U fokusu

Dječje emisije obiluju rodnim stereotipima

Američki institut The Geena Davis Institute on Gender in Media nakon istraživanja o zastupljenosti muškaraca i žena u dječjem medijskom i zabavnom programu, a koje se proteglo na više od dvadeset godina, otkrio je zapanjujuće dokaze rodne nejednakosti i raširenosti stereotipa. Prikupljeni podaci služe kao polazna točka u edukaciji svih koji kreiraju sadržaj u medijskoj i zabavnoj industriji namjenjenoj djeci da postanu kako kritični potrošači/ce tako i kritični proizvođači/ce.

Dječje emisije obiluju rodnim stereotipima

Američki institut The Geena Davis Institute on Gender in Media nakon istraživanja o zastupljenosti muškaraca i žena u dječjem medijskom i zabavnom programu, a koje se proteglo na više od dvadeset godina, otkrio je zapanjujuće dokaze rodne nejednakosti i raširenosti stereotipa. Prikupljeni podaci služe kao polazna točka u edukaciji obitelji, predavača/ica, televizijskih i filmskih studija te svih ostalih koji kreiraju sadržaj u medijskoj i zabavnoj industriji namjenjenoj djeci da postanu kako kritični potrošači/ce tako i kritični proizvođači/ce. Isto tako, brojnim tvrtkama i organizacijama koje su zainteresirane osnažiti djevojke i žene da budu liderice i poduzetnice ova revolucionarna studija, koju je provela dr. Stacy Smith i njezin tim u Annenberg School for Communication & Journalism na Sveučilištu u Južnoj Kaliforniji, uvelike je udovoljila potraživanjima za takvom vrstom podataka. Institut The Geena Davis Institute on Gender in Media jedina je istraživačka organizacija koja radi unutar medijske i zabavne industrije sa ciljem osvještavanja važnosti i potrebe rodne ravnopravnosti, važnosti smanjivanja stereotipa i potrebe stvaranja širokog spektra ženskih uloga u  industriji zabave namjenjene djeci do 11 godina  starosti.

 

Mitovi i činjenice o spolu u medijima

 

Mit: Dječaci i djevojčice jednako su zastupljeni/e u medijima.

Činjenica: Čak i među popularnim obiteljskim filmovima dječaci vode sa 3:1.

To je isti omjer koji se nije promjenio od Drugog svjetskog rata. Već desetljećima u industriji zabave za djecu ¾ govornih uloga pripada muškim likovima, dok su naratori u 83% slučaja, na filmu i TV-u, muškarci. Istraživanje je pokazalo i da je u skupnim scenama samo 17% ženskih likova. Odsustvo žena publika i te kako osjeti a djeca uče prihvaćati zastupljene stereotipe. To za posljedicu ima sklonost da djeca negativne rodne stereotipe prenose dalje kroz život jer ono što vide utječe na njih stav o muškoj i ženskoj vrijednosti u društvu.

 

Mit: Obiteljska zabava sigurno je utočište za ženske likove.

Činjenica: Zapanjujuće je da i u obiteljskim filmovima ženski likovi, prvenstveno, služe kao “oku bombon”.

Ženski likovi i dalje pokazuju značajno više kože od svojih muških kolega te su izuzetno uskog struka i prenaglašenih, ostalih, tjelesnih atributa. Ta supernaglašena seksualnost i pretvaranje ženskih likova u objekte dovodi do nerealnih ideala u pogledu tijela već i kod male djece. A to vodi do jačanja negativnih doživljaja vlastitog tjelesnog izgleda u pubertetskoj, razvojnoj dobi. Istraživanje pokazuje da, još uvijek u značajnoj mjeri, diskriminacija na osnovu izgleda prožima filmski sadržaj.

 

Mit: Ženama je super iza kamere.

Činjenica: Žene iza kamere su daleko iza svojih muških suvremenika i izrazito su u  nepovoljnijem položaju u industriji zabave.

Samo 7% direktorica, 13% scenaristica i 20% producenatica su žene. Sa tako malo žena ispred i iza kamere, prava borba je izboriti se za ženske priče i glasove. Istraživanje je dokazalo da je sudjelovanje žena u kreativnom procesu neophodno za ravnopravniju zastupljenost muškaraca i žena i prije nego li proizvodnja filma ili serije uopće počne. Postoji uzročno-posljedična veza između pozitivnog prikaza ženskih likova i kreatorica sadržaja uključenih u produkciju. U stvari, i kada samo jedna žena radi kao scenaristica na filmu ženski likovi će, na ekranu, biti zastupljeniji za 10.4%. Nažalost, na ključnim pozicijama produkcije ipak muškarci vode sa 5:1.

 

Mit: Djevojke se na ekranu prikazuju u boljem svijetlu negoli njihovi muški kolege.

Činjenica: Poruke koje obezvrijeđuju i ponižavaju ženske likove još uvijek su jako raširene u obiteljskim filmovima.

Rodni stereotipi svojstveni su današnjoj industriji zabave a djeca su najranjiviji primatelji prikaza koji šalju poruke da su djevojčice manje vrijedne i sposobne od dječaka. Istraživanje pokazuje da su ženski likovi sa velikim govornim ulogama iznimno jako stereotipno prikazani. Od 2006. do 2009. godine ni jedan ženski lik u obiteljskim filmovima nije bio prikazan na polju medicinskih znanosti, niti u pravu ili politici, a ni kao poslovni/a lider/ica. Od svih zaposlenih likova 80.5% su muškarci, samo je 19.5% žena. A to je veliki kontrast realnoj statistici u kojoj žene zauzimaju 50% sveukupne svjetske radne snage. Ako se to stalno ponavlja mladi, onda, možda neće uočiti da prikazano na ekranu i stvarnost nisu simetrični (a trebali bi biti) i stoga će vjerovati da za rodnu ravnopravnost nema potrebe kao ni za promjenama u industriji zabave. Današnja djeca sutra će biti naši poslovni lideri/ce, kreatori/ce sadržaja i roditelji. Isto tako, ta ista djeca zadužena su i odgovorna za buduće generacije.

 

Mit: Pitanje rodne neravnoteže, s vremenom će, postati bolje.

Činjenica: Statistički, za žene u medijima, u posljednih šest dekada napravljen je mali korak naprijed.

U proteklih 60 godina rodna nejednakost na ekranu ostala je uglavnom nepromjenjena i neprovjeravana. Bez edukacija i snage za promjenom ova će razina neravnoteže najvjerojatnije ostati ista ili se pogoršati. Samo kroz edukacije, istraživanja i zagovaranja kako u studijskim sistemima tako i cijeloj zabavnoj industriji (kao i sa roditeljima i djecom) mogu se proizvesti stvarne promjene u ovom, jako rodno pristranom, medijskom prostoru.