Vijesti

14.06.2009. 23:11:20 - Anita Kvaić

DNEVNIK JEDNE PRAJDIZANKE

(Foto: Darko Topolko)

 

11:32

Dobro. Znači danas je Pride. Dok ispijam prijepodnevnu kavu pregledavam forum jednog domaćeg portala posvećenog LGBTIQ populaciji. Zanima me namjeravaju li ljudi ići na Pride, namjeravaju li biti u Povorci. Ono što iščitavam me prilično ljuti: većina se, naime, boji. Čega? Anti- gay prosvjeda, naravno. Boje se onih koji su pod bilo koju cijenu sposobni fizički napasti one koji ih ugrožavaju jer kažu eto, da LGBTIQ zajednica (kod "njih" poznata kao pederčine i lezbe) ugrožava njih i njihovu djecu svojom perverzijom, nakaradnošću i nemoralom. Ne mogu si pomoći: osjećam isto prema anti gay prosvjednicima što i prema onima koji ih se boje i zato se neće doći boriti, na kraju krajeva- i za svoja prava.

 

12:18

Već prilično ljuta nailazim na forum na kojem neki pozivaju na fizičke napade na pedere (ovu ekipu lezbe, izgleda, ne zanimaju). Nakon pročitanih redova i redova mržnje, nakon gledanja njihovog promidžbenog videa- priznajem: pomalo me hvata strah. Ipak, kolebanja nema- u Povorku idem.

 

15:07

U strahu da već i kasnim dolazim na Trg maršala Tita. Odmah srećem poznanice koje se pripremaju za bubnjanje na čelu Povorke ponosa. Kažu da Povorka kreće tek u 15.30. Nakon što sam shvatila da ne kasnim hvatam zrak i osvrćem se oko sebe. Prizor je više nego zadovoljavajuć. Ipak je dosta onih koji se ne boje. Ljudi naime ima puno, kao i šarenih zastava, transparenata i balona. Umiruje me i činjenica da smo okružene/i velikim brojem policajaca (policajke nisam vidjela).

 

 

15:18

Dok se Prideove bubnjarke i bubnjar pripremaju i stvaraju pozitivnu buku, jedan od organizatora poziva na Povorku koja kreće za 10-ak minuta. Za oko mi zapinju dva policajca koji ispred Prava pretresaju ruksake dvojici mladića- izgleda mi kao da su prolazili onuda ne shvaćajući što se zbiva. Moje sumnje da dečki uopće nisu sumnjivi potvrdili su policajci puštajući ih da idu svojim putem. No, svakako je dobro znati da su stvarno na oprezu.

 

 

15:22

Moje radovanje prizoru djevojaka koje se bezbrižno ljube na fontani ispred HNK-a prekida poznato lice koje nam prilazi i nešto veselo priča. Pratnja me podsjeća da je to dečko koji je sjedio do nas na diskusiji "Mame u M.A.M.I." i koji je pitao neko čudno pitanje o mijenjanju vjere radi istospolnog braka. Ovaj put od njega čujemo opet nešto u istoj maniri- kaže nam da su već neki novinari saznali da je pop pa ga žele intervjuirati, ali on to odbija. Ne pitamo dalje. Razgovor nastavljamo šaleći se na račun njegove "toalete". Naš novi poznanik odlučio je naime, u Povorku ići obučen samo u uske bokserice i majicu.

 

15:30

Shvaćajući da će Povorka uskoro krenuti približavamo se masi gdje susrećemo jednu poznanicu i njenu majku. Gospođa mi spremno odgovara da želi biti u Povorci i priča mi koliko je uzrujana zbog "onih" na Trgu. Odlazeći s Trga maršala Tita, shvaćamo da smo u zadnjem redu- iza nas je samo gusti red policije- pa mi smo najsigurnije osobe u ovom gradu!

 

 

15:38

Osjećam se predivno: bučni smo, šareni smo, prolaznici nas gledaju- većina se smiješi, moja pratnja mi govori koliko se dobro osjeća što je (ipak!) tu, ispred nas hodaju djevojka i dečko koji se drže za ruke podržavajući one koji to ne mogu činiti svakodnevno. Približavajući se Cvjetnom trgu vidim i prve neprijateljske grimase. Ipak, svi su prilično mirni, tek nam neka starije gospođa dovikuje: "Dajte ljudi, opametite se." No, ona me ne ljuti koliko me ljuti slijedeći prizor: s terase KIC-a mašu nam poznanica i njena djevojka. One pijuckaju sok i mobitelima fotorafiraju Povorku. Simpatično je to njima, ali one nemaju ništa s Povorkom ponosa. Izgleda.

Veselo, bučno i ponosno nastavlja biti sve do Ilice.

 

 

15:42

Približavajući se Trgu bana Josipa Jelačića približavamo se onoj drugoj buci. Razmišljam o tome kako je, iako ne razaznajem što viču, lako prepoznati da se radi o negativnoj buci. No, nije trebalo dugo da se njihove riječi jasno razaznaju: "Pedere u logore!" i "Ubij pedera!"- nisu smislili ništa drugo. Svaki pozitivan osjećaj nestaje i probijam se naprijed, do Trga- u blizinu Ant-i gay prosvjeda. Oblak mržnje je sve što vidim. Dolazim baš u trenutku kada nekoliko anti gay prosvjednika probija zid policije. Strah da će svi uspjeti proći do nas traje na sreću sasvim kratko. Oni su svladani i odvedeni. Možda i više od njih, plaše me oni koje sam vidjela slijedeće. Izvan lokacije Anti-gay prosvjeda, na području na kojem se inače čeka tramvaj- tamo stoje oni koje sebe nisu ubrojali u prosvjednice/ke, ali su si dali za pravo izliti jednaku količinu mržnje: one/i su si dale/i za pravo da nam govore najodvratnije psovke, da nas vrijeđaju, da nas pljuju, da nas se trude poniziti.

 

 

15:58

Povorka ponosa za sobom je ostavila needucirane, primitivne, nepristojne, nemoralne, neinformirane mrziteljice/e iza sebe. Hodajući Praškom pokušavam zaboraviti na njih nadajući se, istovremeno, da će ostati tamo okružene/i policijom.

 

16:05

Na Zrinjevcu smo. Mrziteljice/i su gotovo zaboravljene/i, zastave i transparenti se odlažu čineći i dalje šarenu, pozitivnu kulisu Pridea a prisutne dočekuje pozdravni govor. Prva govori Karla Horvat Crnogaj koja svoj simpatični pozdrav upućuje između ostalih svim prajdizankama i prajdizanima te queer domovini i queer dijaspori. Posebno pozdravlja goste iz Beograda ohrabrujući ih u organizaciji Beograd Pridea, te goste iz Ljubljane najavljujući ljubljanski Pride za dva tjedna. Marko Jurčić zahvaljuje svima koji su došli, udrugama, volonterima i donatorima. Naglašava da Prideu prisustvuju pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač-Koritnik, saborska zastupnica SDP-a Mirela Holy, Damir Hršak- jedan od organizatora prvog Zagreb Pridea, te heroina Ana Dragičević. Pozdravni govor zaključuje Franko Dota podsjećajući na događaje iz Stonewalla od prije točno 40 godina.

Poruku ovogodišnjeg Pridea donose Gordana  Tihomirović i Marino Čajdo. Ističu da je Pride 2009 posvećen gradu Zagrebu čije/i su građanke/i, između ostalih i pripadnice/i LGTBIQ zajednice koje/i se kao i ostale/i građanke/i žele osjećati sigurno i prihvaćeno, koje/i o svojim vezama i partnericama/ima žele razgovarati sa svojim prijateljicama/ma, svojom obitelji, kolegicama/ama s posla i fakulteta, koje/i žele sva prava koja imaju sve/i ostale/i građanke/i ovoga grada. Ponavljajući ovogodišnji slogan Pridea: " Zagreb Prida za ovoreni grad- sudjeluj!" mikrofon je prepušten voditeljici programa Mimi Simić.

 

 

16:15

Nakon potvrde da je ovo najveći zagrebački Pride do sada (ipak se nisu svi uplašili neistomišljenica/ka s Trga) Mima najavljuje prvu gay klapu u Hrvata: Qlapu. Nakon njih nastupaju djevojke iz LeZbora, a glazbeni dio programa na Zrinjevcu zaključuje Stampedo. Koncert, kao i Povorka prolazi pozitivno, bučno, šareno i- zbog policije koja okružuje cijelo područje- izuzetno sigurno.

 

17:40

Koncert je završio. Treba krenuti sa Zrinjevca, a svima je jasno da je to najkritičniji dio dana. To potvrđuje i Mima koja daje upute kako se razići- policijsku pratnju dobivaju samo najizloženije/i (ljudi iz organizacije i istaknute/i aktivistkinje/i). Ostalima savjetuje kretanje u grupama. Program odjavljuje na sebi svojstven način. Poručuje, naime: "Nemojte se ponašati kao homoseksualci!" i "Nemojte tući skinjare!". Nasmiješene/i odlazimo sa Zrinjevca.

 

 

19:53

Sretna što nema loših vjesti o događajima nakon Pridea- nailazim na baš takvu. Pretučen je sudionik Povorke- ustanovljene su teške ozljede. Zar nije moglo proći bez toga?

 

01:23

Na spavanje odlazim sretna zbog predivno provedenog dana: zbog sudjelovanja u Povorci, zbog svih ljudi ponosnih na ono što jesu, zbog svih onih koje/i su prešli preko straha koji su nam pokušale/i nametnuti, zbog svih onih koje/i nisu dio LGBTIQ zajednice a hodale/i su u Povorci, zbog onih koje/i su se barem danas mogle/i slobodno poljubiti i držati za ruke na ulici.

Na spavanje odlazim nezadovoljna zbog onih koje/i u sebi imaju toliku mržnju čijim su nas postojanjem vrijeđali, zbog onih koje/i njihov govor mržnje nisu sankcionirali, zbog mladića koji je žrtva njihove mržnje, zbog onih koje/i su dio LGBTIQ zajednice a ostale/i su kod kuće i na tearsama kafića, zbog onih koje/i unatoč tome što nisu dio LGBTIQ zajednice nisu smatrale/i da je bitno podržati Pride.

Na spavanje odlazim zabrinuta za sve one koje/i će se tijekom noći biti izloženi riziku da ih netko napadne.

Na spavanje odlazim ponosna što sam bila prajdizanka.

Tagovi: gay, lezbijke, lgbtiq, zagreb pride

Vezani članci:

Facebook komentari

Prikaži stare komentare (1)

Stari komentari

:
" Dnevnik jedne prajdizanke"
- Komentar:
ne pamtim kada sam zadnji put pročitala tako dobro napisan dnevnik.
Komplimenti u svakom slučaju, na hrabrosti, na izražavanju, na odlučnosti!
Što se tiće ljudskih prava opisanih na poseban način u dnevniku zaista želim da sve osobe koje se iskreno vole, bez obzira na spol, da uvijek i zauvijek mogu mirno spavati, da uvijek i zauvijek bez ikakvog straha mogu pokazivati svoju ljubav... Na žalost još uvijek živimo u zajednici koja to ne prihvaća u cjelosti, nažalost uvijek će postojati osobe, ljudi, grupacije koje više vole nekoga mrziti nego prihvatiti. Bila bi sretna kada bi znala kako, na koji način promijeniti takve osobe.
Još jednom komplimenti na napisanom dnevniku!!
d.c.
18.06.2009. 11:18

Stup srama

Iz drugih medija

AEM