U fokusu

Položaj azilanata u Hrvatskoj

Hrvatska (k)raj na zemlji

Hrvatska (k)raj na zemlji

U srijedu, 8. svibnja, na Hrvatskim studijima održano je predavanje “Hrvatska, (k)raj na zemlji”, na temu azilanata i azilantica u Hrvatskoj. Cilj ovog predavanja bio je informirati o trenutnom položaju tražitelja i tražiteljica azila u Hrvatskoj, osvijestiti ljude o situaciji u kojoj se tražitelji/ce azila i azilanti/ce nalaze te o problemima s kojima se susreću. Također, naglasak je stavljen i na razvijanje građanske svijesti, pokušaj pobijanja predrasuda te poticanje solidarnost i tolerancije među građanima Republike Hrvatske.

Nakon projekcije dokumentarnih filmova “Hrvatska (k)raj na zemlji” i “Biti drugačiji”, izlaganja na predavanju održali su Prince Wale Soniyiki, osoba sa statusom azilanta u Hrvatskoj te Julija Kranjec i Tea Vidović, djelatnice Centra za mirovne studije. Organizatori predavanja bili su Monika Ilić i Lukša Vlajki, student i studentica Hrvatskih studija.

Predavanje je započelo projekcijom dokumentarnog filma Centra za mirovne studije “Hrvatska (k)raj na zemlji”, u kojem su tražitelji i tražiteljice azila, kao i oni koji imaju status azilanata/azilantica, govorili o svojim iskustvima i poteškoćama s kojima su se susretali tijekom svog boravka u azilu. U drugom prikazanom filmu, “Biti drugačiji”, tema su bili azilanti/ce u Dugavama, a film se sastojao od intervjuiranja prolaznika u Dugavama i njihovom mišljenju i iskustvima s azilantima i azilanticama. Sam film je potvrdio brojne stereotipe i predrasude s kojima se ti ljudi svakodnevno susreću, ponajviše zbog neinformiranosti o njihovom položaju u Hrvatskoj.

Prvi je riječ dobio Prince Wale Soniyiki, azilant koji je u Hrvatsku došao iz Nigerije u prosincu 2011. godine. Od svoje 16. godine bio je prisiljen bježati zbog nereda u svojoj domovini, a u Hrvatsku je došao jer mu je život u Nigeriji bio u neprestanoj opasnosti. Naveo je kako su ljudi ovdje nedovoljno informirani o azilantima i situaciji u kojoj se oni nalaze, što je uzrok predrasuda i diskriminatornog ponašanja prema njima. Unatoč tomu, smatra da ga većina ljudi ipak prihvaća i da se situacija mijenja nabolje. U Hrvatskoj se, kaže, osjeća sigurnim, što u njegovoj rodnoj zemlji nije bio slučaj. Napomenuo je kako ljudi ne traže azil iz ekonomskih razloga, što mnogi smatraju, već zato što im je život u njihovoj zemlji ugrožen, zbog čega su prisiljeni bježati i tražiti pomoć od onih koji su im je spremni pružiti. Hrvatski govori sve bolje, i to zahvaljujući volonterima i volonterkama Centra za mirovne studije koji im u tome pomažu.

Na njega se nadovezala Julija Kranjec, koja je istaknula da hrvatska država ne omogućava azilantima i azilanticama da uče hrvatski jezik, što je osnovni preduvjet da nastave svoj život ovdje, iako je to zakonom propisano. Tu onda uskaču volonteri i volonterke CMS-a koji puno pomažu po tom pitanju, no to i dalje nije i ne može biti konačno rješenje jer je država ta koja bi im to pravo trebala omogućiti. Navela je kako Hrvatska još uvijek nema integracijski sustav za azilante i azilantice koji bi im pomogao da se uključe u društvo i izgrade novi život. Centar za mirovne studije jedna je od rijetkih organizacija koje se bave pitanjem azila u Hrvatskoj, a njihov rad obuhvaća tri razine: rad sa samim tražiteljima i tražiteljicama azila i azilantima i azilanticama, zatim aspekt zakonodavstva i utjecaj na oblikovanje društvenih politika, te edukacija javnosti o temi azila. U svom se radu susreću s brojnim problemima upravo zbog nedovoljne povezanosti s nadležnim političkim tijelima, što je borba koju vode od početka svog rada. Kranjec je istaknula kako je česta predrasuda da ljudi traže azil jer nisu mogli naći posao u svojoj zemlji, što je netočno jer se iz takvih razloga azil ne može niti dobiti. Opravdan i valjan razlog može biti samo status određene društvene skupine, političkog mišljenja, kao što je slučaj s Princeom, vjere, boje kože i slično.

Predavanje je završila Tea Vidović koja se u Centru za mirovne studije ponajviše bavi radom s azilantima i azilanticama. Navela je da s volonterima i volonterkama često odlaze u prihvatilišta gdje se nalaze tražitelji/ce azila kako bi ostvarili komunikaciju i potom se upoznali s njihovom situacijom i problemima i mogli početi raditi na pomoći sukladno njihovim potrebama. Za azilante i azilantice u Hrvatskoj nedostaje društvenih sadržaja koji bi im mogli pomoći u integraciji u društvo, u čemu CMS također nastoji pomoći organiziranjem različitih događanja i evenata. Kako bi se upoznali s hrvatskom kulturom i društvenim običajima koji se često znatno razlikuju od njihovih običaja, CMS organizira radionice i predavanja na kojima im daje potrebne informacije kako bi se što bolje uklopili u novo društvo u kojem žive. Najvažnije je imati na umu da su azilanti ljudi kao i svi ostali, koji su zbog teške životne situacije bili prisiljeni napustiti svoj dom, zbog čega je na nama da im olakšamo da ovdje pronađu novi.