Vijesti

13.05.2009. 10:55:46 - Danijela BAŠIĆ-PALKOVIĆ (Glas Istre)

Droga se prodaje jednom, rob nekoliko puta

Od 2002. do danas u Hrvatskoj je evidentirano 77 žrtava trgovine ljudima, od kojih su čak dvije trećine strani državljani. Od žrtava koje su hrvatski državljani 90 posto su žene, iako su zadnjih godina i muškarci postajali žrtve, ponajviše u svrhu radne eksploatacije, rekao je predstojnik Vladinog Ureda za ljudska prava Luka Mađerić u Valbandonu tijekom jučerašnjeg predstavljanja nacionalnog plana za suzbijanje trgovine ljudima, čemu su prisustvovali predstavnici ministarstava unutarnjih poslova, zdravstva i socijalne skrbi te nevladinih organizacija i Crvenog križa.

 

Cijena čovjeka - od 300 do 2.000 eura!

Mađerić je naglasio da je trgovina ljudima vezana uz postojanje zločinačkih organizacija i pranje novca te da se, uz trgovinu oružjem i zloupotrebu droga, radi o jednom od najprofitabilnijih oblika kriminalnog djelovanja.
- Procjenjuje se da se od trgovine ljudima godišnje zaradi između devet i 12 milijardi dolara, a žrtve se uglavnom prodaju i preprodaju za 300 do 2.000 tisuće eura, veli Mađerić, koji ističe da su žene najčešće žrtve trgovanja, ali i djeca, koja se zbog svoje dobi mogu iskorištavati za protuzakonita posvojenja, maloljetničke brakove, ilegalno presađivanje dijelova tijela, prosjačenje ili seksualno zlostavljanje.
- Žrtve trgovanja ljudima u ekonomski besperspektivnom okruženju dolaze u situaciju beznađa i tako postaju lagan plijen "trgovaca" koji im nude unosne poslove u trećim zemljama, no ti su poslovi samo paravan. Uglavnom ih privuče rad u turizmu, a nude se i poslovi čuvanja djece te oni u građevinarstvu. Žrtve ubrzo shvate da je riječ o prijevari, a ako se i radi o poslovima koji su im obećavani, njihov im se rad često ne plati. Prelaskom granice žrtvama se odmah oduzimaju svi dokumenti i putovnica te nisu u mogućnosti nikoga kontaktirati.

 

Kada žrtva postaje svodnik

Ima i slučajeva da se žrtve nakon nekog vremena potpuno poistovjete s trgovcima pa se javlja takozvani stockholmski sindrom, kada žrtva gubi identitet i postaje ovisna o trgovcu-napadaču, što je na kraju potpuno veže za njega. Žrtva više nije svjesna da je žrtva te počinje koristiti njegov obrazac ponašanja, a moguće je da i sama počne uvlačiti nove žrtve. Zasad nismo evidentirali takve slučajeve, no na međunarodnoj razini prisutne su situacije kada žrtva postaje svodnik, veli Mađerić.
Ističe da ni Istra, kao turistička destinacija i zbog blizine graničnih prijelaza, nije pošteđena trgovine ljudima te izdvaja prošlogodišnji slučaj s ovog područja koji se odnosio na radnu eksploataciju.
- Opasnosti se osobito povećavaju tijekom ljetnih mjeseci, kada se povećava i broj pružanja seksualnih usluga, veli Mađerić. Dodaje da je lani za to kazneno djelo bilo osam sudskih presuda, što je najviše dosad. Napominje da je Županijski sud u Puli prošle godine izrekao jednu od najvećih presuda za kazneno djelo iz 2002. te je počinitelju izrekao kaznu zatvora u trajanju od osam godina.
Trenutno se u skloništu za žrtve nalaze tri žene, a uz sklonište za odrasle, koje koordinira Crveni križ, postoji i ono za djecu. Žrtve uglavnom dolaze iz jugoistočne Europe, a Hrvatska je najčešće tek tranzitna postaja prema zemljama Europske unije, uglavnom Njemačkoj i Nizozemskoj. Mađerić ističe da je trgovcima cilj dokopati se EU-a, gdje mogu najviše zaraditi.
Ružica Mandić, koordinatorica udruge Petra koja se bavi prevencijom i eliminacijom trgovanja ženama i djecom, veli da je najteži oblik trgovine upravo seksualno iskorištavanje, čemu prethodi sustavno fizičko i psihičko maltretiranje.

 

Siluju ih i postupno brišu njihov identitet

- Žrtvama se onemogućava svaki oblik kretanja, silovane su te s vremenom gube identitet i samopoštovanje. Na njima gase opuške, a treniraju ih zajedno s psima, kojima daju hranu, dok je žrtvama uskraćuju da bi slomili njihov otpor. Obično im kao prvu mušteriju namjeste muškarca u policijskoj odori. Žene s vremenom potpuno gube ime i prezime, obitelj, cijeli svoj prošli život. Činjenica je da su žene koje su žrtve trgovine ljudima i dalje stigmatizirane te ih se nerijetko smatra kurvama koje su to same tražile. Dnevno ih se prisiljava na seksualni odnos i s 20 muškaraca. Prošlih je godina zabilježen trend da su upravo žene postajale takozvani trafikanti, odnosno osobe koje su uvlačile druge žene u biznis, priča Mandić. Spominje i primjer sklapanja brakova koji se po prelasku granice pretvaraju u noćnu moru za mladenku, koja na kraju shvati da je prevarena.
- Upravo su oglasi glavni mamac za mnoge žrtve te predstavljaju pravo leglo za prostituciju i seksualno iskorištavanje. Ženama se nude razni poslovi čuvanja djece i staraca, rad u kafićima, no kad shvate o čemu je riječ, već bude kasno, tvrdi Mandić.
- Drogu ili pušku prodate samo jednom, a strašno je da se čovjek može prodavati i po nekoliko puta. Osobito djeca, koja prvo idu na posvajanja, zatim se prisiljavaju na prosjačenje, a u zadnje vrijeme najisplativija je prodaja organa, veli Mandić. Ističe da takvih slučajeva u Hrvatskoj još nije bilo.
Ipak, spominje slučaj kad je njihovu udrugu kontaktirala osoba koja je saznala da se u Istri nalazi žena koju je upravo ta osoba u zadnji tren spasila iz Italije, gdje se doslovce nalazila na operacijskom stolu da bi joj izvadili organe. Tu su i primjeri romske ženske djece koju članovi obitelji u inozemstvo odvode i po nekoliko puta radi udaje, što također predstavlja trgovinu, upozorava Mandić. Naglašava da ne postoji uvriježeni profil žrtve te da među njima jednako ima onih siromašnih i slabo obrazovanih, kao i fakultetski obrazovanih žena.

Tagovi: trgovina ljudima, ured za ljudska prava

Vezani članci:

Facebook komentari

Stup srama

Iz drugih medija

AEM