U fokusu

'snaja je kriva za sve'

Medijski prikaz nasilja – okrivljavanje žrtve i lažni stručnjaci

Medijski prikaz nasilja – okrivljavanje žrtve i lažni stručnjaci

Jedna od prvih i najvažnijih preporuka gotovo svakog priručnika za medijsko izvještavanje o nasilju prema ženama jest: Ne okrivljujte žrtvu za počinjeni zločin. I koliko god puta feminističke organizacije pisale i upozoravale na vrlo direktna medijska optuživanja i okrivljavanja žena koje su preživjele (ili nisu) nasilje, toliko puta mediji opet iznova, prilikom svakog novog slučaja nasilja, rade to isto.

Najnoviji slučajevi apsolutno nedopustivog izvještavanja o nasilju prema ženama i djeci, koji uključuje okrivljavanje žena, ali i komentare lažnih stručnjaka i fotografije tih stručnjaka, dogodili su se u Srbiji. Početkom srpnja, u razmaku od tjedan dana ubijene su dvije žene i jedno dijete. U srijedu, 5. srpnja, M.L. ubio je suprugu O.L. udarajući je kamenom po glavi ispred njihova tri sina u Centru za socijalnu skrb u Novom Beogradu. U srijedu, 12. srpnja M.N. nožem je ubio suprugu M.Đ. i zadavio četverogodišnjeg sina u Centru za socijalni rad u Rakovici. Oba su muškarca bila već poznati obiteljski nasilnici, u oba slučaja ubojstva su se dogodila kad je postupak za rastavu braka bio u tijeku i oba su se dogodila prilikom posjeta očeva djeci u tzv. kontroliranim uvjetima. 

 

Feministički prosvjedi

Eskalacija nasilja izazvala je snažne reakcije feminističkih organizacija koje su 17. srpnja organizirale prosvjed “Ni jedna žena manje, ni jedna mrtva više” ispred Ministarstva za rad, zaposlavanje, boračka i socijalna pitanja u Beogradu te iskazale “najoštriji protest povodom propusta državnih institucija da zaustave nasilje u porodici“.

“Tražimo od sudova da hitno preispitaju sve nepravnosnažne odluke o viđanju dece sa očevima koji su činili nasilje. Tražimo od centara za socijalni rad da obustave sva viđanja u kontrolisanim uslovima za koje ne postoji sudska odluka i da preispitaju sve slučajeva u kojima je prijavljivano nasilje kako bi procenili rizik od daljeg nasilja prema ženama i deci i predložili mere radi obezbeđivanja njihove zaštite”, priopćenjem se obratilo preko 100 organizacija civilnog društva u Srbiji dodavši vrlo logičan zaključak kako “najbolji interes deteta nije održavanje kontakta sa roditeljem koji je nasilan prema majci i prema detetu“.

{slika}

 

‘Snaja je kriva za sve…’

I dok su feministkinje vodile svoju borbu, mediji su tragali za detaljima ubojstava koje nisu stavljali u širi kontekst, ubojice su nazivali monstrumima, iako im je više puta naglašavano da time ne pomažu već samo pridonose normalizaciji nasilja (ne radi se, nažalost, o monstrumima već o ljudima koji su dio naše zajednice – proizvodi i proizvođači patrijarhalnog društva), itd. Došli su novinari i novinarke i do obitelji žrtava, prijatelja, susjeda i svih onih čije se mišljenje bezrazložno uobičajeno prenosi u crnim kronikama.  

U moru tih tekstova izdvaja se onaj Srpskog telegrafa od 16. srpnja u kojem stoji citat oca počinitelja zločina: “Snaja je kriva za sve, žao mi je mog sina!“. U nastavku se izjava naziva skandaloznom, a počinitelj još jednom monstrumom. I tako dobijemo nekoliko elemenata senzacionalizma na jednom mjestu: od namjernog odabira irelevantnih (a samo naoko šokantnih) citata, preko korištenja bombastičnih riječi poput ‘skandalozno’ do nazivanja počinitelja monstrumom. Iako se u tekstu novinar_ka ograđuje od riječi oca počinitelja okarakteriziravši ih ‘skandaloznima’, uistinu se nameće pitanje: Što je točno skandalozno u ovoj izjavi? Nažalost, ništa. Ovo je uobičajena izjava, tipično okrivljavanje žrtve u našim društvima, zrcalo stvarnosti prožete nasiljem i kulturom silovanja, razlog zbog kojeg se ubojstva i događaju.

 

Lažnom stručnjaku za sve su krive ‘agresivne feministkinje’

Druga dva teksta koja su izazvala buru reakcija objavljena su u dnevnim novinama Politika, jedan 15. srpnja, drugi 18. srpnja. U tekstu kolumnista, doktora medicine i psihoterapeuta Zorana Milivojevića od 15. srpnja direktno se za zločin počinjen nad njom samom i nad njezinim djetetom – optužuje žrtva zločina u Rakovici. “Svaka savremena tragična priča, uključujući onu u kojoj je otac bacio pred majku zadavljeno dete, nakon čega ju je usmrtio nožem, ima svoju istoriju i svoj kontekst. Da majka nije ignorisala više odluka suda i sprečavala oca da viđa dete, možda se ova tragedija ne bi desila“, napisao je Milivojević u svojoj kolumni, čiju je izvrsnu analizu dala Ana Jovanović na Peščaniku.

Milivojević je prozvan od strane feministkinja zbog optuživanja žrtve, ali i Politika je odlučila prozivati nekoliko dana nakon: na udaru su se našle ‘agresivne feministkinje’ i to od strane stručnjaka kojeg je nemoguće naći Internet pretragama i uz čije je ime stavljena pogrešna fotografija. Naime, 18. srpnja u Politici je objavljeno mišljenje Petra Veličkovića, navodnog forenzičkog psihijatra i sudskog stručnjaka za povjeravanje djece iz Kanade, pod naslovom “Protiv nasilja, ne protiv muškaraca ili žena”. U tekstu, koji je nakon što se prevara otkrila uklonjen s portala Politika, stoji sljedeće:

Dve tragedije u centrima za socijalni rad u Beogradu ovog leta ukazuju na duboke, teške i nepopravljive slabosti i nekompetentnost celokupnog sistema zaštite porodice u Srbiji. U žižu su, naravno, odmah spremno uskočile agresivne feministkinje, koje su i ove tragedije iskoristile za svoju političku agendu. Sa stručne strane posmatrano, nasilje je nasilje, bez obzira na to ko ga čini. Zakon o sprečavanju nasilja u porodici, koji je u Srbiji nedavno stupio na snagu, nije samo za muškarce. On je za sve porodične nasilnike i nasilnice.

Kada je već reč o ženama i muškarcima, ne treba zaboraviti da praktično sva čedomorstva (ubistva beba) svuda u svetu čine isključivo žene, a gotovo nikada muškarci. Dakle, dve tragedije u Beogradu ne govore ništa u prilog feminističkoj politici i propagandi. One govore u prilog zaštiti porodice od svake vrste nasilja i od svih nasilnika – i muškaraca i žena.”

Stručnjaka (između ostalog i za feminističku politiku i propagandu, očito) ovog imena i prezimena nemoguće je pronaći online pretraživanjem, ali je zato jednostavno pronaći fotografiju objavljenu kraj njegova imena. Radi se o fotografiji njemačkog glumca i kazališnog redatelja Andreasa Kaufmanna, koji je za Deutsche Welle izjavio kako će tražiti demanti od Politike i poduzeti pravne korake protiv lista jer mu je nanesena šteta.

 

Reakcije i pozivanje na odgovornost

Da slučaj Petra Veličkovića nije iznimka, upozorava Udruženje novinara Srbije (UNS) koje je u priopćenju tražilo od v.d urednika Politike da objasni ‘fantomske komentare’. Naime, Politika je već prije imala komentatora kojeg se nije dalo pronaći u bespućima internetima i uz čije je ime stavljena fotografija druge osobe. 5. svibnja u Politici je objavljen komentar Milovana B. Vučiča, koji je potpisan kao “profesor univerziteta, psihoanalitički psihoterapeut i psihoanalitički supervizor, specijalista za dečju psihoanalizu” iz Kalifornije. Tekst je naslovljen ovako: “Nepravde feminističkog pravosuđa” i bavi se dodjeljivanjem skrbništva nad djetetom. Fotografija kraj njegova imena, ispostavilo se, pripada Hermanu Dernemannu, preminulom Nijemcu koji je medijima jedno vrijeme bio zanimljiv jer se smatrao najstarijim živućim muškarcem (umro je u 112. godini života).

Udruženje novinara Srbije traži od v.d. glavnog i odgovornog urednika Politike Žarka Rakića da hitno javnosti objasni kako su i zašto te novine objavile najmanje dva komentara izmišljenih autora. Politika je u izdanjima od 5. maja i 18. jula u rubrici Pogledi objavila komentare nepostojećih ‘stručnjaka’ u kojima se relativizuju zločini nad ženama i pravdaju nasilnici, a uzrok za porast nasilja nalazi u ‘agresivnom feminizmu'”, stoji u priopćenju UNS-a.

Reagirao je i Autonomni ženski centar dvjema pritužbama Savetu za štampu. “Prva pritužba se odnosi na tekst autora Zorana Milivojevića, pod nazivom ‘Medejina osveta’, objavljenog 16.7, a druga na tekst potpisan imenom dr Petra Veličkovića, ‘Protiv nasilja, a ne protiv muškaraca i žena’, objavljen 18.7. Smatramo da su tekstom ‘Medejina osveta’ prekršene odredbe Kodeksa novinara Srbije o istinitosti izveštavanja i odgovornosti novinara (poglavlja I i IV), dok je tekstom ‘Protiv nasilja, a ne protiv muškaraca i žena’ takođe prekršena odredba o istinitosti izveštavanja, ali i novinarske pažnje (poglavlja I i V)”, stoji u obrazloženju pritužbi.

 

Nama je zapravo najteže

Iz Politike se najprije javio urednik rubrike Pogledi Branislav Radivojša, koji je za Insajder o provjeravanju identiteta stručnjaka rekao “Kako da ga proverim? On se javlja iz Kanade i nemam tamošnji registar. Ne možemo mi da se bavimo policijskim istragama, mi samo objavljujemo tekstove”. (Mislim da bi “Mi samo objavljujemo tekstove”, bio dobar opis mainstream novinarstva danas općenito.)

Na optužbe su nešto kasnije iz Politike odgovorili uvjeravanjem da su žrtve u cijeloj priči zapravo oni sami. Priznaju kako nisu provjeravali identitet navodnih stručnjaka, da im je sve podmetnuto te da se Politika “našla na meti kriminalnog napada nepoznatih počinilaca, o čijim pravim namerama i motivima možemo samo da nagađamo”. “Zbog pokušaja namerne diskreditacije i urušavanja ugleda Politike, bili smo prinuđeni da ceo slučaj prijavimo tužilaštvu, nemajući šta da krijemo ni od čitalaca, ni od javnosti. Verujemo da se izvršioci ovog napada ne nalaze ni u Kanadi, ni u Americi, već u Srbiji, o čemu smo i obavestili tužilaštvo”, naveli su u priopćenju

*Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.