Sa stavom

20.04.2009. 15:07:45 - Lea Jurišić

O lezbama, balijkama, političkoj ne/korektnosti i guglanju

Prikazi žena u medijima često su blago rečeno osebujni. I kao takvi bivaju predmetom socioloških, feminističkih, kulturoloških i inih rasprava.

Al' urednice, urednici, novinarke, novinari (kritikama, sugestijama, zakonu o ravnopravnosti spolova usprkos) sveudilj teraju po svome. Nage žene, grudi, stražnjice navodno bolje prodaju tiskovine. Zakon tržišta, to vam je. Nagi muškarci očito ništa ne prodaju i nikoga ne zanimaju. A baš šteta.

Heh, pored fotki, slikica i sličnih vizualija kupce/čitatelje privlače i sočni naslovi, izjave, komentari. Crna i žuta kronika ruku po ruku, ko u najboljim danima MonarhijeJ

A nemremo reći da gazde, novinari i ostala izdavačka čeljad nisu informirani. Jesu, dabome. Znaju oni da širi puk mnogo voli kraće forme, instant informacije. Znaju oni i da su potrošači/ice itekako svjesni svojih prava pa sve češće čitaju etikete i deklaracije s raznijeh proizvoda. Pa dovitljivi kakvi već jesu (ovi prvi, ne potrošači) složno odlučili da koriste razne etikete i u svojim tiskovinama.

 

Evo odmah jedan primjer, zorni.

Prošli vikend u Zagrebu se dogodio Festival mode i srodnih disciplina pod nazivom 13. Nivea Cro-a-porter, Deconstruct/Reconstruct

Dizajnerica Ivana Popović je i ove sezone iznenadila kolege/ice dizajnere i svekoliku javnost. Umjesto profesionalnih manekenki odlučila se za pjevačice iz Ženskog zbora Zagrebačke džamije Arabeske.

Djevojke su bile divne, na početku su otpjevale nekoliko prigodnih ilahija, sevdalinki i obrada rock balada, zatim su se prošetale pistom i predstavile proljetnu kolekciju kiparice i dizajnerice Ivane Popović. Suradnja je bila nadasve uspješna, dizajnerica je kreirala odjeću inspirirana njihovim pjesmama, te se poigrala stereotipima koji se inaču vežu uz žene islamske vjeroispovijesti. Odjenula ih je lagano prozirnu odjeću, koja istovremeno skriva i otkriva te slijedeći temu eventa, uspjela dekonstruirati predrasude o jednoj manjini. Bar tu jednu večer.

 

Ali avaj, sutradan je krenulo po medijima. Ne nisu krenule rasprave o kolekcijama, koliko se kolekcije uklapaju u podnaslov/temu eventa, što je utjecalo na pojedinog dizajnera/icu, dal' se referiraju na svoje prošle radove, dal' slijede zapadne il ne do bog istočne trendove, kuda ide hrvatska moda i slična egzistencijalna pitanja..

A ne, naslovi po novinama su bili tipa sledeći: "Revijom golišavih raspjevanih muslimanki započeo 13. Cro-a-porter..", "Balijke i bradavice otvorile Cro-a-Porter", "Djevojke iz zbora Arabalije otvorile Cro-a-Porter".

 

 

Starije/i među vama su zasigurno pomislili da je Smiljko Šagolj alive&kicking?!

A jok, nit je Smiljko, nit je Štela, nit je Tuta, već novinarska mladež koja je vjerojatno pohađala osnovnjak za vrijeme hrvatsko-muslimanskog sukoba u susjednoj republici.

Hm, pa zašto onda djevojke nazivaju uvredljivim imenima kao što su balije, balijke i slično? Možda ne znaju da je taj naziv uvredljiv, kao i izrazi crnjo, cigan/ka i slično?

Možda su negdje čuli da se pripadnici manjina međusobno tako oslovljavaju "Ohoj gdje si plava ciganko, otkad se nevidjesmo?". Dal smatraju da je politička korektnost i kultura odavno prevaziđena, post post moderna ili da je fino općenje sa manjinama dio nekog neokolonijalnog revivala?

 

Hm, al oni ne znaju ni ime zbora, cure se zovu "Arabeske" a ne "Arabalije", pa što novinari ne koriste Google? C'mon, daj se malo informirajte?!

 

Na svu sreću to se nije desilo, odnosno ta manjina se nije vrijeđala po tiskovinama.

Hvala nebesima, devedesete su odavno iza nas, etničke i vjerske manjine su zaštićene, i nikome ne pada na pamet da ih naziva kojekakvim imenima. U tom smislu se medijska scena polako kultivirala.

 

Sa rodnim i seksualnim manjinama nažalost situacija je drugačija.

 

Zbor koji je nastupao na Cro-a-Porteru nisu "Arabeske" već prvi hrvatski ženski mješoviti zbor "Le Zbor". A naslovi po medijima su bili " Lezbe i bradavice", "Revija golišavih i raspjevanih lezbijki..", "..djevojke iz zbora Lezbo..".

 

 

Lezbe, pederi, tranđe i slične imenice, da ne kažem epiteti, su dio svakodnevnog novinarskog riječnika. Valjda je to jasnije publici od naziva lezbijka, gej, transrodna i/ili transseksualna osoba? A malo i podilazi ovom homofobnijem dijelu čitateljstva, zar ne?

 

Što reći na to? Oficijelni/službeni naziv ženske osobe koju emocionalno i seksualno privlače žene je lezbijka. Lezba je pejorativan naziv (osim ako se i sami osjećate kao pripadnice/i lezbijske i gej zajednica, onda su vam svakojaka međusobna imenovanja dopuštenaJ

Kao što su pejorativni nazivi i peder, i tranđa, i balijka, i crnčuga, i ciganka...da ne nabrajam dalje.

Nije da lezbijske i gej udruge ne rade seminare i edukacije za novinare/ke, ima toga, al potonji se nešto slabo odazivaju, valjda o svemu sve znaju.

Eto, mali savjet za ubuduće, nitko se nije naučen rodio. Nije sramota pitati.

Ako ne znate, pitajte prije nego što počnete pisati.

A ako baš volite vrijeđati ili vam je svejedno, volite plasirati neprovjerene informacije ili vam je svejedno...možda da promijenite profesiju?

Aha, vjerojatno vam je i to svejedno.

Tagovi: lezbijke, mediji

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM