Prozor u svijet

14.07.2009. 10:20:51 - Justyna Pierzynska

'Ko kaže da smo jedini konzervativci u Europi?

Kad srce kaže dijete i Poljska kaže NE!

 

Hrvatska nije jedina zemlja u Europi u kojoj se danas vodi debata, vrlo emocionalna i puna uzajamnih optužbi, o prijedlogu izmjene zakona koji regulira postupke medicinski potpomognute oplodnje (MPO). Vrlo slična diskusija o uvođenju novog jako restriktivnog i diskriminirajućeg zakona zadnjih se mjeseci rasplamsala i u Poljskoj.

 

Situacija u Poljskoj sliči hrvatskim prilikama prije svega po izrazito negativnom stavu vlade prema predlozima nezadovoljnih zakonom - nevladinih organizacija i ženskih udruga - kao i izrazitoj upletenosti crkve i njenih službenih katoličkih parola u samu proceduru izrade prijedloga i donošenja zakona.

 

Procedure liječenja neplodnosti i MPO u Poljskoj dosada nisu bile eksplicitno regulirane zakonom. Tako su si postupak MPO-a mogli priuštiti samo parovi koji su financijski bili u stanju podnijeti vrlo visoke troškove tog zahvata. Upravo zbog sve većeg broja građanskih inicijativa za pokretanje reforme koja bi omogućila korištenje MPO-a svim parovima neovisno o njihovom socijalnom i financijskom statusu, godine 2008. se poljska vlada latila izrade prijedloga zakona kojim bi se definirala dostupnost same in vitro procedure kao i modaliteti izračuna povrata troškova MPO-a od strane države.

 

Prvi prijedlog novog zakona predstavio je predsjednik parlamentarne komisije za bioetiku Jaroslaw Gowin, predstavnik najdesnijeg krila vladajuće "liberalne" stranke Građanska Platforma (PO), ističući prije svega potrebu zabrane zamrzivanja zametaka te klasificirajući čitavo pitanje zakonskog reguliranja različitih metoda medicinski potpomognute oplodnje kao "četverorazredno".  Time je izazvao snažne proteste ženskih udruga i organizacija roditelja djece rođene pomoću in vitro-procedura budući da zamrzivanje zametaka dokazano povećava šansu za uspjeh postupka umjetne oplodnje.

 

Zajedno s nevladinim organizacijama protestirala je i službena katolička crkva - no u njenom se slučaju radilo naravno o ogorčenju sasvim druge vrste. Visoki katolički dužnosnici osudili su naime prijedlog djelomičnog državnog sufinanciranja umjetne oplodnje kao "rafiniraniji pobačaj".

 

Nakon takvih i inih sličnih izjava kao i eksplicitnih zahtjeva od strane biskupske konferencije da se rad na projektu zakona obustavi čak se i dosad donekle, barem u javnim deklaracijama, zakonu naklonjena vlada od vlastitog projekta distancirala. Odluka katoličke crkve da krene u pravi "rat protiv medicinski potpomognute oplodnje" iznenadila je izgleda i samog, inače poslušnog crkvenim naredbama, pristašu širenja katoličkog morala ne samo u društvu već i u državnom zakonodavstvu, zastupnika Gowina. Stoga je zbunjeni zastupnik, koji je svoj prijedlog zakona volio nazivati "kompromisom između katoličkih vrijednosti i društvene potrebe legalizacije in vitro metoda" odlučio odstupiti od vlastitog projekta kao jednog običnog odroda liberalne misli te najavio čak da će glasati protiv vlastitog prijedloga.

 

Apsurdan položaj u koji se doveo Gowin, koji si je po svemu sudeći prijedlogom sufinanciranja in vitro postupaka zabio autogol, izlažeći se vrlo oštroj kritici ckrvenih organa i katoličkih medija, dobra je ilustracija ciljane zbrke u javnosti i javnim tijelima koju je crkva već toliko puta iskoristila da postigne svoje ciljeve i okrene situaciju u svoju korist. Nakon što je Gowinov vrlo restriktivan prijedlog koji je sadržavao ne samo zabranu zamrzivanja zametaka već i regulaciju dostupnosti MPO-a samo bračnim parovima te smanjenje broja jajnih stanica na dvije u jednom postupku  proglašen "odveć liberalnim" pa čak i "nemoralnim" te nakon toga propao i u vladi, otvorio se prostor za cijelu masu drugih, još više diskriminirajućih prijedloga.

 

Tako su brzo nakon prvog skandala u parlamentu osvanula dva nova projekta s ciljem potpune zabrane medicinski potpomognute oplodnje te jedan projekt liberalizacije zakona i legaliziranja svih postojećih metoda MPO-a koja bi nakon donošenja izmjena postala dostupna svima pa tako i izvanbračnim zajednicama bez limitiranja broja jajnih stanica koje se smiju koristiti u pojedinačnom postupku i bez zabrane zamrzivanja zametaka.

 

Naravno, u poljskom parlamentu u kojem većinu imaju dvije stranke koje se javno pozivaju na katolički moral i vrijednosti, liberalni projekt nema nikakvih izgleda za izglasavanje. No kako su deklaracije poslušnosti načelima crkve jedno, a briga za glasove birača na predstojećim izborima ipak drugo, šanse za prihvaćanje nemaju ni projekti potpune zakonske zabrane svih metoda medicinski potpomognute oplodnje. Ovakvu zabranu čini se ni poljska javnost ne bi prihvatila, iako otprije navikla na brojne nasilne zabrane donesene pod utjecajem katoličke crkve.

 

U ovakvoj konstelaciji Gowinov se je prijedlog ipak vratio na dnevni red, te se ga sada s punim pravom može krstiti "kompromisom". Naime, između potpune zabrane i potpune liberalizacije i logika nalaže da se "djelomičnu zabranu", ili kako tko voli, "djelomičnu liberalizaciju" smatra kompromisnim rješenjem. Kako takvo kompromisno rješenje usprkos crkvenoj kritici ipak ispunjava njene najvažnije postulate (dostupnost in vitro procedure samo za bračne parove, zabrana zamrzavanja i doniranja zametaka, priznanje zamrznutim embrijima zakonskog statusa "ljudskih bića"), katolička će crkva vjerojatno igrati taktički pa na kraju prihvatiti prvotno restriktivno rješenje. Na taj će način svi, koji se smatraju glavnim akterima debate o medicinski potpomognutoj oplodnji, biti zadovoljni: katolička crkva, vlada i dvije najveće parlamentarne stranke.

 

No hoće li biti zadovoljni oni na koje se zakon direktno odnosi, naime svi parovi koji u medicinski potpomognutoj oplodnji vide zadnju mogućnost liječenja neplodnosti i ostvarivanja tako željenog roditeljstva? Hoće li biti zadovoljne žene i njihovi partneri koji iz bilo kojih razloga žive u izvanbračnim zajednicama pa im se sad zakonski nameće katoličko shvaćanje same institucije obitelji? Usprkos ustavnoj zabrani svake diskriminacije, a posebno diskriminacije na vjerskoj osnovi te na osnovi svjetonazora, svima koji ne dijele mišljenje katoličke crkve i žele u potpunosti koristiti svoja građanska, ustavom zajamčena prava, nameće se katolički moral koji će sada dobiti čak i zakonsko uporište.

 

Iako se ženske i druge nevladine udruge još uvijek nadaju sprečavanju pritisaka iz crkvenih krugova, najvjerojatniji je scenarij upravo izglasavanje restriktivnog zakona, koji će kao posljedicu imati još veće smanjenje nataliteta u Poljskoj. Da se takav slijed događaja ne ponovi i u drugim zemljama u tranziciji, pa tako i u Hrvatskoj, treba na vrijeme izvući zaključke iz gorkih poljskih iskustava.

 

Naravno, ako još nije prekasno.

Tagovi: poljska, potpomognuta oplodnja

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM