Sa stavom

Bivša prostitutka o traffickingu:

‘Ne doživljavam se kao žrtvu, ja sam preživjela’

‘Ne doživljavam se kao žrtvu, ja sam preživjela’

Modrice su nestale i kosti su zacijelile, no bol je ostala.

Prošlo je pet godina otkada je Nicole pobjegla čovjeku koji je, kada je bila tinejdžerica, iskoristio ljubav da je uvuče u prostituciju i koristio batine da bi ju kontrolirao pune četiri godine. Ipak, njezina je priča relativno pozitivna u tamnom svijetu trgovine ljudima.

“Ne doživljavam se kao žrtvu. Ja sam preživjela”, rekla je Nicole.

Nakon svega, Nicole je nastavila studiranje, ima posao i posjeduje vlastiti automobil. No, unatoč neprestanoj borbi, ne može pobjeći vlastitoj prošlosti. Potencijalni poslodavci odmahuju glavom kada saznaju za njena uhićenja zbog prostitucije. U nezavidnoj je financijskoj situaciji jer otplaćuje bolničke račune zbog ozljeda koje joj je nanio njen zlostavljač. Teško joj je izgraditi duboke odnose, čak i sa članovima obitelji. Ne vjeruje ljudima koji tvrde da je vole.

Policajci i federalni tužitelji koji su njenog zlostavljača stavili iza rešetaka opisuju Nicole kao jaku i hrabru ženu. Pomalo i ona u to počinje vjerovati. To ju je potaknulo da ispriča svoju priču, da bude glas mnoštva maloljetnih djevojaka koje su prisiljene prodavati svoje tijelo.

Bez potpore teško je pronaći izlaz

Nicole želi osvijestiti ljude da postoji mnogo usamljenih, uplašenih djevojaka koje u potrazi za ljubavlju nalete na kriminalce kojima su one dobra prilika za posao. Jednom kada se nađu u raljama svodnika te djevojke nemaju izbora.

“Svaki put kad bih pobjegla, nisam imala kamo. Moj zlostavljač bio je veoma manipulativna osoba. Čak me uvjerio da smo nas dvoje u stvarnoj vezi”, nalasila je.

Juana Vianeza je upoznala kada je navršila 17 godina, on je imao 26 godina. Počeli su izlaziti. Kako bi je namamio u prostituciju prijetio joj je da će raznijeti kuću njene majke. Ona je, pak, vjerovala da je voli te da će izgraditi zajedničku budućnost. U prva tri sata na ulici Nicole je zaradila 750 dolara, kojih mu je predala. U početku ju je tretirao kao princezu, govorio joj je što je htjela čuti i vodio ju je u velike kupovine. Čak je i tetovirala njegovo ulično ime, što je tada smatrala povlasticom. Mislila je da je posebna. Ubrzo je uvidjela da su i ostale djevojke jednako tetovirane. Putovala je diljem zemlje, no većinu vremena je provodila u Tacomi, Las Vegasu i Hawaiima. Godinu dana nakon postala je njegova glavna djevojka i bila je odgovorna za četiri maloljetne djevojke koje su također radile za njega. Njen je posao bio objavljivati online oglase i držati distancu između djevojaka i Vianeza.

{slika}Kada je navršila 18 godina pokušala je pobjeći. Našla je posao, no nakon mjesec dana Vianez ju je pronašao i vratio u prostituciju. Bez mjesta za stanovanje i oslonca nije imala drugog izbora nego se vratiti njemu. Premlaćivanja su postala sve češća, ponekad je čak razlog bio i loše složen sendvič. Tukao ju je, udarao, zaključavao u ormar te je tjerao da stoji pod hladnim tušem i do osam sati.

“Bilo je veoma teško, tako sam željela otići”, kazala je Nicole.

Nakon nekog vremena Vianez ju je počeo slati samu na put, što je njoj odgovaralo jer je to značilo odmor od njegovih šaka. Posjećivala ga je tjedno te mu je donosila 4.000 do 5.000 dolara.

U tami trgovine ljudima ponekad osvane malo svijetla

Obrat se dogodio u kolovozu 2007.  godine dok je boravila u kući Vianezova oca u Tacomi. Vianez se naljutio na nju te ju je napao, udarao i gušio. Udario ju je snažno u leđa i više puta je zaprijetio da će je ubiti. Ipak, ona ga ni nakon toga nije prijavila. Još dva puta toga tjedna on ju je zlostavljao te je njena prijateljica inzistirala da ode liječniku. Nicole je bila prekrivena modricama, lice joj je bilo natečeno, jedno oko je bilo zatvoreno. Imala je slomljen nos, slomljenu kost, ruku, rebra i oštećen bubnjić.

“Ne znam znate li kako izgleda Quasimodo, ali ja sam izgledala gore od njega. Vjerojatno imam više željeza u tijelu nego Iron Man”, istaknula je.

Operirala je lice te nosi naočale jer joj je oko ozlijeđeno. Ipak, kada su je policajci ispitivali u bolnici, ona je navela Vianeza kao svog dečka. On je optužen za napad prvog stupnja, no napustio je zatvor i pronašao je Nicole u Portlandu. Natjerao ju je da pobjegne te su optužbe protiv njega odbačene. U listopadu 2008. godine  vratila se u Washington. Postala je ključni svjedok u suđenju Vianezu i dobila je zaštitu. On je isti dan uhićen. Savezni tužitelji optužili su ga za prodaju žena sa svrhom prostitucije, međudržavni transport maloljetnica s ciljem prostitucije i utjecaj na svjedoke. Osuđen je na čak 20 godina zatvora jer je okružni sudac Robert Bryan ustanovio da zaslužuje veliku kaznu zbog užasnog zlostavljanja.

Nicole lakše spava noću, ali još uvijek živi u strahu. Vianezovi kolege svodnici i dalje joj pišu prijeteća pisma. Ima napadaje depresije i bori se da je ogromna mržnja prema Vianezu potpuno ne preuzme. On sjedi u ćeliji, ima tri obroka dnevno, oblače ga i ima krov nad glavom. Ona se, s druge strane, bori za normalan život, trudi zaboraviti bol i zlostavljana koja je godinama trpjela.

“Ponekad  mislim da nije ispalo pošteno. Još uvijek postoje stvari u kojima me moja prošlost neprestano slijedi, u tim situacijama zaista želim odustati”, dodala je.

Tada priziva svu moguću snagu i nastoji koračati naprijed. Nakon svega, ona ima život.

Prevela i prilagodila: Iva Zelić