Sa stavom

03.05.2016. 20:59:57 - Stephen Marche (Guardian)

mržnja prema ženama u digitalno doba

Progutati crvenu pilulu: putovanje u srce suvremene mizoginije

(Foto: The Red Pill)

Online zajednica na Redditu je mjesto kamo muškarci odlaze kako bi izbacivali iz sebe svoje toksične stavove o ženama. Pisac i novinar Stephen Marche želi otkriti perpetuira li The Red Pill (Crvena pilula) kulturu mržnje ili je to samo mjesto pogodno za izbacivanje frustracija.

Do koje su zapravo mjere muškarci seronje? Pitanje je visjelo u zraku, nevidljivo, ali sveprisutno poput smrada spaljenog otpada koji je dolazio iz obližnjeg grada. Do 2016., nad kaotičnim stanjem rodne politike počele su dominirati brojne fraze – 'muška privilegija', 'kultura silovanja', 'muška prava' – no vladao je kaos. I u središtu tog kaosa skupina anonimnih muškaraca utočište je pronašla na Redditu, u online zajednici The Red Pill, gdje su mogli slobodno uživati u svom gnušanju.

Ime grupe dolazi iz scene filma Matrix iz 1999., u kojoj Laurence Fishburne daje Keanuu Reevesu da odabere: "Uzmeš plavu pilulu i priča završava, probudiš se u svom krevetu i povjeruješ u što god želiš vjerovati. Uzmeš crvenu pilulu i ostaješ u zemlji čudesa i ja ti pokažem koliko je duboka zečja rupa".

Zečja rupa je u ovom slučaju 'stvarnost' u kojoj žene vladaju svijetom bez preuzimanja odgovornosti za to, a njihovim muškim žrtvama nije dopušteno žaliti se. To The Red Pill čini kontinuiranom, višeglasnom, ažurnom muškom žalopojkom ugniježđenom u srcu takozvane manosphere – mreže web-stranica koje su istovremeno posvećene i pokretima za prava muškaraca i teorijama o tome kako pokupiti ženu.

U manospheri najveću pozornost obično dobivaju stavovi u kojima ima najviše mržnje – poput mišljenja Roosha V kako bi silovanje žene na privatnom posjedu trebalo biti legalno (komadić gluposti ispunjene mržnjom za koju je kasnije tvrdio da je bila parodija). U veljači je Rooch V pokušao organizirati druženje istomišljenika pod izlikom lokalne legislative u Torontu, ali bio je prisiljen otkazati susret kada je skupina lokalnih boksačica zaprijetila da će nasilno prekinuti događaj.

Suditi o The Red Pill na temelju najekstremnijih izjava članova je, ako već ne nepravedno, onda barem netočno. Naravno, ima dovoljno gadosti – razrađenih teorija zavjere proizašlih iz čiste mizoginije i iskrene mržnje prema ženskoj samostalnosti. Ali velika većina komentara je mnogo suzdržanija i, da budemo iskreni, patetična.

Kroz sate i sate provedene u tom online susjedstvu, sreo sam većinom divlje dečke koji lutaju digitalnim ruševinama raznesenog maskuliniteta, jauču nad svojim jadom, smišljaju beskrajne gluposti o ženama i žude za makar trunčicom samopouzdanja i suosjećanja.

Diskusije su mješavina bijesa i znatiželje: beskrajno dugački postovi usmjereni protiv feminizma, savjeti o tome kako manje masturbirati, teorije o tome zašto žene maštaju o silovanju, opisi svađa s djevojkama, uputstva o tome kako prići nepoznatoj osobi na ulici, i ponajviše, rasporedi treniranja i režimi prehrane.

Nakon čitanja The Red Pilla nude se dva moguća odgovora na pitanje 'do koje su zapravo mjere muškarci seronje?'

Prvi odgovor bi glasio kako je The Red Pill samo još jedna varijanta toksične tehnokulture u spektrumu digitalne mizoginije: na Twitteru će bilo koja žena, koja izjavi išta čak i umjereno kontroverzno, pod normalno dobiti salve izravnih prijetnji fizičkim nasiljem. Stranice poput 4chain postoje samo zbog toga da bi se na njima mogle bez pristanka objavljivati tisuće fotografija kao tzv. revenge porn (pornografija iz osvete). Gamerice na Xbox Liveu neizostavno su seksualno uznemiravane.

Iz ove perspektive, odgovor na pitanje koliko su muškarci seronje glasi: 'Stvarno su veliki seronje'.

No, ako se samo malo pomakne perspektiva na površinu izbija potpuno drugi pristup: do koje su mjere muškarci seronje uistinu? To jest, može li se online ponašanje muškaraca prevesti i u nedigitalni život? The Red Pill predstavlja jednu od velikih zagonetki našeg vremena: ponašamo li se mi na internetu uistinu autentično ili ne?

...

Glavni moderator The Red Pilla naziva se Morpheus Manfred i kada je pristao na intervju, pristao je samo na online chat. Anonimnost je svetinja i ostati neprepoznat žrtva je koju valja podnijeti. Moderira zajednicu od 141.966 članova (i u porastu je), i kao većina njih opisuje se kao konzervativni bijelac u ranim 30-ima (koji bi radije odabrao Randa Paula nego Donalda Trumpa, ali više mu se sviđa Trumpov stil 'gledaj kako gori'). Upitao sam ga što ga je potaknulo da se pridruži The Red Pillu (odgovori su redigirani zbog dužine).

Morpheus Manfred: Tražeći žensko društvo kroz svoje dvadesete primijetio sam da traženje veze nije ono što sam očekivao – ono za što su me pripremali roditelji i što sam naučio iz filmova. Bio sam samo jedan u mnoštvu muškaraca i iskustvo je bilo iznimno neugodno.

Možeš li navesti neki primjer?

Morpheus Manfred: Kroz zadnjih deset godina žene su postale sve nepouzdanije. Upoznaš djevojku, poklopite se, dobiješ njen broj i pristaneš izaći s njom. I onda se ona ili ne pojavi, ili otkaže u zadnji tren. Shvatio sam da ulažem sav trud nizašto, bilo je to vrlo poražavajuće. Udvaranje nije funkcioniralo na taj način kad su se moji roditelji upoznali.

Više ne vrijedi ono što sam vidio u filmovima – da je imati dobro srce i ponašati se kao ono što jesi, sve što ti treba. Dobri i ljubazni više nisu privlačni. Manosphera je u osnovi postala surogat oca za životne lekcije koje nikad nisam dobio.

Htjeli smo mjesto na kojem muškarci mogu razgovarati o muškim temama bez suočavanja s jednim te istim javnim sramoćenjem, s kojim se susrećemo na društvenim mrežama – feministkinje bez razmišljanja napadaju kad nastoje uništiti ono što smatraju pogrešnim... Milou Yiannopoulosu su ukinuli pristup Twitteru zbog njegovih pogleda na maskulinitet. To je važna tema koja je u našem društvu postala tabu.

Ali zasigurno negdje mora postojati granica. Stvarni osjećaji koji se ovdje izražavaju su agresivnost prema ženama.

Morpheus Manfred: Gotovo nas svakodnevno optužuju da smo mizogini. Ne poričem da je način izražavanja ovdje vulgaran i muškarci na forumu izražavaju mnoštvo emocija. Ali [prije The Red Pilla] nije baš bilo načina da dečki izraze svoje osjećaje.

Recimo da neki muškarac kaže samo 'mrzim žene' – mislim da je to školski primjer mizoginije. Mi tim muškarcima dopuštamo da to kažu. Jer muškarci nemaju gdje drugdje izbaciti frustracije. Ali oni kažu, nauče, ispušu se, dobiju savjet i vrate se u igru. Cilj naših savjeta nije mrziti žene, nego ih shvatiti kako bi prestali biti tako prokleto frustrirani zbog njih.

Morpheus tvrdi da mu je The Red Pill pomogao da pronađe djevojku za dugu vezu i da je to na kraju krajeva tek malo više od online verzije razgovora u svlačionici.

The Red Pill

The Red Pill

...

Stvar je pomalo smiješna jer je Jessica, moja urednica u Guardianu pretpostavila istu stvar. Zar The Red Pill nije tek naprednija verzija muškog razgovora u svlačionici? Ne, odgovorio sam, nije nimalo slično razgovoru u svlačionici. Pa, upitala me, kako onda izgleda razgovor u svlačionici?

Razgovor u svlačionici ide ovako: kažeš svom prijatelju, o bože, jesi li vidio kakve sise ima ona instruktorica joge, a tvoj prijatelj odgovori: 'Muči te to, zar ne?'. Ti na to odgovaraš: 'Naravno da te muči'. On te obavijesti da je već cuclao takve sise, na što ti odgovoriš 'ma moš' mislit', a on kaže stvarno. Onda ti pitaš čije, a on kaže da je to bilo u Brazilu, na što ti odgovoriš naravno, tvrdnja je potpuno nedokaziva, on slegne ramenima, ti se nasmiješ i on se nasmije.

Količina razgovora po svlačionicama obrnuto je proporcionalna poznavanju žena. Pa ako se zaljubiš, a možda i vjenčaš, nije više moguće s prijateljima komentirati ženska tijela na tako detaljan način jer, recimo, tvoj prijatelj radi s tvojom ženom i ne želiš da on razmišlja o njenom dekolteu kad mu ona daje otkaz.

Ali vrlo brzo – u srednjim tridesetima zapravo – dolazi do novog tipa razgovora u svlačionici. Novi tip takvog razgovora ide ovako: pitaš svog prijatelja u koje si ljetne programe upisao svoje kćeri, a tvoj prijatelj odgovori da traži neki program u kojem ima i prirodnih znanosti; ti se s time složiš i kažeš da je bitno boriti se protiv društvenih pretpostavki u vezi djevojaka i kurikuluma po načelu STEM-a (science, technology, engineering, mathematics – prirodne znanosti, tehnologija, inženjering, matematika); on se s tim potpuno slaže i ti kažeš da pokušavaš s malim stvarima poput šetnje prirodom i odlazaka u tehnički muzej. On na to predloži da organizirate nekad nešto takvo zajedno i ti se s time totalno složiš.

Zatim odvedete svoje kćeri u tehnički muzej i kad kraj vas prođe privlačna žena, ti pogledaš svog prijatelja, on pogleda tebe i ne morate ništa ni reći.

Ne kažem da to tako mora biti. Iskreno, ponižavajuće je. Ali ima tu i istine: ako su ti i pimpek i duša funkcionalni, bolje ti je da se privikneš na život kontradikcija.

Upravo je taj kapacitet za kontradikcije ono što tako potpuno nedostaje dečkima iz The Red Pilla. Njihov nedostatak smisla za humor je impresivan s obzirom da većinom objavljuju komentare prepune detalja o seksualnoj dinamici, a to je dostojna zamjena praktički svakom obliku humora.

...

Pod naslovom Zajebo sam. Kako popraviti? član Red Pilla AspireToBeGreater (StremimBitiVeći) zatražio je savjete grupe. Upoznao je djevojku. Bila je sva vesela za vrijeme njihovog prvog razgovora. Ali zatim 'zbog nervoze sam stravično uprskao pokušaj da ju pozovem na piće. Povukao sam se i pokušao kroz idućih nekoliko tjedana povratiti samopouzdanje'. I dalje je pokazivala znakove zainteresiranosti napadno mu pokazujući fotografije svojih pasa. 'U međuvremenu sam ju mnogo ležernije pitao da odemo na kavu, imala je legitiman izgovor i nisam mogao iz njenog odgovora ništa protumačiti. Bi li trebao nastaviti navaljivati?', pitao je svoje online prijatelje.

Savjeti su promptno doveli do konsenzusa. Jedan komentator je zapisao: "Dva puta te odbila što znači da gotovo sigurno nije zainteresirana". Drugi je dodao: "Najvjerojatnije nije baš zainteresirana, kada nije čak ni predložila spoj u neko drugo vrijeme".

Navedeni primjer je prilično tipičan. The Red Pill secira konfuzije suvremenog maskuliniteta, i one stvarne, i one zamišljene. Intelektualni temelji The Red Pilla leže u njegovom glosaru – zajedničkom jeziku primjedbi i uvida. Pa tako primjerice imamo:

Alpha – Društveno dominantan. Netko visoke vrijednosti ili osobina koje su seksualno privlačne ženama.

SMV – Sexual Market Value (Seksualna tržišna vrijednost). Kratica za "što nudiš", bilo kod veze za jednu noć, bilo u dužoj vezi.

HB – Hot Babe – 'Seksi mačka' - često popraćeno rangiranjem na skali 1-10

AF/BB – Alpha Fucks (Alfa jebač)/Beta Bucks (Beta mužjak). AF/BB je kao ideja usko povezana s AWLT ("All Women Are Like That" – Sve su žene takve). Sve žene, po ovome, dijele muškarce na dva tipa: alfa muškarci s kojima se žele seksati, i beta muškarci koje koriste kao financijsku i emocionalnu potporu u zamjenu za seks.

Deseci su takvih definicija. Očito je njihova primarna svrha postizanje jasnoće. Više od žudnje ili mržnje, dečki s The Red Pilla gladni su nedvosmislenosti. Žele pobjeći od konfuzije. Žele sustav koji će im omogućiti da shvate sâmu žudnju.

...

U stvarnom životu sam poznavao muškarca koji je u svakom pogledu bio potpuna suprotnost The Red Pillu i on me natjerao da preispitam sve što sam vjerovao da znam o muškarcima.

Nikad nije izrekao ništa neumjesno, barem ne u mojoj blizini. Nikad nije vodio nikakve razgovore u svlačionici. Diplomirao je ženske studije na Sveučilištu York – politički najkorektnijem sveučilištu u Kanadi. Ponosno se nazivao feministom i drugi su ga ponosno tako zvali. Kao najpoznatiji radijski voditelj na CBC-u, državnoj radijskoj mreži, postao je ikona novog multikulturalnog i egalitarnog Toronta.

To je Jian Ghomeshi, muškarac koji je 25. ožujka bio oslobođen krivnje u tri slučaja seksualnog napada i davljenja, nakon što je odbačeno svjedočenje u korist optužaba.

Prije Ghomeshija vjerovao sam da više-manje znam kako funkcioniraju muškarci. Mislio sam – neugodno mi je to priznati – mislio sam da sam uspješan u promatranju ljudi.

Sviđao mi se Jian, ne mogu to zanijekati. Nismo bili bliski – upoznali smo se u razdoblju života u kojem se nova prijateljstva tako lako, koliko odani odnosi ispunjeni poštovanjem – ali on je bio zabavan i ugodan.

Sjećam se kako su gosti na jednom krasnom proljetnom vjenčanju u Torontu, a radilo se većinom o ljudima iz medija, tračali i žalili se onako kako to ljudi iz medija već rade. Prokomentirao sam nešto bezobrazno o tome kako Jian boji kosu. A zatim sam primijetio taj osobit izraz lica kod jedne mlade žene koja je sjedila za našim stolom. Isti takav izraz lica vidio sam više puta kod nekoliko različitih žena kada je tema bila Jian – napola potisnuto potonuće, potajno smrknuće. Druge žene nisu htjele komentirati; izraz lica bi jednostavno došao i nestao. Ali na tom vjenčanju, mlada žena nije dopustila da se njena patnja utopi u pozadini. Nagnula se prema meni i ispričala mi kako joj je jednom na poslu rekao: "Želim ti priuštiti jednu jebačinu iz mržnje da te probudim".

Za vrijeme suđenja Ghomeshiju, dok je njegova odvjetnica Marie Heinen rešetala optužiteljice, prisjetio sam se rečenice iz knjige Philipa Rotha 'Tragovi na duši', čija je radnja smještena u mirne godine, kada je najveći problem Amerike bio predsjednikova ljubav prema cigarama i pripravnicama.

"Sanjao sam o ogromnoj zastavi", piše Roth, "koja se dadaistički poput Christove instalacije proteže od jednog kraja Bijele kuće do drugog, na kojoj piše OVDJE ŽIVE LJUDSKA BIĆA".

Ta je fraza trebala visjeti nad sudnicom u Torontu. Optužiteljice su reagirale poput ljudskih bića i zaboravile su neke stvari reći policiji. Zaboravile su svoje lozinke za Hotmail. Komunicirale su međusobno i sa Jianom. Jedna od njih je napisala 'imaš prekrasne ruke'. Reagirale su na način koji je dosljedan s nedosljednošću ljudske seksualnosti, upetljane u zbrku žudnje i njene opravdanosti.

Mnogo je toga bilo napisano o tome kako je suđenje Ghomeshiju razotkrilo razne aspekte naše kulture i društva – propuste pravosudnog sustava, stvarnost kulture silovanja, impotentnost feminizma četvrtog vala. Suđenje Ghomeshiju nije ništa razotkrilo. Samo je još više zamračilo.

...

Izraz 'kultura silovanja' je vrlo nejasan izraz, ali ostaje činjenica da muškarci koji žele tretirati žene kao objekt, imaju sasvim dovoljno prostora da tu želju izraze – i na mreži i izvan nje. Izraz 'kultura' uvijek iznova postavlja isto pitanje: koliko kul mora muškarac biti da bi mogao tretirati ženu kao objekt?

Kad se Kesha htjela osloboditi ugovora koji je sklopila s Doctor Lukeom, producentom za kojeg tvrdi da ju je silovao, sudac je donio presudu koja se može primijeniti na cjelokupnu glazbenu industriju 2016.: "Moj je instinkt učiniti komercijalno razumnu stvar".

Kanye West je objavio kako je Bill Cosby nevin i pustio u prodaju 'The Life of Pablo' stihom: "Mislim da ćemo se ja i Taylor još seksati / pa ja sam proslavio tu kučku" ("I feel like me and Taylor might still have sex / I made that bitch famous"). I to nije podiglo prašinu; Kanye je totalno kul. To je bio performans. Ili subverzija. Bilo je to u svakom slučaju nešto što je tu izjavu učinilo potpuno različitom od izjave kako je 'Taylor Swift kučka koju je proslavio da bi se mogao s njom poseksati', da ju je izrekao neki običan muškarac. Kritičar iz New Yorkera je taj stih opisao kao 'nepromišljeno hvalisanje u inače dobroj pjesmi'.

I The Weeknd je dovoljno kul da tretira žene kao objekte, barem za sad. Naravno, ima video-spotove na kojima je prikazano kako je upucao svoju djevojku, i da, njegova pjesma Initiation je himna lažnim obećanjima društvenog odobravanja, s ciljem silovanja ranjivih mladih žena. Ali čovjek se druži s Drakeom. Dobio je dva Grammyja i isti oni ljudi koji su u Torontu prezirali Ghomeshija, slavili su njegovu pobjedu.

I nije to nikakav novi način na koji kul muškarci tretiraju žene poput predmeta. Rolling Stonesi? Led Zappelin i slučaj morskog psa?

David Bowie je bio optužen za silovanje 1980-ih, ali svi smo na to zaboravili. Jedna od njegovih obožavateljica, Lori Maddox je u intervjuima tvrdila da je s njim izgubila nevinost nakon što joj je ponudio šampanjac i hašiš, netom prije nego je navršila 15 godina. Ali prije nego što se zapitamo što je nagnalo odraslog muškarca na poziciji moći da maloljetnoj djevojci ponudi droge i alkohol i zatim joj oduzme djevičanstvo, najbolje je prisjetiti se kako se on stvarno dobro oblačio, šminkao se i sve to. Bowie je bio Ghomeshijev idol, čovjek kojega je najviše htio intervjuirati.

Par godina prije nego što je Morpheus Manfred pokrenuo The Red Pill, Ghomeshi je napisao kratki tekst o Vodiču za feminizam za muškarce (Guy's Guide to Feminism). Napisao je: "Zadivljujuće dostupan vodič za muškarce koji žele shvatiti i prigrliti drugu (često mnogo opasniju) riječ na F. I čak je komičan. Zaista izvanredan. Svi znaju da feministkinje nemaju smisla za humor".

Jianova fotografija našla se na stražnjoj korici knjige, kraj fotografija Glorie Steinem i urednice online feminističke stranice Feministing.

Gdje su sada Morpheus i Ghomeshi? Morpheus je u ozbiljnoj vezi i razvija smisao za humor prema samome sebi i svom projektu. Ghomeshi trenutno čeka svoje drugo suđenje. Tko je ovdje uistinu seronja?

Vratimo se našoj zagonetki: pokazujemo li mi svoje pravo lice na mreži ili izvan nje? Je li ekran mjesto na kojem udovoljavamo svojim maštarijama kojima se naše offline 'ja' ne bi usudilo udovoljiti? Ili je ekran mjesto gdje otkrivamo istinu o sebi koju stvaran svijet sa stvarnim posljedicama ne dopušta?

Danas je među muškarcima nasilje skriveno ispod vrlina, a vrline ispod nasilja.

Jedina konstanta je skrivanje.

Prevela i prilagodila Petra Kos

Tagovi: anonimnost, digitalni svijet, feminizam, jian ghomeshi, kultura simuška privilegija, lovanja, manosphere, mizoginija, morpheus manfred, mržnja prema ženama, nasilje, nasilje prema ženama, online mizoginija, online zajednica, stephen marche, the red pill, virtualni svijet

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM