U fokusu

Treći Marš odgovorne slobode u Rijeci UHDDR-a:

Pod krinkom sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima opleli po Frljiću i Obersnelu

Pod krinkom sjećanja na žrtve svih totalitarnih režima opleli po Frljiću i Obersnelu

Marinella Matejčić

Udruga Hrvatskih Dragovoljaca Domovinskog Rata Rijeka 23. kolovoza organizirala je Marš Odgovorne Slobode 3 (MOS 3), koji je krenuo u 19:30 s mosta Hrvatskih branitelja u Rijeci. Naime, navedno događanje upriličeno je kako bi se ukazalo na, kako navode u priopćenju za medije “jako loš razvoj događaja u Rijeci”, osvrćući se na “riječke” provokacije neprijatelja hrvatskog naroda i države, kršenja Zakona i Ustava, korupcije i zlouporabe položaja te velike medijske blokade i medijskoga izvrtanja istine”.

Nosili su veliki transparent “Stop partitokraciji – sloboda hrvatskoj naciji” s precrtanim portretima Tita, Karađorđevića, Mussolinija, Hitlera, natpisa “Sotona” i LGBTIQ zastavom, petokrakom i svastikom. Tijekom marša nisu se izvikivale parole, a organizator je u nekoliko navrata upozorio prisutne o provokatorima koji bi mogli pokušati potkopati događanje.

Kako je 23. kolovoz proglašen Europskim danom sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, organizatori su se osvrnuli i na rezoluciju Vijeća Europe 1481/2006 o osudi komunističkih totalitarnih režima nakon Drugog svjetskog rata, Frljiću, Blaževiću, Obersnelu, te o neizbježnoj – lustraciji.

{slika}

Riječkom UHDDR-u pridružili su se i branitelji iz Vukovara, Osijeka, Zadra, Gospića i Zagreba, te je sama kolona, prema slobodnoj procjeni jednog od pripadnika MUP-a koji su osiguravali događaj, bila sačinjena od 150-200 duša, iako je taj broj višestruko opao tijekom držanja govora organizatora i gostiju.

Prema objavi koju je Mile Biondić prošli tjedan poslao medijima, “lustracija je čišćenje hrvatske države i društva od ostataka totalitarnih komunista te njihovih genetskih i svjetonazorskih sljedbenika, smišljeno namještenih po svima razinama državne uprave Ti ostaci bivšega, jugoslovneskoga, nakaradnog sustava, namjerno guše demokratski i gospodarski napredak naše Domovine Hrvatske”. U svakom slučaju, zanimljivo je tumačenje, jer Prijedlog Deklaracije o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj, napisan od strane HSP-a i nezavisnog zastupnika dr. Slavka Letice iz 2006. taj pojam objašnjava sveobuhvatnije i nije, pa, govor mržnje. Prema navedenom dokumentu, lustracija je uklanjanje iz političkog života dužnosnika komunističkog režima i pripadnika komunističkih tajnih službi, kao glavnih provoditelja zločina komunističkog totalitarnog sustava. Posljedica toga vrlo je niska svijest javnosti bivših komunističkih zemalja, posebno hrvatske javnosti, o stvarnom karakteru totalitarnih komunističkih režima i zločinima počinjenima od njihove strane. Prvo objašnjenje odaje dojam da je u tijeku neki sveti retrogradni rat, a ne mirenje s prošlošću.

{slika}

Ono što je zanimljivo istaknuti je činjenica je Biondić svoj govor, održan ispred Gradskog Poglavarstva, gotovo otvorio riječima “Mi nismo brojači krvnih zrnaca!”, iako se prilikom pojašnjenja pojma lustracije osvrće i na genetiku. Kasnije je okupljenima pojašnjavao kako nije baš eto mislio na genetiku, nego na “nepotizam pri zapošljavanju.”

Nadalje, što se tiče samih žrtava totalitarnih režima, Biondić je pozvao okupljene da održe minutu šutnje za sve žrtve totalitarnih sustava.

Kao i na Maršu Odgovorne Slobode održanom 5. kolovoza, glavna zvijezda je bio Oliver Frljić, intendant HNK Ivan pl. Zajc u Rijeci. Organizator je okupljene upozorio na sustavno kršenje pozitivnih zakona RH od strane vodstva kazališta. Spomenuo se i plaćanja troškova nastalih tijekom performansa “Drugi rat” s obzirom da je predstava bila za odabrane, kao i “zastave na pola koplja”, te Lijepe naše haubice, zapošljavanja u kazalištu i (ne)transparentnosti financija. Cijeli traktat o HNK-u završio je riječima: “Tražimo da se HNK stavi u okvire Hrvatskih zakona, odnosno da se smijeni intendant!” što je, do sada pasivna i poslagana ekipa iz povorke popratila sa žestokim pljeskom.

{slika}

MOS 3 su poduprle različite udruge dragovoljaca iz cijele RH, uključujući Stožer za obranu Vukovara koji je to učinio putem pisma, te ekipa iz Savske 66, koju je predstavljao Mario Filipi. Filipi je govor otvorio neizostavnim “Hvaljen Isus i Marija” i podijelio s okupljenima ono što zapravo zanima i širu zajednicu: zašto branitelji, zapravo, iako sada već samo deklarativno, prosvjeduju u Savskoj 66.

“Mi smo u šatoru iz istog razloga zašto ste vi tu. Pojavila se ekipa koja uništava sve, žele uništiti Hrvatsku.” Filipi je objasnio kako i četnici sudjeluju u tim činjenjima: “Mi smo u šatoru i ovo se održava radi ekonomske propasti. Da je u Hrvatskoj dobro, mi sada ne bi bili ovdje, niti bi se prosvjedovalo u šatoru!”. Okupljenima je slikovito pojasnio kako je Republika Hrvatska kao sportaš koji se sprema na natjecanje, ali ima zavezane ruke i noge. No, nakon što ga se oslobodi, on će ostvariti velike rezultate – kao i naša domovina.

Biondić je pozvao gradonačelnika Grada Rijeke, Vojka Obersnela, na sastanak otvoren za javnost i medije, no izgleda da njegovi upiti nisu pali na plodno tlo, te ih je gradonačelnik, kao i građani/ke jednostavno – ignorirao. Pitanje je samo koliko ignoriranja vodi do odustajanja i jesmo li upotpunili normu.

{slika}

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.