Kada sam prošle akademske godine na predavanju iz predmeta sociologija, koji se podučava na prvoj godini Pravnog studija te Studija socijalnog rada, upitala četrdesetak studenata osamnaestogodišnjaka i devetnaestogodišnjaka koliko je među njima imalo priliku upoznati vršnjaka koji potječe iz Slovenije, Srbije, Makedonije ili s Kosova, iznenadilo me je da ni jedan/na nije odgovorio/la potvrdno. Ista skupina je ipak bila upoznata s činjenicom da je Hrvatska multietnička država u kojoj osim Hrvata, žive i pripadnici nekih drugih nacionalnih zajednica. Upitani o pravima pripadnika nacionalnih manjina, studenti/ce ponovno nisu znali/e što odgovoriti. Neki/e od njih pokazali/e su otvoreno čuđenje prema činjenici da manjinama opće treba osigurati dodatna manjinska prava. Koliko činjenica da studentska populacija (brucoša) nema iskustava susreta s vršnjacima iz susjednih nam zemalja i zemalja regije ne čudi (budući su se nakon raspada SFRJ međudržavni i intraregionalni kontakti i migracije drastično smanjili u posljednjih dvadeset godina), ipak je iznenađujuća činjenica da budući intelektualci ne poimaju svoju domovinu kao multikulturno društvo i domovinu različitih etničkih skupina. Ovo potonje ukazuje da je zakazalo njihovo srednjoškolsko obrazovanje za građanstvo.
Mladi su posebno izloženi etničkim predrasudama, jer su uglavnom odgajani u etnički homogenim ozračjima i duhu, pa stoga ni ne prihvaćaju kao pravedne postojeće modele i institucije za ostvarenje prava nacionalnih manjina (na npr. kulturnu autonomiju, sudjelovanje u političkom i društvenom životu itd.). Dokazuje to i niz empirijskih istraživanja na temu međunacionalne i međureligijske tolerancije u hrvatskom društvu, posebice među mladima.
Svjesna problema nisam mogla ne pokušati djelovati. Ideja da predložim projekt kroz koji će mladim ljudima, od kojih nekima i osobno predajem, omogućiti da razmisle o svojim (pretpostavljam) negativnim stavovima prema drugom narodima, ili pripadnicima drugih naroda, rodila se nakon što sam saznala da je European Stability Initiative napravio seriju dokumentaraca o zemljama jugoistoka Europe. Pod naslovom “Return to Europe“ ispričali su priče o suvremenim društvima Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Grčke, Kosova, Makedonije, Rumunjske, Srbije i Turske. U pripremi su i dokumentarci o Hrvatskoj i Moldovi.
Budući sam dozvolu za prikazivanje dokumentaraca lako dobila, prionula sam osmišljavanju projekta koji bi bio zanimljiv (i) upravi Fakulteta, koja ga je ipak morala odobriti. Tako je projekt “Znaj svoje susjede” dobio dvije komponente: jednu, početnu, namijenjenu zaposlenicima Pravnog fakulteta, gdje će s od predstavnika austrijskih institucija čuti o njihovim iskustvima provođenja znanstveno-istraživačkih projekata u zemljama jugoistočne Europe.
Druga komponenta projekta, po meni mnogo važnija, namijenjena je studentima Pravnog fakulteta, ali i drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Najvažniji cilj dakle projekta “Znaj svoje susjede” je upoznati studente sa političkim, ekonomskim i društvenom prilikama u zemljama našeg susjedstva. Za pretpostaviti je, naime, da o zemljama regije malo znaju, te da će serija dokumentaraca i predavanja veleposlanika zemalja koje dokumentarci pokrivaju doprinijeti smanjenju nivoa predrasuda i omogućiti studentima dodatne informacije i znanje.
Prije projekcije dokumentarca predviđamo gostujuće izlaganje veleposlanika zemlje o kojoj se raspravlja tu večer, a studenti bi nakon projekcije filmova imali priliku razgovarati s veleposlanikom, izmjenjivati svoja mišljenja o zemlji o kojoj se raspravlja, poimati sličnosti s hrvatskim društvom itd. Projekcije dokumentaraca i gostovanja veleposlanika biti će u sljedećim terminima, u dvorani 3, na Trgu maršala Tita 3, s početkom u 18 sati:
15.12.2011. Turska
19.1. 2011. Makedonija
23.2. 2012. Crna Gora
22.3. 2012. Srbija
19.4. 2012. Bosna i Hercegovina
24.5. 2012. Kosovo
Moja je dakle pretpostavka da onda kada studenti/ce spoznaju koliko su slični problemi i izazovi, nade i planovi koje dijele s vršnjacima iz drugih zemalja, o kojima su uglavnom razmišljali negativno, da će bar neki/e od njih doći do zaključka da samo u nedavnim ratovima svi iskorišteni od političari i naučeni da mrzimo druge. U tom smislu, znanje bi postalo ne moć, nego alat za tolerantnije društvo, miran suživot i dobrosusjedske odnose. Cijeli pak ovaj projekt ne bi bio moguć uspješno pripremiti bez pomoći vrijednih, sposobnih i pametnih studentica Nine Bertović i Matee Butigan, te studenata Ivana Blaževića, Marka Dolenca i Vedrana Stankovića.
