Sa stavom

30.04.2014. 08:50:42 - Nerina Sarkotić

Od industrijskog raja do grada duhova

Al' se nekad dobro živjelo

radnici Željezare Sisak

radnici Željezare Sisak

Socijalističko samoupravljanje gledano iz današnje perspektive prava radnika izgleda kao bajka. Neki se s time neće složiti no današnje preživljavanje od vlastita rada daleko je od onodobnog života u kojemu je radnik bio čovjek, a ne potrošna roba. Od uvjeta rada preko stanovanja do odmora, radnik-čovjek kao stvaratelj dobara bio je u fokusu. Današnji radnik-potrošna roba uglavnom je sveden na stvar bez prava.

Tridesetih godina prošloga stoljeća u Sisku je izgrađeno naselje tipskih kućica s vrtom, dijelom za životinje i dijelom za odmor radnika budući da je velika pažnja posvećivana odmoru, a živjelo se po principu: 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati sna. Ispred kućica planiran je drvored, a u blizini sportski tereni za rekreaciju radnika. Plan nije realiziran u cijelosti, ali je i tako djelomično ispunjen stambeno zbrinuo dio radničkih obitelji.

Pedesetih godina prošloga stoljeća počela je izgradnja stambenog naselja u Capragu koje je šumom bilo odvojeno od samog Kombinata, a vrlo dobrom pratećom infrastrukturom stvoren je grad u gradu. Izgrađene su samačke zgrade i zgrade sa stanovima za obitelji, do trosobnih stanova. Zajednički nazivnik bilo je ugodno stanovanje s ostakljenim otvorima stanova koji su mogli propustiti puno svjetla u domove, ali i poslovne prostore. Radničko je naselje naslonjeno na nekadašnju Željezaru s jedne strane i šumu s druge strane. Nekad je na mjestu današnjih zgrada bila šuma. Izgradnjom naselja dio šume pretvoren je u park, a stabla su uklopljena u parkovnu arhitekturu što je dobar primjer planske izgradnje budući da je stanovnicima radničkog naselja osigurao velika stabla kako bi mogli odmarati u hladu starih krošanja. Danas, uza svu mehanizaciju, tehnologiju i kemiju, park je zapušten i jadan. Počelo se malo voditi brigu o njemu, ali kroničan problem je novac. Nekad je u fokusu bio radnik, danas je novac. 

nekad davno u Capragu je bio i olimpijski bazen

nekad davno u Capragu je bio i olimpijski bazen

U stambenom naselju radnim je akcijama izgrađen i olimpijski bazen koji je danas samo dio lijepih sjećanja stanovnika Capraga, ali i cijeloga Siska. Iako izgrađen društvenim novcem i snagom, danas je privatiziran. Naselje je imalo i praonicu rublja s peglaonicom kako bi se rasteretilo radnice koje su osim posla imale i obitelji o kojima su brinule.. 

Naselje Caprag bilo je predgrađe s gradom povezano željeznicom i javnim gradskim prijevozom no potrebe za odlaskom u grad nije ni bilo budući da je naselje imalo vrlo dobru infrastrukturu. Vrtić, osnovna i srednja škola, zubna i liječnička ambulanta, knjižnica, robna kuća, brijačnica koja je radila 24 sata dnevno, frizerski salon, restoran u kojem su se hranili i samci, ali i obitelji. Topli je obrok bio vrlo važan, što nam pokazuje i brojka od 6.000 toplih obroka koji su dnevno podijeljeni radnicima Kombinata.  

Uz zdravu prehranu, računa se vodilo i o sportu. Sportski sadržaji poput gimnastičke dvorane, kuglane i sportskih terena bili su sastavni dio života naselja i njegovih stanovnika. O važnosti sporta i rekreacije govori nam i podatak da je sindikalnim organizacijama preporučeno da veću pažnju poklone sportu i u sportske aktivnosti uključe i radnike, ali i njihove obitelji, a u krugu same Željezare bila su odbojkaška i rukometna igrališta, kuglane i streljane. Danas se svi divimo velikom Googleu koji vodi računa o interijeru i zabavi za zaposlenike, a preteču toga imali smo davnih sedamdesetih godina u Kombinatu Željezara.

Danas imamo ruševine Kombinata, ruševine sustava i ruševine ljudi. Uživamo u novostečenim vrijednostima novca i radimo bez odmora uvjeravajući se kako je jedino to ispravan put. Trčimo za novcem i to je jedini sport kojim se bavimo. Živimo u podstanarskim stanovima u novogradnjama koje nemaju zelenila ni igrališta. Nemamo novca za kulturu niti za izlete. Nemamo izlete niti godišnje odmore na kojima bismo mogli uživati bez razmišljanja o sutrašnjoj korici kruha.

Potrošna roba – radnik – uskoro će biti rijetka (ne)zaštićena vrsta.

 

Tagovi: caprag, hrvatska, radne akcije, radnici, radnička klasa, sisak, socijalističko samoupravljanje, željezara

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM