Sa stavom

Kako pomoći žrtvi seksualnog nasilja

Kako pomoći žrtvi seksualnog nasilja

Zamisli ovo – ležiš u sigurnosti svoje sobe sa šalicom toplog čaja rukama, uživaš gledajući Kako sam upoznao vašu majku, ili bilo koju druge seriju koju pratiš, i odjednom ti zazvoni mobitel. Na ekranu se pojavi ime tvoga/tvoje prijatelja/prijateljice, i trenutak oklijevaš prije no što se javiš.

Nakon dugog trenutka tišine, drhtavim ti glasom kaže da je nedavno silovan/a.
Srce ti stane. Ne znaš što napraviti, što reći, kako reagirati.

Osjećaš nevjerojatnu mješavinu osjećaja – ljutnju prema počinitelju, strah za vlastitu sigurnost, tugu jer ti je draga osoba doživjela nešto ovako nezamislivo teško, ponos jer ti vjeruje dovoljno da ti se obrati.

Ili možda ne osjećaš baš ništa.

U tom trenutku ne postoje ispravni i neispravni osjećaji.

To je, ne samo nevjerojatno teško razdoblje za vas oboje, nego i kritično vrijeme: način na koji reagiraš može imati značajan utjecaj na žrtvu i odnos koji ćete imati tijekom vremena.
Slijede neki savjeti kako se suočiti sa ovakvom situacijom. No prije nego što prionemo na praktične savjete, naglasit ću nekoliko stvari koje se prečesto zaboravljaju:

1. Bilo tko, bez obzira na spol, može biti žrtva seksualnog zlostavljanja.
U društvu je opće prihvaćena ideja da samo žene mogu biti zlostavljane, ali istina je sasvim drugačija. Žene, muškarci, transrodne osobe – svi, bez obzira na spol mogu biti žrtve zlostavljanja. Dakle, ako žrtva silovanja nije žena, ne znači da ne treba tvoju pomoć.

2. Bilo tko, bez obzira na spol, može biti silovatelj.
Društvena predodžba silovatelja je najčešće heteroseksualni muškarac koji siluje žene. Iako je ova situacija najčešća, to ne znači da ljudi drugih spolova (uključujući žene), i ljudi drugih seksualnih orijentacija, poput LGB osoba ne mogu bit počinitelji ovako monstruoznog čina.
Dakle, ako ti prijatelj/ica kaže kako ga/ju je silovala osoba koja nije heteroseksualni muškarac, ni to ne znači da ne treba tvoju pomoć.

3. Kako bi postao/la dovoljno osjetljiv/a, moraš shvatiti što silovanje znači za žrtvu.
Silovanje je nasilan čin koji osobu rani do srži. Oduzme joj osjećaj dostojanstva, autonomije i kontrole. To je nasilje nad najintimnijim i najosobnijim.
Devastira na svaki mogući način.
Prije no što joj/mu pokušaš pomoći, moraš to shvatiti.

4. Postoje strukturalne i socijalne barijere koje žrtvama silovanja otežavaju traženje pomoći.
Termin kultura silovanja savršeno utjelovljuje ove barijere. Mnogim žrtvama silovanja se ne vjeruje, krivi ih se, i posramljene su zbog ove užasne nepravde počinjene nad njima. Nažalost, to su stvarne prepreke na koje će tvoj/a prijatelj/ica naići govoreći o svom iskustvu, a iznimku ne moraju predstavljati ni ljudi koji su tu da žrtvama pomognu.
Sudac koji neće dopustiti da riječ silovanje bude upotrijebljena na suđenju, mediji koji silovanja predstavljaju kao neobične vijesti – to su samo dva primjera većih prepreka u traženju pomoći nakon silovanja. Kako se osoba može osjećati sigurno tražeći pomoć od institucija koja javno umanjuju neljudskost čina silovanja?
Dakle, ako osoba nije spremna obratiti se policajcu ili bilo kojoj drugoj stručnoj osobi, nemoj je nagovarati na to. Iako to činiš s dobrom namjerom, nagovaranje će samo rezultirati osjećajem prisile da radi nešto što ne želi.
A to je posljednja stvar koju trebaju nakon silovanja.

Što učiniti odmah nakon silovanja?
Ukoliko si za silovanje saznao/la u roku od 7 dana, postoji nekoliko stvari koje bi trebao/la poduzeti u vezi prikupljanja dokaza u slučaju da žrtva, u tom trenutku ili kasnije, odluči prijaviti silovanje.
Prijatelj/ica može željeti, može biti nesiguran/na ali i nezainteresiran/a za prijavljivanje silovanja. Tu odluku mora donijeti sam/a.
Zapamti, dokazi mogu biti prikupljeni samo u tom razdoblju, a odluka o prijavi može se donijeti i kasnije.
Dakle, ako je osoba zainteresirana ili nesigurna, dobra je ideja otići u najbližu Hitnu medicinsku službu  jer na taj način postoji mogućnost kasnije prijave. Dobro je znati neke od sljedećih stvari:

  • Osoblje Hitne pomoći može provesti medicinski pregled i prikupiti dokaze protiv počinitelja 7 dana nakon silovanja.
  • Kako bi se prikupila većina dokaza, preporučljivo je da se žrtva ne tušira, ne koristi WC, ne jede ili pere zube te da ne presvlači odjeću koju je nosila za vrijeme silovanja.
  • Žrtva također ima mogućnost donijeti bilo koji drugi dokaz na kojem bi se mogao pronaći DNA počinitelja, poput plahti ili deka.
  • Bolnica će zadržati dokaze, pa prijatelju/ici ponesi duplu odjeću ako bude potrebno.
  • U slučaju genitalnog silovanja, preporučljivo je testiranje na spolno prenosive bolesti.
  • Doktor također može propisati  hitnu kontracepciju ukoliko postoji mogućnost trudnoće.
  • U većini bolnica postoje odvjetnici za žrtve seksualnog zlostavljanja koji im pružaju potporu tijekom cijelog procesa. U slučaju da odvjetnik nije automatski dodijeljen, njegovu prisutnost možeš zahtijevati u Kriznom centru za silovanje. Odvjetnik će žrtvu upoznati o njezinim pravima i mogućnostima, a može pomoći i tebi. Ovi su odvjetnici, naime, uvježbani za pružanje potpore prijateljima i članovima obitelji, tako da im se možeš uvijek otvoreno obratiti.

Kako pružiti podršku prijatelju/ici
Bez obzira na to kada je počinjeno silovanje, ovi će savjeti bit korisni u pružanju podrške:

1. Slušaj
Naravno, slušanje je prvo na popisu. Same old, same old – svi to već znamo.
Ali potrebno je slušati na pravi način.
Inače kada sjednemo kako bi poslušali prijatelj/icu, imamo određeni “plan razgovora”. Želimo čuti nešto određeno, nesvjesno tražimo izlaz pokušavajući naći savršen odgovor.
Očajnički želimo shvatiti situaciju, i onda, umjesto da smo duhovno prisutni i zaista, istinski slušamo njegove/njezine riječi, planiramo što ćemo sljedeće reći.
Ljudski mozak ne može simultano slušati, shvaćati i planirati. Trebamo pažljivo slušati i ostati sasvim prisutni u trenutku, bez planiranja sljedećeg poteza ili razmišljanja o tome što želimo čuti.
Tvoj/a prijatelj/ica zaslužuje pažljivog slušatelja – svi mi to zaslužujemo, ali nakon ovako nasilnog čina, ta je potreba veća no ikada.
Tišina uopće nije loša.  Kada ti je osoba rekla sve, uzmi trenutak da posložiš misli prije no što išta kažeš. Na taj ćeš način moći razmisliti o svemu izrečenom i moći ćeš se skoncentrirati na važne stvari.

2. Podsjeti žrtvu kako nije kriva za silovanje
Sljedeće rečenice NIKADA ne bi trebao/la reći žrtvi silovanja:

  • Kakvu si odjeću nosio/la?
  • Kako si silovatelja naveo/la na taj čin?
  • Jesi li bio pijan/a?
  • Jesi li se branio/la?
  • Jesi li koketirao/la s počiniteljem? Jesi li ostavi/la krivi dojam?
  • Zašto se nisi branio/la?
  • Lažeš li?

Izbjegni sve varijacije ovih fraza koje krivnju svaljuju na žrtvu i podsjeti ih da oni NIKADA nisu krivi.
Ne postoji ništa što su mogli učiniti da bi se moglo reći da su zaslužili ili tražili da ih se siluje. Krivnja je uvijek i isključivo počiniteljeva.
Kao i kod pljačke, pljačkaš je jedini odgovoran. Čak i ako je opljačkana osoba nosila skupu odjeću, hodala sama po mrku, držeći torbicu punu novca – nije njihova krivnja što su opljačkani. U krajnjem slučaju, moguće je smanjiti rizik od pljačke, ali krivnja je, i dalje, isključivo pljačkaševa.

3. Postavljaj pitanja na osjetljiv način
Najvažnije je postavljati pitanja bez osude. Naravno, možeš postaviti pitanje kako bi bolje shvatio što se dogodilo, ali budi iskren ako se radi o tome.
“Pitat ću te ova pitanja zato što želim zbilja razumjeti tvoje iskustvo, a ne zato što mislim da si učinila išta loše, je li to o redu?” je odličan način iznošenja svojih namjera prije postavljanja pitanja.
općenito je dobra ideja izbjegavanje postavljanja pitanja koja započinju sa “zašto”, iz jednostavnog razloga što takva pitanja ostavljaju dojam osude. Postoji bolji način za formuliranje pitanja.

4. Poštuj njegovu/njezinu samostalnost
Vrlo je važno poštovati prijateljevu samostalnost i sposobnost donošenja odluka o vlastitom životu. Zbog toga smatram da, unatoč najboljim namjerama,  nikada nije dobra ideja žrtvi reći da mora potražiti pomoć, bilo od psihologa, policije ili roditelja.
Za vrijeme silovanja, nasilno mu/joj je oduzeta sposobnost donošenja odluka, oduzeto mu/joj je pravo da budu potpuna osoba s kontrolom nad vlastitim životom.
Iako ti to nije namjera, kada osobi kažeš da nešto mora učiniti, oduzimaš joj moć, baš kao što je to učinio i silovatelj.
Ako si zaista uvjeren/a kako bi ti osoba mogla imati koristi od razgovora s profesionalcem  (a vjerojatno si u pravu), postoje bolje formulirane fraze kojima se izbjegava korištenje riječi “moraš“.
Pitanje je li osoba ikada razmotrila ideju obraćanja stručnoj osobi, postavljeno iz iskrene znatiželje, odličan je početak,  ali nemoj zaboraviti da odgovor možda neće biti onaj koji priželjkuješ.

5. Pokušaj shvatiti složenost žrtvinih reakcija
Svatko seksualno zlostavljanje doživljava na drugačiji način.  Reakcija tvog/tvoje prijatelja/ice može se sastojati od više slojeva i njihov oporavak zasigurno neće biti linearan. Može ostaviti dojam da je sasvim u redu u svibnju, a u kolovozu opet može biti potpuno shrvan/a. Jedan se dan mogu osjećati sasvim hladnokrvno, a drugi neopisivo gnjevno. To je sasvim normalno.
Važno je da i ti i tvoj/a prijatelj/ica shvatite da je svaka reakcija sasvim normalna reakcija. Krucijalno je shvatiti kompleksnost ovoga iskustva. Ova je točka povezana s prvom i drugom, ali je mnogo šira od toga. Evo nekih razloga zbog kojih tvoj prijatelj/ica mogu biti više no što je uobičajeno, gotovo nezdravo i neprimjereno pogođeni ovim užasnim iskustvom.

  • Je li je žrtva ortodoksni katolik koji ne podržava prakticiranje seksa prije braka?
  • Je li tvoja prijateljica transseksualna osoba koja je na ovaj način autana?
  • Je li tvoj prijatelj osoba koja se srami  društvene predodžbe o žrtvi i silovatelju?

Shvaćanju kompleksnosti iskustva koje je osoba doživjela može znatno doprinijeti shvaćanje političkih i kulturoloških implikacija te što te iste implikacije mogu značiti za zlostavljanu osobu. Ukoliko ne shvaćaš, istraži. Reci prijatelju/ici da još uvijek učiš i da si znatiželjan/a. Onda slušaj.

6. Pomogni u stvaranju sigurnog okruženja
Pomoći ćeš u stvaranju emocionalne sigurnosti slušajući osobu i ne govoreći joj krive stvari, no postoji još jedna vrlo važna komponenta sigurnosti.
Osoba će ispočetka morati steći fizičku sigurnost. Boji li se ići sama na posao ili faks? Osjeća li se sigurno ulazeći ili izlazeći iz auta ili autobusa, u gužvi ili sama?
Jedan od najvažnijih dijelova stvaranja sigurnog ozračja jest pronaći način kako nastaviti živjeti. Ako strah od svakodnevnih zadataka postane prevelik za nju/njega, postoje načini kako im možeš pomoći.
Ponudi se da osobu pratiš u svakoj situaciji koju vidi kao obeshrabrujuću ili zastrašujuću. Ako ga/je pratiš doma, upali svjetla prije nego što uđe. Možda će trebati pomoć kako bi se opet osjećao/la sigurno u vlastitoj koži, a postoji mali milijun načina da im pomogneš, ovisno o tome kakav odnos imate.

7. Predloži mu/joj kako da se informira
Ali samo ako osoba to želi! Najbolji način da saznaš je li zainteresirana jest da – pitaš. Ako nije, ne inzistiraj.
Ako je osoba zainteresirana, evo nekoliko stranica za početak.

 

8. Vodi brigu o sebi
Briga o sebi je najvažniji dio brige o drugima.
Ne možeš biti iskren s prijateljima ako nisi iskren prema samom sebi.
Naravno, ovaj će savjet svatko shvatiti na svoj način.
Za tebe, to može značiti da trebaš naučiti kako se ponašati u blizini silovatelja. (Savjet: Pitaj prijatelja/icu kako žele da se ponašaš!)
Ili da trebaš naučiti kako se osjećati sigurno u vlastitoj koži.
Ili naučiti cijeniti ljepotu života, unatoč tome koliko okrutan može biti.
Što god da ti briga o sebi predstavlja, važno je da se naučiš brinuti o sebi.

Briga o voljenoj osobi koja je preživjela traumu bilo koje vrste može biti iscrpljujuća. Suočavaš se sa stvarnošću, stravom  i sirovim emocijama.
Kako bi zaista mogao/la pomoći osobi, moraš biti emocionalno zdrav/a. Ne možeš joj pomoći ako si opterećen/a više od nje.
Pomogni, dakle, sebi da bi mogao pomoći drugima.

 

Prevela i prilagodila: Iva Bucić