Vijesti

17.03.2009. 14:34:10 - Tajana Broz

Razgovor

Ministarstvo nije briga za socijalne radnike/ce

Studenti ili bolje rečeno studentice socijalnog rada te diplomirani socijalni radnici i radnice pokrenuli su akciju kojom žele skrenuti pozornost javnosti i Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi na nepravednu situaciju u kojoj se nađu socijalni radnici/radnice nakon završetka studija. O čemu se konkretno radi razgovarale smo s Josipom Bićanić, socijalnom radnicom te jednom od inicijatorica akcije.

 

Objasnite koji je položaj socijalnih radnika/radnica nakon završetka studija?

Nakon završetka studija socijalni radnici mogu ravno na burzu rada iz razloga što je vrlo teško pronaći ustanovu u kojoj socijalni radnik može odraditi svoj pripravnički staž. Prema Odluci o programu prijema na vježbenički staž stručnih djelatnika - volontera u ustanovama socijalne skrbi  nije svaka ustanova socijalne skrbi obvezna primiti vježbenika na staž, već se točno propisuju ustanove koje su to dužne. Tako ovisi o ravnatelju ustanove hoće li mimo Odluke primiti vježbenika ili neće.

Problem je također što je Zakonom o radu omogućeno poslodavcu da kao pripravnika prima i vježbenike volontere, za što se svi odlučuju iz logičnog razloga - uštede. Ovako volonteru isplaćuju umjesto plaće samo putne troškove (241,57 kuna) i plaćaju mu doprinose, što je znatna ušteda nego da mu plaća još i plaću koja bi trebala iznositi oko 4-4,5 tisuće kuna.

Vrlo smo zapostavljena struka općenito, tako da nam je i iz tih razloga teško naći zaposlenje - maknuli su nas iz škola, vrtića, poduzeća, većine zdravstvenih ustanova, a na svim tim mjestima smo itekako potrebni.

Nakon završenog volonterskog staža i položenog stručnog ispita opet smo na burzi rada jer je još teže naći stalan posao u struci. Traženje posla se proteže mjesecima jer uglavnom možemo naći zaposlenje u državnoj službi (ustanove socijalne skrbi), a za to je potrebno čekati javni natječaj. Potreba na burzi za socijalnim radnikom u Zagrebu pojavi se u prosjeku jednom mjesečno.

 

Kako izgleda samo volontiranje?

Dakle, uz vrlo teško pronalaženje vježbeništva i čekanje mjesecima na isto, gotovo polovica socijalnih radnika odustane od struke i okreće se traženju drugih poslova, što SSS usmjerenja, što društvenog VSS.

Vježbenici obavljaju poslove propisane Pravilnikom o vježbeničkom stažu stručnih djelatnika u ustanovama socijalne skrbi i rade kao i ostali stručni djelatnici u toj ustanovi 8 sati dnevno. Ono minimalno traje godinu dana, a najduže 20 mjeseci. Većina ih nažalost odvolontira puni staž od 20 mjeseci jer nakon što stekne minimalni uvjet za polaganje stručnog ispita (godina dana vježbeništva) svejedno čeka par mjeseci na sami ispit te i nakon što ga položi volontira i dalje zbog staža i doprinosa. Razlog je već spomenut - teško je naći posao i s položenim stručnim ispitom.

 

Zapravo se radi o izrabljivanju radnika/ca, možda banalno pitanje, ali od čega živite tijekom pripravničkog staža?

Većina kolega nađe nekakav dodatni posao, pa radimo i po 12 sati dnevno u prosjeku. Neki, kao ja, imaju sreće pa im uleti neko istraživanje ili savjetovalište vezano za ustanovu gdje su vježbenici, pa za taj posao zarade koju kunu. No to su uglavnom poslovi plaćeni oko 1500 kuna mjesečno. No i to je nešto. Neki imaju sreću da ih roditelji i dalje mogu uzdržavati, a nekima, koji su i tijekom studija živjeli po studentskim domovima i krpali kraj s krajem, je itekako teško.

 

Koji su vaši prijedlozi za riješavanje statusa diplomiranih socijalnih radnika/ radnica?

Prijedlozi su raznorazni.

Obzirom da je recesija, ne očekujemo da nas preko noći počnu plaćati, mogu nam skratiti znatnije vježbenički staž. Omogućiti nam pohađanje besplatnih tečajeva, seminara i radionica vezanih uz samu struku. Platiti nam polovicu plaće, npr. 2500 kuna mjesečno, a ne nužno cijeli iznos. Omogućiti nam da vježbeništvo odradimo i u NGO ustanovama, u inozemstvu ili omogućiti svim ustanovama socijalne skrbi, pa i šire, u školama, vrtićima, bolnicama, da nas prime kao vježbenike. Izmijeniti sporne članke Zakona o radu i podzakonske akte kojima se omogućava masovno primanje u pripravništvo vježbenika volontera, a ne pripravnika za plaću. Otvoriti više radnih mjesta za socijalne radnike - vratiti nas u škole, vrtiće, bolnice, poduzeća - to su mjesta na kojima smo zaista prijeko potrebni kao članovi stručnog tima.

 

Da li je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi pokazalo ikakvu volju za riješavanjem ovog pitanja?

Ministarstvo uporno godinama ignorira naš problem, a vrhunac ignorancije je omogućavanje plaćanja pripravništva zdravstvenim djelatnicima (liječnicima, stomatolozima, med. sestrama) za što je 2007. osigurano 90 milijuna kuna samo za tu godinu. Za nas socijalne radnike (cca 90 diplomiranih godinšnje) bi bilo dovoljno 6 milijuna godišnje! Zdravstveni se djelatnici nalaze također kao i socijalni radnici pod okriljem Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi.

Ministar se Milinović uporno u medijima naziva ministrom zdravstva, a socijalna se skrb opet zaboravlja. Odnos zaposlenih socijalnih radnika u ustanovama socijalne skrbi i klijenata u populaciji koju pokrivaju prelazi u najkritičnijim područjima preko 12 000:1!

Ministarstvo se od 9. mjeseca, kada je dopis o ovoj problematici poslan zajedno s 896 potpisa struke i službenom potporom Studijskog centra socijalnog rada pri Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, još nije očitovalo o našem problemu.

 

 

Što o svemu kaže jedna od studentica pred diplomom?

Bili bismo zahvalni i da nam se da 50% plaće. Ja ne bi zadirala u smanjenje pripravničkog staža jer me na kraju krajeva nije ni briga ako uzmemo u obzir da je pripravnicki plaćen, hoće to bit 12 mjeseci ili 20. Bitno mi je samo da se ne osjećam ko zadnja rupa na svirali, ko nečija igračka ili rob kad radim besplatno za nekoga! Bilo bi dobro provesti neko istraživanje među pripravnicima volonterima o tome kako se osjećaju ujutro kad ustaju i kad se spremaju na posao znajući da im je sav trud i sav rad neplaćen (a da ne govorim o tome da je i necijenjen), jesu li zadovoljni, vole li svoj posao, odlaze li na posao puni elana, s kakvim emocijama se vraćaju s posla.. mislim da bi rezultati bili u najmanju ruku zanimljivi.

Socijalne radnice uglavnom su žene (moja procjena 90%, ako ne i više). Kako preživljavaju? Ne znam. Valjda i dalje žive na grbači roditelja ili rade dva posla. Meni je već neugodno sa svojih 24 godine za svaku i najmanju sitnicu tražiti novac od roditelja. Previše su se žrtvovali za mene, sebi uskraćivali sve i svašta da bi meni svaki mjesec za Zagreb dali za stanarinu, režije, hranu, prijevoz.. i tako 5 godina. 100 000 kuna. To je jedan novi Ford Focus. Uskoro ću diplomirati i umjesto da im sa smješkom i olakšanjem pokažem diplomu, opet ću biti prisiljena ostati samo dijete kojem roditelji daju džeparac. A toliko sam se veselila danu kad će prva plaća sjesti, kad ću uzeti sve račune za taj mjesec, otići i platiti ih sve! Ali ne! To se neće dogoditi jos cca 2 godine! I onda se netko čudi trendu ostanka djece s roditeljima do svoje 30.godine!

Tužna sam, frustrirana, nemotivirana, bijesna i pitam se gdje je tu pravda kad današnje društvo i čitav sustav jednostavno ne cijeni visokoobrazovane stručnjake! Kakve to vrijednost zastupamo?

Proglas socijalnih radnika/ca
Dopis Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi

Tagovi: ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, socijalni radnici

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (23)

Stari komentari

Sanja:
ja sam također socijalna radnica tj. jadnica. upravo tako sam se osjećala cijelo vrijeme svog pripravničkog volonterskog staža, a i sad se tako osjećam kad vidim kroz što i dalje prolaze kolegice i kolege. diplomirala sam prije nekoliko godina i u relativno kratkom roku sam počela volontirati. za vrijeme vježbeničkog staža sam radila nekoliko poslova sa strane kako bi mogla imati koju kunu, jer 241 kn mi baš nije bila dovoljna za mjesec dana. spavala sam po par sati dnevno, sa jednog posla trčala na drugi. društveni život uopće nisam imala ili sam prijatelje zvala da mi navečer pomognu dijelit letke po gradu. sramotno je da završiš fakultet i ponovno si nitko i ništa. tretiraju te ko zadnju rupu na svirali. nisam željela odustati od struke, pa mi se hvala bogu posrećilo da dobijem posao, iako sam polako počela gubit nadu. tih godinu dana nikada neću zaboravit. stvarno jadno. dok se ekipa u saboru časti sa besplatnim parkingom, dobrim autima i visokim plaćama, a niti ih nema na radnim mjestima dotle socijalni radnici postaju socijalni slučajevi. strašno. razočarana sam u cijeli sustav, sve bi trebalo mijenjat iz temelja.
18.03.2009. 19:17
Ana:
I ja sam jedna od budućih socijalnih radnica, najviše me boli to što za našu struku više nema mjesta nigdje... Ako čak i Bosna i Hercegovina, Slovenija, sve zemlje EU i SAD imaju npr. socijalnog radnika u školi onda je očajno što kod nas postoji jedan jedini soc.radnik u školi na području cijele Hrvatske...

29.03.2009. 10:33
socijalka:
nekad mi je žao sebe što si tako upropastih život...frendica mi volontirala i primala socijalnu pomoć...jeze me hvata!
i da, ministar ce sigurno odgovoriti;)
cure, trebale smo na Ekonomiju...same smo si krive.
pobjeci negdje, daleko što dalje...ide jedna pjesma...
02.04.2009. 17:44
socijalna neradnica:
ja sam si rekla da nema sanse da radim(volontiram) besplatno! radije cu raditi sasvim drugi posao koji je placen,a struka ce nažalost cekati bolja vremena..u danasnje vrijeme kad se moze jedva prezivjeti i sa prosjecnom placom,od nas se trazi da radimo besplatno,zbilja krajnje podcijenjivanje i obespravljivanje nas socijalnih radnica.
20.04.2009. 13:49
sanja:
Samo ako vam je za utjehu i u Republici srpskoj je ista situacija, uzas!
A najzalosnije je to sto 99% ljudi ne zna sta je socijalni rad i sta mi to i gdje mozemo da radimo. A sto se tice konkursa za posao- to zaboravite. Nego pripremite 10 000 km ili 5000 eura pa se mozete nadati poslu. Tako se kod nas krece cijena za rjesenje o radnom odnosu!
Sretno cure i nek nam je bog na pomoc!!!
19.11.2009. 04:03
socijalni radnik ili socijalni slucaj:
to sto se nama radi je prestrasno,a jos je strasnije sto se nista,ali apsolutno nista ne poduzima da bi se situacija poboljsala
19.01.2010. 17:36
neodlučna:
hey, i ja sam jedna od budućih soc.radnica..makar sam na 1.god...jel zna netko gdje sve možeš raditi kad diplomiraš soc.politiku-to je nešto novo na 5.god
zar smo stvarno bez posla...upala sam na ovaj fax slučajno i sad se pitam da li će i za 6 godina biti ovakva situacija ili još gora...kako ljudi lažu da se s ovim faxom možeš svugdje zaposliti...
mučiš se bez veze,a onda si nemreš posao naći...strašno za ovu državu i našu vladu.....baš ih žalim
30.04.2010. 21:45
socka:
evo i ja sam jedna od mnogih, volontiram za 0 kn u i brojim dane do strucnog ispita, iako ni tada nema garancije da ce me ustanova za koju "robujem" primiti u radni odnos.uvijek je netko prioritetniji, kolegica s djetetom, kolegica u kreditima, kolegica koja je na zamijenama i za sve uvijek moras pokazati razumijevanja, sto je poprilicno tesko kad te roditelji uzdrzavaju.

taj stručni ispit se čini vrijednijim od diplome, a šta se ide južnije ili istočnije od Zagreba, taj isit ispit uopće nije preduvjet za dobiti posao.
Mislim da dio krivice snosi i sam fakultet, koji upisuje nove generacije bez ikakvog smisla i logike. Gdje će svi ti ljudi raditi?? godišnje diplomira 90 socijalnih radnika, a na prste jedne ruke se mogu nabrojiti natječaji u gradu zagrebu i okolici!! ako spadamo u javni sektor, mislim da bi trebao postojati neki plan i upisna kvota!najlakše je nadobudnom brucosu pricati bajke kako je to humano zanimanje, a ajde mu na petoj godini recite da o poslu može samo sanjati...

19.05.2010. 20:51
socka:
Kolegice! Obratite pozornost na natječaj u Rijeci, na Centru traže dipl.soc.rad., oglas je objavljen na Posao.hr, primaju se prijave do 31.05.

Lijepi pozdrav!
25.05.2010. 13:04
socka:
25.05.2010. 13:05
Mateja:
htjela sam upisati socijalni rad..al nakon ovih postova mislim da više ne želim.
12.07.2010. 17:51
iva:
Hej, društvo!
evo da vam se pridružim. Upravo sam diplomirala i umjesto da budem sva ponosna i sretna, osjećam se baš jadno. Uopće ne znam gdje da tražim pripravnički staž jer ponude za posao socijalnih radnika ima svake prijestupne. Trebala bih biti sretna ako se pojavi neki natječaj i sl., a onda ako i dobim posao onda još radi minimalno god. dana besplatno...Iako sam znala što čeka, nikad zapravo ne znaš kakav je to osjećaš dok se ne suočiš s tom činjenicom, odnosno sa situacijom koja čeka svakog budućeg socijanog radnika. Ma užas!!Ova država je u totalnoj banani.
23.07.2010. 18:34
Eugen:
Diplomirao sam soc.rad 2003. i više od dvije godine bezuspješno pokušavao naći posao. Danas radim nešto sasvim drugo jer sam se prekvalificirao, tj. završio drugi stručni studij i ubrzo bez problema našao posao. Čitav ću život žaliti što sam najbolje godine života proveo studirajući nešto s čim uistinu gotovo da nemaš šanse naći posao. Natječaja je malo, stažiranje se ne plaća, traje 20 mjeseci....gdje to još ima? Da sam odmah upisao nešto drugo imao bih već 12 g. staža...
22.12.2010. 14:40
Olja:
Milanoviću???????????????????????!!!!!!!!!!!!!!!
28.02.2011. 15:07
Ana:
A šta da kažem, tužno je da se mladi ljudi nakon faksa tako osjećaju. Nego ljudi, žicajte nadzore u svojim Centrima, gurajte se za obavljati neke plaćene posliće u udrugama i nastojite biti svoji. Sretno!:)
23.02.2012. 13:17
Dragisa T. Milosevic:
Ja san dipl.socijalni radnik i nezaposlen sam vec 4 godine.Ovde u Beogradu je tesko naci posao,pa tako i posao socijalnog radnika.Sve teze se dolazi i do drugih poslova.U Srbiji je inace velika nezaposlenost.
29.02.2012. 09:08
Sabina:
Nije tako samo u vašoj struci... Ja sam završila predškolski odgoj i isto tako radila godinu dana za 0 kuna...radila još par poslova sa strane...i to je činjenica sa kojom se mi, mladi u Hrvatskoj trebamo pomiriti ili otići negdje izvan granica gdje se zna cijeniti stručnjak gdje će btiti u skladu s time i plaćen. Ne gubite nadu i mislite pozitivno :)
20.03.2012. 08:10
Milena:
Nažalost tako sam i ja prošla.Isto sam diplomirani socijalni radnik.Svo vreme sam htela da radim preko stručne prakse što finanasira nacionalna služba ali je jako teško i zato čak treba debela veza. Volontiram u struci, a posla ni u najvi.
A i to je jako teško naći, neće ni na volontiranje niko da te primi. Ja hvala Bogu, imama dobru mentorku, a pojedini ni to nemaju. Jer neće niko da te nauči, objasni, pojedinci kao krenu pa im mentori skalnjaju monitor od njih, na mlade gledaju kao konkurenciju, još ako se središ ne valja....
Treba opet pozitivno gledati, makar volontirati, pa imati preporuku, iskustvo i polžiti državni ispit, pa šta bude...Valjda će doći bolja vremena...
25.03.2012. 12:47
Ne baš pametan izbor:
Magistra socijalnog rada po struci....Bože pomozi mi..
Uopće ne znam koji me vrag teral da to završim. Iako priznajem da je faks odličan i jako zanimljiv. Na samom početku faksa ali i za vrijeme trajanja, mislila sam da imam otvorene mogućnosti, da ću raditi na nekom poslu u kojem ću radit nešto od nekakvog značaje, a ne još jednom "jebivetru" u CZSS-u dat novčanu pomoć veću neg za kaj ja radim... i nakraju mi još kune mater jer mu je premalo!
Budim se svaki dan sve ciničnija i odvratnija prema ljudim. Ne, više nisam filantrop..postala sam ogorčeni minzantrop....
Ma čovek bi još i progutal to stažiranje za 500,00 kn mjesečno da ne trebam platit još 800,00 kn (bar mislim da je tolko, jer se stalno nekaj mjenja) stručni ispit koji ću, ako je sreće tj. ako stignem na red, položiti do kraja 2013 godine..jer što mi vrijedi staž ako nemam položen ispit. Eh, kamo sreće da da sam upala u program za 1.600,00 kn, ma bila bih ko Bill Gates...
Neka nam Bog pomogne kad neće ova država...
28.11.2012. 13:32
miki:
ja sam sad na 5. godini soc rada i čitajući ovo sve me više strah završetka studija i početka "odraslog" života. jad i bjeda.
06.12.2012. 09:58
Ja:
Ja ću biti zadovoljna kad se u gradu Mostaru sredi status socijalnog radnika po bolonji i kad se ne budu smijali mojim kolegama i meni kad dođemo na biro i donesemo potvrdu o pripravničkom jer ga ne priznaju. Ministar ima već cijelu godinu prijedlog zakona pred sobom ali nije zainteresiran da ga prelista i pokrene što treba. Eto toliko...
07.12.2012. 19:41
nina:
moze li me itko savjetovati
ja sam sada maturantica i zelim ici na socijalni rad,jako me zanima
po ovim postovima vise nisam ni sigurna
sta da radim? moze li mi itko pomoci?
20.05.2014. 22:14
nina:
moze li me itko savjetovati
ja sam sada maturantica i zelim ici na socijalni rad,jako me zanima
po ovim postovima vise nisam ni sigurna
sta da radim? moze li mi itko pomoci?
20.05.2014. 23:08

Stup srama

Iz drugih medija

AEM