U fokusu

Mladi i povjerenje trebaju biti na prvom mjestu

Mladi i povjerenje trebaju biti na prvom mjestu

U Zagrebu je 27.10. u organizaciji CESI održana konferencija “Dobre prakse i politike seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava mladih”. Kakve su to dobre prakse i politike i tko se i kako brine za reproduktivno i seksualno zdravlje i prava mladih, imale smo priliku čuti od ekspertica iz Europe i SAD-a, te od domaćih predstavnica iz Ureda pravobraniteljice za djecu te Zavoda za javno zdravstvo i naravno od samih mladih.

Konferenciji je prisustvovalo preko 80 predstavnika i predstavnica Obiteljskih centara, Ministarstava, Zavoda za javno zdravstvo, Srednjih škola, Učeničkih domova…

 

Prva od govornica je bila Maja Gabelica Šupljika iz Ureda pravobraniteljice za djecu, koja je u zanimljivoj prezentaciji detektirala sve probleme i izazove sa kojima se u Uredu susreću vezano uz seksualno zdravlje mladih. Neki od problema su nepostojanje zakonskog okvira za zaštitu od nasilja u adolescentskim vezama te distribucija dječje pornografije koju su proizvela sama djeca (adolescentski sexting). Zdravstveni odgoj je također problematiziran u izlaganju, naime, Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa odustalo je od uvođenja u škole posebnog programa zdravstvene edukacije koja je trebala uključivati i seksualnu edukaciju.

Istraživanje Ureda pravobraniteljice pokazalo je da je upravo edukacija ono što nedostaje mladima. I to edukacija koja bi odgovarala potrebama mladih, gdje bi mlade osobe bile subjekti, gdje bi se educiralo kroz razgovor, radionice, interakciju. Edukaciju, ali i savjetodavni rad sa mladima bi trebale voditi stručne osobe, psihologinje i psiholozi koji nisu ujedno i nastavnici/e. Glavni temelj rada s mladima je svakako povjerenje. Mlade osobe trebaju imati mogućnost obratiti se stručnoj osobi od povjerenja, jer se jedino na takvom temelju može ostvariti suradnja s mladima i osigurati njihovo sudjelovanje.

 

O povjerenju kao jednom od bitnih aspekata rada sa mladima, govorila je i Emina Osmanagić iz Prijateljskog centra za mlade XY u  Bosni i Hercegovini.

Pored načela povjerljivosti, Prijateljski centar za mlade XY svoj rad temelji na sljedećim postavkama: osoblje je senzibilizirano za rad s mladim ljudima, postoji kontinuirana edukacija osoblja, posjeti Centru (usluge) su povjerljivi, prijateljski i besplatni, dolasci u Centar su ugovoreni – nema čekanja, niti susreta sa drugim klijentima/icama. U okruženju klinike se nalaze druge organizacije, tako da niko ne može znati gdje se mlada osoba uputila.

 I najvažnije, poštuju se  prava klijenata/ica i potrebe zdravstvenih radnika/ica.

Emina Osmanagić je naglasila još jednu stvar koja je presudna u komunikaciji s mladima i sa mogućnošću da mladi koriste usluge koje su im ponuđene. A to je naziv centra/savjetovališta. Naime da bi mladi prihvatili centar kao mjesto na kojem se mogu obratiti za savjet i pomoć, centar u samom nazivu treba imati riječ “prijateljski”, “youth friendly” ili jednostavno “za mlade”. Iskustvo je pokazalo da se mladi teže odluče obratiti centru čiji je fokus djelovanja “planiranje obitelji” i tomu srodne izvedenice. Planiranje obitelji u vrijeme kada počinju stupati u seksualne odnose im nije prioritet, centri su upravo i nužni da im se ne dogodi da trebaju “planirati obitelj” prije nego što uistinu žele i prije nego su za to psihički, fizički i emocionalno spremni.

 

Pored iskustava domaćih stručnjakinja i prikaza sitauacije u susjednoj Bosni i Hercegovini, posebno su poučna bila iskustva sa Zapada.

Julie Wareing iz Brook Centra iz Velike Britanije prezenirala je rad Centar koji djeluje preko 50 godina. Brook Centar ima 18 podružnica diljem Velike Britanije i godišnje im se 200 000 mladih obrati za pomoć i/ili savjet. Temeljna postavka rada Brook centara je usmjerenost na mlade i stavljanje mladih u prvi plan.

Po riječima J. Wareing, mladima se doslovce treba “doći pred noge”, reći im “tu smo za vas, obratite nam se ako trebate informaciju, ako imate problem, ako se želite educirati”.

Važno je pričati s mladima, čuti što im treba, koje su njihove potrebe. Jedino na taj način, mladi će steći povjerenje i htjeti dolaziti u Centar.

 

Christina Rogala iz RFSU-a/Švedske asocijacije za seksualnu edukaciju predstavila je rad organizacije s naglaskom na kombinaciju servisa za mlade i rada na zagovaranju za seksualna i reproduktivna prava.

Christina Zampas iz Centra za reproduktivna prava iz SAD-a, pričala je o seksualnoj edukaciji kao ljudskom pravu.

Zanimljivo je bilo usporediti njihova dva izlaganja. C. Rogala je pričala o iskustvima organizacije koja djeluje preko 70 godina i koja još uvijek ima dosta posla, čak u tako “naprednoj” zemlji kakva je Švedska, gdje već desetljećima postoji seksualna edukacija u školama i gdje su mladima dostupni “youth friendly” servisi.

S druge strane C. Zampas je komentirala odluku Europskog odbora za socijalna prava koji je u slučaju Tužbe protiv RH (podnesene od strane CESI, Interights-a i Centra za reproduktivna prava, vezano uz nepostojanje seksualne edukacije u školama) odlučio da situacija vezano uz seksualno i reproduktivno zdravlje i prava mladih nije “dovoljno loša” da bi to predstavljalo kršenje Europske socijalne povelje.

Drugim riječima, stopa maloljetničkih trudnoća i spolno prenosivih infekcija nije zabrinjavajuća.

C. Zampas je tu, kako nediplomatski kaže “sramotnu” odluku efektno usporedila sa primjerom pismenosti, ako je u nekoj zemlji preko 90% pismenih osoba, da li to znači da trebamo zatvoriti škole, jer nam više ne trebaju?!

 

I za kraj kratki prikaz, mogle bi reći, najprovokativnijeg izlaganja na konferenciji.

Anka Grzywacz iz poljske podružnice međunarodne organizacije “Katolici za izbor”/”Catholics for choice” prezentirala je “Katolički vodič u pitanjima religije i seksualnosti u moderno doba”.

Zanimljiv je bio prikaz “sex-negativne ideologije” koja prevladava u Crkvenim krugovima.

Službena Crkva bi najradije seksualnu edukaciju, ako je uopće i ima, stavila u okvire apstinencije, a sve seksualne odnose usmjerila u svrhu prokreacije.

Stvarni ljudi, Katolici/kinje, ne žive na taj način. I tu najčešće nastaje problem, zbog diskrepancije Crkvene hijerarhije i stvarnih potreba vjernika i vjernica.

Srećom, katolici i katolkinje diljem svijeta žive po svojoj savjesti, koriste kontarcepciju, masturbiraju, žive blagoslovljeno kao lezbijke i gejevi, dozvoljavaju djeci da primaju točne informacije vezano uz seksualno zdravlje.

Po riječima A. Grzywacz vrijeme će pokazati kada će službena Crkva početi odgovarati na stvarne potrebe vjernika/ica u modernom dobu.

Do tada, ne bi bilo loše da i u Hrvatskoj imamo “Catholics for choice” podružnicu?