jasno otkrivaju poziciju i vrednovanje žene na tržištu rada. Istraživanje na svjetskoj razini pokazalo je da 40% ispitanika vjeruje kako u uvjetima otpuštanja muškarac ima veće pravo na radno mjesto nego žena. Praksa nekih zemalja takav stav jasno potvrđuje, tako je  u Republici Koreji broj otpuštenih žena 7 puta veći nego otpuštenih muškaraca. U jednako nepovoljnom položaju nalaze se etničke manjine i imigranti. Spomenuto istraživanje otkriva kako u slučaju otpuštanja  72% ispitanika domicilnom stanovništvu daje pravo na radna mjesta.

Spolna diskriminacija ne odvija se samo na tržištu rada već i u sferi obrazovanja među djecom, naročito u nerazvijenim zemljama. Domaćinstva sa smanjenim prihodima smanjuju troškove života povlačeći djevojčice iz škole za razliku od dječaka koji su po tom pitanju više zaštićeni.

Sve socijalno osjetljive skupine koje dijelom ili u cijelosti ovise o pomoći javnog sektora, naročito žene i djeca na području nerazvijenih zemalja već sada osjećaju posljedice financijske krize.  Smanjeno izdvajanje za socijalnu pomoć kao posljedica sporog i nedovoljnog proračunskog punjenja te smanjena novčana pomoć iz inozemstva očekivana su posljedica prelijevanja krize iz  financijskog centra na nerazvijene dijelove svjetske financijske periferije.

 

POTENCIJALNA RJEŠENJA - porezna politika, poticajni paketi i socijalne mjere

 

Najsiromašnije zemlje svijeta nemaju mogućnosti (ili je ona iznimno mala) utjecaja na smanjenje porasta nezaposlenosti putem porezne politike ili poticajnih paketa. Razvijene i zemlje u razvoju u tom su pogledu u povoljnijem položaju. Autorica članka upozorava kako je ključno da vlade, donoseći poticajne mjere, uzmu u obzir i pitanje rodne zastupljenosti u radnim mjestima čije se otvaranje potiče. Odluke na državnoj razini trebale bi usmjeriti investicije u sektor javnih djelatnosti (školstvo, zdravstvo), kako bi generirali nova radna mjesta, naročito za žene. Ove mjere imale bi dvostruko pozitivan učinak- osim otvaranja novih radnih mjesta, umanjile bi egzistencijalne probleme žena i djece za koju se brinu.

Jedna od mogućih mjera, poglavito za nerazvijene zemlje, jesu  poticajni paketi usmjereni  na rad žena u poljoprivredi. Procjenjuje se da bi takva poticanja povećala proizvodnju u poljoprivredi  za 10 do 15%, smanjila cijene hrane a time i pritisak za uvoz. Isplativost ovakvoga ulaganja vidljiva je u svojim dugoročnim posljedicama.

Ukoliko se vlasti odluče na smanjivanje troškova u javnom sektoru, umjesto otpuštanja, bolje rješenje bilo bi smanjivanje radnih sati i očuvanje radnih mjesta. Ovakva politika podjednako raspršuje negativne učinke krize i makroekonomski gledano ublažava ionako teško financijsko stanje gospodarstva.

Ulaganje u socijalnu infrastrukturu osim zaštite žena i djece, ima pozitivne učinke na cjelokupno gospodarstvo podizanjem razine produktivnosti uz istovremeno smanjivanje opterećenja državnog proračuna sredstvima namjenjenim za socijalne mjere za nezaposlene.

 

 

 

Tagovi: ekonomska kriza

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM