Vijesti

08.06.2014. 16:30:58 - Suzana Krčmarek

Održana je tribina Tijelo i performans

Igram se sa samim sobom pa radim performans

U Konferencijskoj dvorani Knjižnice Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, održana je zadnja tribina u ovogodišnjem ciklusu Bioetički utorak na temu Tijelo i performans.

Tribinu su vodile Rahela Jug i Nikolina Ćavar, a gostovali su Lana Beović (studentica povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu), Ivana Vukušić (studentica povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu) i Siniša Labrović (umjetnik).

Kolegice Ivana i Lana govorile su o upotrebi tijela u performativističko-aktivističkim praksama. Objasnile su da je performans oblik konceptualne umjetnosti u kojem se tijelo koristi kao osnovno sredstvo predstavljanja i izričaja. Povezuje body art, happening i različite oblike kazališta, iako, za razliku od kazališta, koristi stvaran prostor. Publika često nije upozorena na sadržaj performansa što je većinom i njegova poanta. Performans je umjetnički izričaj koji uključuje odgovornost pojedinca spram društva i usmjeren je na kršenje društvenih pravila. Seksualnost u kontekstu performansa je jedan od glavnih alata i medija, a najčešće je usmjerena na problematiku rodno-spolnih uloga.

Posebnu pozornost izlagačice su obratile na tri performansa troje hrvatskih umjetnika:

Performans Trokut feministkinje Sanje Iveković bio je izraz političkog prkosa izveden 1979. Dok je Savskom ulicom prolazila kolona s predsjednikom Josipom Brozom Titom za posjeta Zagrebu Sanja je izašla na balkon u majci s američkom zastavom, pila Ballentines i čitala knjigu o  snazi odnosa u modernom društvu Toma Bottomorea Elite i društva. Znajući da je agent komunističkih tajnih policija promatra s drugog balkona, čitajući knjigu i pušeći cigaretu izvodila je radnje koje su podsjećale na masturbaciju. Agenti su potom zakucali na njena vrata i sankcionirali je. Performansom je ponudila kritiku muškog kulta vođe, povukla pitanje prava izražavanja seksualnosti u privatnoj sferi i pitanje načina uspostavljanja ženskog seksualnog identiteta.

Vlasta Delimar izvela je performans Lady Godiva 2001.,a uključivao je umjetničino golo tijelo i konja kojim je jahala kroz Zagreb.

Zagreb, volim te! performans je umjetnika Tomislava Gotovca izveden 1981. u kojem je umjetnik gol hodao zagrebačkom Ilicom te ljubio asfalt i uzvikivao: Zagreb, volim te!

Osim analize performansa upoznale su nas i s erotskom, neprofitabilnom ekološkom organizacijom Fuck For Forest (FFF) čiji osnivači prodaju ljubav i ljepotu seksualnosti u vidu porno filmova, a u svrhu pošumljavanja planete Zemlje.

"Seks se često koristi kako bi nas naveo da kupimo svakakva sranja od proizvoda i ideja. Zašto se onda ne bi iskoristio u dobre svrhe? Mislimo da je važno pokazati slobodniji odnos s našim tijelima, u kontrastu s konzervativnim svijetom u kojem živimo. U FFF stvaramo fotografije i snimke nas samih ili s prijateljima, dok se seksamo ili smo goli. Ako se želite učlaniti u naš pokret, možete nam poslati donacije za naš ekološki rad, ili nam se pridružiti kao jedan od erotskih aktivista." – Aktivisti FFF-a

Umjetnik Siniša Labrović dobar performans doživljava kao dobro zamišljen koncept koji obrađuje određenu problematiku. Najbolje bi ga opisao kao "igra sa samim sobom i igra s drugima".

Među njegovim najpoznatijim igrama nalaze se Pepetuum mobile, Stado.org i Kažnjavanje. Labrović je pažljivo iznio detalje svakog performansa i trudio se odgovoriti na svako pitanje.

Njegov najzapaženiji performans, Stado.org, pružio je jedinstvenu kritiku vizualnih medija držeći četiri ovce, ovna i malo janje kao sudionike. Kao i u svakom reality showu za ostanak "u štali" borili su se pozivima glasača. Svaki glasač automatski je sudjelovao u nagradnoj igri u kojoj je mogao osvojiti ovcu. Ukoliko bi glasač osvojio ovcu morao je predočiti empirijske dokaze boravka ovce u njegovom životnom prostoru. U protivnom bi dotična ovca završila na klanju. Srećom, to se nije dogodilo, iako je bila realna mogućnost. Labrović je time pokušao dokazati koliko i, naoko, najbanalniji čin čovjekovog svakodnevnog života može nositi određenu vrijednost i odgovornost spram drugog bića i društva u cijelosti. Međutim svoju odgovornost, kao organizator reality showa, za tuđi život, život bića koje na ovaj rizik nije pristalo (podsjetimo se u stadu je bila i jedna beba), Labrović nije želio komentirati.

Iako je sveukupno izveo samo tri performansa gol, povuklo se pitanje iz publike o svrsi golotinje i razbijanja tabua tjelesnosti. Ima li golotinja još uvijek svoju funkciju u suvremenom svijetu i koristi li se samo kao linija manjeg otpora? Najbolji odgovor došao je također iz publike, a rekao nam je da se koristi kao linija manjeg otpora, ali samo zato što je suvremeni svijet još uvijek prepun tabua o seksu, tjelesnosti i seksualnosti uopće.

Tagovi: hrrvatska, kultura, performans, siniša labrović, tijelo, tijelo i performans, umjetnik, umjetnost

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM