Festival novog cirkusa nam uvijek dovodi iznimne predstave, umjetnike i performere. Takva mu je, naime, programska koncepcija. Možemo se pitati (i pitajmo se), zašto nam drugi festivali ne pružaju podjednak užitak, pogotovo kad su sufinancirani višestruko većim iznosom iz kulturne blagajne. U skladu s takvom gradskom politikom, ovogodišnji novo-cirkuski tek “Yedan dan u Zagrebu” 13.11.-13.11.2010., predstavio nam je “jednu predstavu, jedan cabaret, jedno predavanje, jedan film, jednu izložbu”, i donio jednorečenični manifest kojim poručuje da zbog odnosa gradskih i državnih institucija prema nezavisnoj kulturnoj sceni i njezinim potrebama ovakvi festivali i ne mogu duže trajati žele li zadržati nivo dosadašnje programske kvalitete.
Upravo o tome inspirativno govori spomenuta izložba – izložba “Muzeja relikvija Festivala novog cirkusa”. O kakvim je fantastičnim artefaktima riječ pogledajte ovdje.
6. Festival novog cirkusa u svakom od svojih pojedinačnih događaja donio nam je queer cirkusku estetiku. Ona, doduše, često i jest dijelom shvaćanja i percepcije cirkusa. Međutim, ona je, po sebi, i vrlo politična. Queer cirkuski umjetnici – bradate žene i našminkani muškarci, vlastitim identitetima dovode u pitanje hetero-patrijahalne norme i društveno prihvaćene kategorije roda i spola.
Kako se stvara demokracija na ulici ili što sve može biti queer, publika festivala imala je priliku ponajviše doznati na predavanju sveučilišne profesorice Jennifer Miller, bradate žene i osnivačice njujorškog Circusa Amok . Dokumentarni film o tom uličnom kazalištu, “Is Your House on Fire?” nakon njezina predavanja pokazao nam je kako tradicionalni, ali i manje konvencionalni elementi cirkusa mogu stvoriti prvorazredni politički događaj za siromašne građane New Yorka, one koji rijetko imaju prilike susresti se s pojmom i primjenom društvene pravde. Na gradskim ulicama, parkovima i igralištima žongleri, akrobati, klaunovi, ali i divovske lutke i suvremeni ples, tvore spektakl koji nastoji utjecati na viziju i interakciju između različitih gradskih zajednica.
Žena koja je svoje vrlo vidljive facijalne dlake iz stigme pretvorila u pitanje stava, temeljito pretresa konstrukciju seksualnog i rodnog identiteta. Ova zvijezda cirkuskih sideshow predstava upravo je “zahvaljujući sposobnosti artikulacije svojih izvedbenih praksi” podučavala na sveučilištima poput NYU ili UCLA. Pridružena je profesorica Pratt Instituta.
Ispitivanje rodnog identiteta i istraživanje njegovih granica u predstavi “P.P.P” skupine Compagnie Non Nova dogodilo se na klizavom terenu transformacije leda, od čvrstoće ledenih blokova do konačnog rastvaranja u lokvi vode. Intimna tranzicija od muškarca do žene pred nama se odvijala na 17 °C i pred 450 kilograma leda na sceni. Taj će transrodni pothvat Phiu Ménard, publici poznatijoj kao Philippe Ménard s trećeg izdanja festivala, dovesti do P.P.P. (“Position parallèle au plancer”) – “Pozicije paralelne podu” i mogućnosti da progovori o diskriminaciji transrodnih osoba.
Međutim, taj jedinstveni novocirkuski dan vaša je novinarka gotovo u potpunosti provela u cabaretu.
Zapitala bih se, nije li svaki cabaret do neke mjere queer, no u “Red Roomu” to je i programski koncept. Cabaret “Red Room” bio je dekadencija in it’s finest – cirkus, humor, burleska i varijete, sve u jednom. Taj show u produkciji udruge Mala performerska scena i Festivala novog cirkusa, a pod redateljskom palicom samog ravnatelja festivala Ivana Kralja, otvorila je Žadranka Kosor, žena koja je spremno presjekla hrvatsku trobojnicu, nakon čega ju je odvela policija.
Bez obzira je li riječ o fantastičnim Šveđankama – Big Ass Barbecue, koje su nas poučavale kako ostati fit, a što znači ne gutati, već povraćati (hranu dakako), pušiti, drogirati se, ali i kako izbijati cvijeće i kobasice bičem s nezgodnih mjesta ili govorimo li o Sugar Dandiesima koji su otplesali savršeni tango i dali posve novo shvaćanje stihu “I took a-hold of her French Poodle”, u “Dvorani Jedinstvo” je prošle subote otvoren prostor u kojemu podjednako ima mjesta i za trapez virtuoznog Cohdija Harrella i kostim homoseksualne zebre operne dive i prekrasnoga baritona Le Gateau Chocolat. Vidjeli smo i fetiš caricu Empress Stah, ne samo na lusteru već i u njenom famoznom zlatnom izdanju, “najsnažniju ženu na svijetu” koja je u zrak doslovno podigla zagrebačke muškarce, fantastičan handstand Andreasa Bartla i genijalnu hula-hoop izvođačicu Kalki i njezinu pijanu punk-rock “hula-hoopam sa šest hula-hoopa” izvedbu.
Većina viđenog nije bila općeprihvaćeno politički korektna. Zato i volimo Festival novog cirkusa. Granice, pogotovo naše vlastite, i nisu za drugo nego da se stalno dovode u pitanje.