U nedjelju će se u zagrebačkoj dvorani Lisinski održati dugoočekivani izbori za novo rukovodstvo Hrvatske demokratske zajednice. Time će završiti prilično brutalna kampanja kojom je HDZ zabavljao javnost proteklih mjeseci, no ostaje pitanje koliko ćemo se zabavljati nakon nedjeljnog Sabora. Što god mislili o HDZ-u, činjenica je da će prije ili kasnije opet imati mandatara/ku i sastavljati Vladu. Uostalom, mogli smo vidjeti i na ovim izborima da usprkos činjenici da su stranka i pola rukovodstva na optuženičkoj klupi, postoji vjerna HDZ-ova sljedba. I ne samo to. Proteklih šest mjeseci Kukuriku koalicija je relativno mirno bez suvišnih napada mogla raditi što je htjela. Opozicija je bila glasnija s lijeva nego s desna. No, neminovno je da će se nakon nedjeljnog Sabora to promijeniti te nije niti čudno da su sve oči uperene u HDZ-ove nedjeljne izbore.
Kandidati za predsjednika/predsjednicu Jadranka Kosor, Darko Milinović, Tomislav Karamarko, Domagoj Ivan Milošević i Milan Kujundžić zaklinju se u demokratizaciju HDZ-a te njegovo vraćanje na pobjedničke staze. Zajedničko im je veličanje Franje Tuđmana kao stvoritelja HDZ-a i Hrvatske (pritom naravno ignoriraju njegovu ideju o 200 bogatih obitelji, rat u Bosni i zločinačku privatizaciju). Zajedničko im je zazivanje demokršćanskih vrijednosti. Zajedničko im je nabacivanje blata jednih po drugima. Mogli bismo se zapitati, na temelju čega će zapravo odlučivati delegati/kinje na nedjeljnom Saboru.
Milan Kujundžić svoju je političku karijeru proveo daleko od svijetala političke pozornice. U jednom je trenu bio pomoćnik ministra zdravstva, a ostalo vrijeme je bio na manje ili više rukovodećim položajima u strukovnim organizacijama i institucijama. Po struci je liječnik specijalist internist – gastroenterolog i profesor na Medicinskom fakultetu. Da li će delegati/kinje odlučiti da baš takav outsider može unijeti polet posrnuloj Zajednici?
Domagoj Ivan Milošević u Kosoričinoj je Vladi bio neprimjetni potpredsjednik Vlade za investicije koji je zapravo najviše bio upamćen po izjavi tadašnje premijerke kako on, eto, ne podiže glavu sa stola koliko radi. Političkog iskustva prije te funkcije nema, a usprkos diplomi medicine svoj je radni vijek proveo u obiteljskom biznisu u, prema nekim navodima, sumnjivo privatiziranoj tvrtki Pastor. Prema pisanjima medija upravo je Milošević jedan od najbogatijih članova HDZ-a. Milošević je ujedno i najmlađi kandidat za predsjednika, ima 42 godine. Već smo jednom vidjeli kako netko relativno mlad i bez značajnijeg političkog iskustva postaje predsjednikom velike stranke i pitanje je može li se tako nešto ponoviti?
Darko Milinović je poznato lice hrvatske politike. Kao ministar zdravstva i socijalne skrbi “proslavio” se rigidnim zakonom o medicinski pomognutoj oplodnji, nepripremljenom i uopće upitnom organiziranju hitne medicinske pomoći u Hrvatskoj i velikim dugovima u zdravstvenom sustavu koji je ostavio iza sebe. I dok ljevičarima uglavnom služi kao predmet dobre sprdnje kao tipični primjerak neandertalskog desničara koji uživa u svojim mišićima, sanja o tome da je kauboj i jedva natuca i hrvatski, a kamoli neki strani jezik, uživa značajnu potporu među svojim biračima i “njegova” Lika je gotovo jedina županija u kojoj je HDZ na posljednjim izborima pobijedio. Iako se još prije samo nekoliko mjeseci činilo da je on favorit u ovoj utrci, račune mu je čini se značajno pomrsio Tomislav Karamarko.
Tomislav Karamarko ne ostavlja dojam neandertalca, nema mišiće, rečenice su mu uglavnom tečne i imaju početak i kraj, a istovremeno je hard core nacionalist, anti-antifašist i konzervativac. I kao da to nije dovoljno zastrašujuće samo po sebi, uz to je još i bivši šef tajnih službi, bivši ministar policije i imao je svoje prste i u osnivanju HDZ-a i u Mesićevoj pobjedi na izborima 2000-e. Država u kojoj bi on bio premijer izgledala bi kao u nekom noir filmu s ljudima u dugim crnim balonerima s crnim šeširima koji tiho govore i vrebaju. Ček, ili je to Treći Reich? Karamarko je svakako opasan lik. I to ne za HDZ, nego za svaku demokratsku zemlju i najgore što nam se svima može dogoditi jest da jedan takav u nedjelju pobijedi.
I tako dolazimo do Jadranke Kosor. Žene, majke, i premijerke. Do 2009. godine njen je politički put bio u skladu s činjenicom da je žena u jednoj konzervativnoj stranci. Bavila se prikladnim temama (zaštitnica majki, djece i branitelja), bila je na prikladnim pozicijama potpredsjednice ili zamjenice, ali s požrtvovnim stavljanjem glave na pladanj kad je Zajednici trebalo (predsjednički izbori protiv super popularnog Mesića i vođenje zagrebačke organizacije HDZ-a kada je većina njihova članstva glasala za tada SDP-ovog Milana Bandića). I onda je preko noći postala premijerka i predsjednica HDZ-a. I dočekana je s ogromnom skepsom, seksizmom i cinizmom koji ju je pratio cijeli mandat. Njen mandat Premijerke obilježavaju poprilične kontradikcije. Uspjela je odblokirati pregovore i pristupanje EU izgurati do kraja. Uspjela je spriječiti Sanaderov puč unutar stranke, a time i na državnoj razini. Ako i nije ništa učinila da Sanader i HDZ kao stranka završe na sudu, nije niti ometala cijeli taj proces. S druge strane zemlja je kliznula u ekonomsku depresiju i ljudi su na rubu egzistencije. Sigurno da je Jadranka Kosor sve ove godine kao vjerna vojnikinja Zajednice poslušno žmirila na korupciju, malverzacije, pljačku. Isto tako sigurno je da Jadranka Kosor predstavlja jedno umjereno krilo HDZ-a. Sigurno je da je Kosor i prvakinja suludih izjava i da ju često dnevnopolitička pragma sprečava u bilo kakvom suvislom strateškom političkom promišljanju. Sigurno je da je Kosor jedna od najnapadanijih političara/ki i da ju mediji kontinuirano proglašavaju gubitnicom i ne daju joj jednaku priliku. Jako je puno pluseva i minuseva kod Jadranke Kosor i pitanje je što od toga može prevagnuti u razmišljanjima delegata/kinja na nedjeljnom Saboru.
Hoće li se pokazati da su svi oni koji HDZ vide kao jednu mračnjačku nacionalističku stranku bili u pravu? Imaju li uopće oni koji su sve ovo vrijeme sudjelovali u vrhu stranke snage i sposobnosti odbaciti stare navike i pretvoriti HDZ u jednu normalnu modernu stranku? Ili će se delegati/kinje odlučiti za nešto posve novo, a time i nepoznato? Nedjelja će pokazati.
