Porezne olakšice na dadilje nisu rješenje, tvrdi britanski Institut za istraživanje javnih politika (IPPR). Ujedinjenom kraljevstvu potrebna je univerzalna briga za djecu.
Statistike potvrđuju ono što smo odavno (nažalost) znali: udane žene i dalje obavljaju mnogo više kućanskih poslova od svojih supruga. Britanski Institut za istraživanje javnih politika (Institute for Public Policy Research, skrać. IPPR) nedavno je obznanio da 8 od 10 žena obavlja više kućanskih poslova u braku; svega jedan od 10 oženjenih muškaraca u podjednakoj mjeri čisti i pere kao i njegova ´bolja polovica´; jedna od 10 žena (oko 13% ispitanica) priznaje da njen suprug obavlja više kućanskih poslova od nje, a svega 3% udanih žena tjedno potroši manje od tri sata na kućanske poslove (većina ispitanica procjenjuje da im na kućanske poslove tjedno otpada 13 ili više sati). Ukratko, rodna nejednakost u britanskim je domaćinstvima još uvijek živa i zdrava. Ako želimo istinsku jednakost, poručuju iz IPPR-a, najprije moramo natjerati muškarce da zasuču rukave i late se krpe i usisavača.
Godine prolaze, a omjer snaga po pitanju kućanskih poslova ostaje gotovo nepromijenjen: 1958. godine 8 od 10 žena u većoj je mjeri pralo i peglalo od svojih supruga; istime se moglo ´pohvaliti´ i 7 od 10 žena 1970. godine. “Transformacija rodnih uloga nedovršen je proces”, smatra ravnatelj IPPR-a Nick Pearce. “Većina kućanskih poslova i dalje je na grbači žena, osobito nakon poroda. Smatram da bi smanjivanje razlike u plaćama za muškarce i žene donekle olakšalo situaciju, no ključan korak je uvođenje univerzalne brige za djecu – nipošto porezne olakšice na dadilje ili čistače/ice”, smatra Pearce. “U većini ključnih pitanja, put ka modernim feminističkim ciljevima vodi preko očeva. Muškarci bi trebali imati fleksibilnije radno vrijeme, više sudjelovati u odgoju djece i vođenju kućansatva, te imati pravo na porodiljni dopust”, poručuju iz IPPR-a.
Prošloga je mjeseca premijer David Cameron izjavio kako smatra da je uvođenje poreznih olakšica za osobe koje plaćaju dadilje, čistače/ice i sličnu ispomoć u kući (a što su mnogi posprdno opisali kao ´olakšice na batlere´) “zanimljiva ideja” kojom se namjerava detaljnije pozabaviti. Vlade u Švedskoj i Finskoj odobravaju povrat poreza na kućanske usluge poput čišćenja, kuhanja, košenja trave ili čuvanja djece. U Švedskoj, to je pomoglo otvoriti čak 5000 novih radnih mjesta. No IPPR u tome vidi tek sredstvo daljnjeg učvršćivanja rodne nejednakosti. Jedino univerzalna briga o djeci, smatraju oni, može pomoći roditeljima da izbjegnu tradicionalne uloge ´kućanice´ i ´hranitelja´.
“U anketama koje često provodimo kućanski se poslovi redovito navode kao jedan od glavnih izvora stresa”, kaže Siobhan Freegard s najvećeg britanskog web portala za roditelje, Netmums (www.netmums.com). “Sigurna sam da nitko u životu ne žali što nije obavljao/la više kućanskih poslova, no nažalost to je problem koji vrlo često uzrokuje nesuglasice i probleme među parovima. U čemu je, zapravo, stvar? Jesu li žene doista genetski programirane da drže pećinu čistom i urednom dok je muškarac u lovu? Zašto uopće toliko brinem o tome – jesu li kućanski poslovi doista toliko važni?”, pita se Freegard. “Neko vrijeme nije bilo politički korektno ustvrditi da neke žene doista žele ostati kod kuće, čak do te mjere da se danas pitamo, što se dogodilo s pravom na izbor? Pa, ispada da većina žena zapravo i nema pravo na izbor. Ako si možete priuštiti da unajmite nekoga tko će vam čistiti kuću i paziti na vašu djecu – sjajno, karijera vam je spašena. Što se tiče pokušaja da se angažira muškarce… pa, nakon nekog vremena jednostavno vam dojadi zvocati, daviti i gnjaviti partnera da opere suđe. Jednostavije je da to obavite sami. Na našem se forumu često raspravlja o tome kako natjerati partnera da pospremi za sobom (uskraćivanje seksa je navodno djelotvorna tehnika)”.
Novinarka i blogerica Shehnaz Suterwalla kaže: “Sedamdesetih godina, na samim počecima feminizma, žene su odbacivale ulogu kućanice i napuštale domove. Danas je dom postao prostor koji se čisti, što se lijepo vidi iz silnih TV emisija i knjiga o čišćenju i uređenju interijera. Stvari se mijenjaju za žene, i na muškarcima je da drže korak. Za neke, dom je postao neka vrst statusnog simbola, prostor koji neprestano treba uređivati i preuređivati. Pitanje je kako muškarci reagiraju na tu novu definiciju doma – osobno, rekla bih da su pomalo prestrašeni”.
Većina posjetiteljica web portala Netmums, ne slaže se s time: muškarci u njihovim životima nisu “prestrašeni”, već “lijeni”, tvrde one.
Slijedi nekoliko komentara:
Moj partner radi i plaća račune. Mislim da bi bilo lijepo da se tu i tamo barem ponudi pomoći, no on to nikada ne napravi, i vjerojatno nikada ni neće. Njegova isprika je da cijeli dan radi. Pa i ja radim! Čak i da imam posao s punim radnim vremenom, on bi i dalje sve kućanske poslove prepustio meni. Kvragu, govorimo o tipu koji nije u stanju promijeniti rolu WC papira!
Nikki Payne
Ja obavljam 75% kućanskih poslova. Moj suprug radi, ja studiram pa mi odgovara biti kod kuće. Osim toga, on vjeruje da je odgoj djece sam po sebi posao s punim radnim vremenom pa pomaže koliko može. Sjajan je i obožavam ga zbog toga!
Hailee Anne Henderson, majka dvoje djece
Mislim da istraživanje previđa jedan važan detalj: žene imaju daleko više standarde čistoće i kvalitete obavljanja kućanskih poslova od muškaraca. Prijatelji mi se žale da ih, kad odluče pospremiti i počistiti, supruge redovito kritiziraju jer ništa nisu napravili ´kako treba´ – izgleda da postoji samo jedan ispravan način na koji se suđe stavlja u perilicu! Ili su jednostavno upotrijebili ´pogrešno´ sredstvo za čišćenje. Ali ozbiljno, mislim da je stvar prenapuhana: koliko vidim, većina zaposlenih roditelja obavlja podjednaku količinu kućanskih poslova.
Kevin Higgs, Bedfordshire, otac troje djece
Ne vidim zašto bi kuća uvijek morala biti blistava i čista i izgledati kao salon namještaja! Ako moja cura želi cijelu noć glancati i uklanjati nepostojeću prašinu, to je njezina stvar – ja joj sigurno neću pomoći! Radije bih platio čistačicu. Oboje radimo, s tom razlikom što ja nisam opsjednut čistoćom.
Gareth Paul Davies, Carmarthenshire, otac dvoje djece
Ja sam kućanica, što znači da radim sve – kuham, čistim, peglam, perem, idem u kupovinu, brinem o djeci. Imam i honorarni poslić, ali uglavnom živimo od suprugove plaće. On se ne petlja u pranje i čišćenje, i takva podjela poslova uglavnom dobro funkcionira. Naravno, ako sam jako iscrpljena ljuti me što je tako lijen po pitanju kućanskih poslova, no s druge strane spoznaja da sve mogu sama pruža mi osjećaj zadovoljstva i ponosa.
Penny Wilson, West Sussex, majka dvoje djece
Prevela i prilagodila Nada Kujundžić
