Sa stavom

Šta će mi štikla kad sam žena!

Šta će mi štikla kad sam žena!

Mnogo surogata. Svuda oko nas. Mnogo truda da se prirodni zakoni dekodiraju i u novom prenaglašenom kodu se toliko udaljavaju od onog što menjaju, da više ne znaš da li piješ kravlje mleko ili tek uvezeno maslinovo ulje iz Italije? Ambalaže su skoro pa iste? Ali niko ne pita ulje u koju će ga flašu staviti i kako se ono oseća u plastici! I niko ne konsultuje hormonima drogirane krave u mračnim fabričkim pogonima da li je u redu kada na ambalaži za mleko istoj toj kravici iza uha stave crveni cvetić! Crveni cvetić? Hmmm. That`s it – cvetić je tu da naglasi da mleko ne daju bikovi nego krave? Ili, možda, da nam naglasi ženstvenost kravice čije mleko pijemo? Koji god da je odgovor, bolestan je. A bikovi još uvek ne mogu davati mleko.

                         Zašto onda taj cvetić iza kravinog uha?

                         Elem, cvetak je tu iz istih razloga zbog kojih naše beogradske ulice liče na niskobudžetni dokumentarni film. Sedim i gledam.

                         Odmeravam uzroke i posledice. Lične odluke i nametnute stereotipe. Izbore i preuzete modele. Odmeravam i računam: koliko je vremena potrošeno, utrošeno, proćerdano, bačeno, sprženo, pocepano, unakaženo za nekoliko minuta kadra u kojem jedna visoka tanana plavuša pokušava ostaviti utisak od kojeg neko treba živeti satima, danima, mesecima? Te kose koje   nisu njihove, ta tela koja su napeta od dobro isplanirane minutaže u teretanama i zagušljivim salama za sve tehnike skakanja, te čizme od sedam milja, ti kandžasti veštački, zastrašujući nokti koji samokažnjavaju telo i um svoga kreatora, ti telefoni koji čekaju poziv onog ko sve to treba da uzme, iskoristi, nagradi i oženi???

                         Majke mi, žensko sam! Taj uzvik odzvanja svim downtown ulicama. Jesam, mnogo sam žensko! I više sam žensko od svih drugih! I najviše sam žensko! Take me, now!

                         Pogledaj kako vodim računa o prekrštanju svojih izduženih anoreksičnih nogu! Pogledaj kakvu tašnu imam! Pogledaj kakav mi je ten jer se samo njime bavim! Pogledaj moju markiranu garderobu! Pogledaj mi štikle, please! Pogledaj kako hodam u njima, najnoviji model, majke mi! Pogledaj!

                         Žensko, ženka, žena. Pol, manipulacija, suština.

                         Sipam mleko u praznu flašu maslinovog ulja, ubeđena da ga nije dao bik. Živeli!

 

                        P.S.  Priroda stvori žensko. Kompleksi  i praznina brendiranu ženku. Žena samu sebe sobom – takvu kakva je, neponovljiva i uvek lepa.