Vijesti

15.02.2009. 09:56:15 - Anita Mršić (Zadarski list)

Zadarska "Mala kuća"

Zadarska udruga za pomoć ženi i djetetu "Duga" koja u Zadru djeluje već više od deset godina, posljednje dvije godine javnosti je poznata i po skloništu za žrtve obiteljskog nasilja, takozvanoj Maloj kući koja je nastala na inicijativu ove zadarske udruge. Riječ je o jednom od pet takvih skloništa u državi i zapravo jedinom skloništu u cijeloj Dalmaciji, a koje se sve vrijeme nalazi na tajnoj adresi. Svi su njezini tretmani besplatni, dok je štićenicama zajamčena potpuna anonimnost i to kako bi tamošnje korisnice bile u potpunosti zaštićene. Poznato je isto tako kako žene koje dolaze u zadarsko skonište uglavnom nisu sa zadarskog područja jer Mala kuća, na čelu s koordinatoricom Gordanom Markulin - Ježinom, ima intenciju razmjene korisnica s drugim skloništima u Hrvatskoj, odnosno skloništima u Rijeci, Osijeku, Zagrebu i Varaždinu, kojima šalje zlostavljane žene sa zadarskog područja, a odakle žene dolaze u zadarsku Malu kuću.

 

Moralna odgovornost

Kako pojašnjava Markulin-Ježina, sve je to organizirano u cilju što bolje resocijalizacije štićenica, odnosno pružanja mogućnosti sobodnog kretanja gradom, zaposlenja i osiguranja koliko toliko normalnog života.

Nedavno je tako u javnosti procurila informacija da je nepažnjom jedne štićenice adresa zadarskog skloništa otkrivena. No, takve navode Markulin - Ježina opovrgava, napominjući kako je prije gotovo godinu dana ipak nastala situacija koja je ukazivala na moguće raskrinkavanje adrese, no do toga ipak nije došlo, a taj je slučaj sada daleko iza njih.

- U skloništu je u to vrijeme bila korisnica koja je cijelo vrijeme bila u kontaktu sa suprugom od kojeg je pobjegla. Iz tog njihovog "duela" mi smo posumnjali da je suprug saznao adresu i odmah smo ga pozvali u naše savjetovalište gdje je rekao da ne zna, a potpisao je i izjavu o tajnosti, kazala je Markulin-Ježina, napomenuvši kako je ovaj slučaj time okončan, supružnici su se potom i pomirili, a korisnica je napustila Malu kuću.

Istaknula je također da je okolonost koja je dodatno povećala sumnju u moguće otkrivanje adrese i nastanak ovog neželjenog problema zapravo činjenica da je ova korisnica bila sa zadarskog područja, što, kako je prethodno navedeno, nije praksa. Takvo što se, prema riječima koordinatorice poslije više nije ponavljalo, a kako kaže, vjeruje da je, s obzirom na situaciju i proces koji žena prolazi pri ulasku u sklonište, sigurnost žena i djece u kući zajamčena.

- U samu Malu kuću žene dolaze po prijavi policije ili Centra za socijalnu skrb, nakon što je policija već obavila obavijesni razgovor ili podnijela prekršajnu prijavu protiv zlostavljača. One su svjesne da će odajom adrese naštetiti ne samo sebi nego će ugroziti život i svim ostalim korisnicama. Zato prije ulaska sve štićenice pod punom moralnom odgovornosti potpisuju izjavu o tajnosti, pojašnjava Markulin-Ježina, napomenuvši kako se takvo što teško može dogoditi s obzirom da je mahom riječ o ženama koje su duže vrijeme žrtve nasilja i koje dobro znaju što takav potez može uzrokovati.

 

Sklonište puno

Osim pet spomenutih skloništa čija je adresa nepoznata, u Hrvatskoj postoji još nekoliko domova s javnom adresom, no svako sklonište ili dom mora biti pod video nadzorom i imati protuprovalnu zaštitu što svim ženama koje trpe nasilje ulijeva dodatnu sigurnost.

Nakon ulaska u Malu kuću, programe savjetovanja i rada sa žrtvama, odnosno provođenje procesa resocijalizacije provodi tim stručnjaka u kojemu je sama Gordana Markulin-Ježina kao pravnica, zatim socijalna radnica te psiholog. Svi oni nastoje ženama olakšati boravak u skloništu, a osim ovo troje zaposlenih u skloništu radi još i nekoliko volontera koji dežuraju uz SOS telefon, a također su posebno educirani kako bi žrtvama mogli dati pravi savjet i razgovor te im pružiti ruku pomoći već pri prvom, telefonskom kontaktu.

U ovom skloništu žena može boraviti do pola godine, no ovisno o situaciji pojedine žene, odnosno prema procjeni stručnog tima, njezin se boravak može skratiti ili produžiti, a koordinatorica ističe kako prije nego što žena napusti Malu kuću moraju biti sigurni da je osigurala normalan život te joj pomažu da, prema svojim mogućnostima, izabere neku edukaciju kako bi se po izlasku mogla zaposliti i kročiti svojim putem.

- Kapacitet kuće je jedanaest kreveta i to je definitvno malo. Naše je sklonište uvijek puno, a od jedanaest žena koliko ih je trenutno smješteno u kući, njih pet je tu s djecom. I ostala skloništa u državi konstantno su puna, a mislim da bi, s obzirom na sve veće potrebe, svaki grad u državi trebao imati barem jedno sklonište, kazala je Markulin-Ježina, ističići kako sve to ukazuje na porast obiteljskog nasilja, a koje će u skladu s recesijom i gospodarskom krizom, nažalost, rasti sve više.

- Prema intenzitetu interesa za boravak u skloništu, ali i poziva u savjetovalište, evidentno je da je nasilje u porastu. Moram napomenuti da je prosinac zabilježio zatišje, no već u siječnju broj poziva je znatno učestaliji, vjerovatno zbog svojevrsne depresije koju taj mjesec izaziva, ali sigurno i zbog ekonomske krize koja jel početkom godine svakog pogodila, pojasnila je koordinatorica.

Malu kuću je u početku financirao samo Grad Zadar, dok je prošle godine ona ušla u proračun Zadarske županije, a Markulin-Ježina navodi kako je Jadranka Kosor, ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti također u 2008. godini pokrenula akciju u kojoj su i od strane spomenutog Ministarstva te Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi pokriveni s 30 posto.

 

Članak je preuzet iz Zadarskog lista.

Tagovi: nasilje, ženske udruge

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM