Često se tretiraju kao moderne robinje, a njihova sudbina do sada uglavnom nikoga nije zanimala. Organizacije za zaštitu ljudskih prava pokušavaju sada problem kućnih pomoćnica u Indiji iznijeti na svjetlo dana.
Slučaj koji je u travnju došao na naslovnice svjetskih medija bio je strašan. Jedna 13-togodišnja djevojčica iz siromašne indijske savezne države Jharkhanda spašena je s balkona jedne kuće u New Delhiju. Djevojčica je prethodno šest dana bila zaključana u kući koja se nalazi u jednoj od najelitnijih četvrti indijskog glavnog grada. Od očaja se na kraju popela na balkon i počela iz sveg glasa dozivati u pomoć. Radila je kao kućna pomoćnica u domaćinstvu jednog bračnog para, koji je za to vrijeme provodio odmor na Tajlandu. Mršavo tijelo djevojčice, koja danima nije imala što jesti, bilo je prekriveno modricama.
Misle da sve mogu kupiti novcem
Ravi Kant, predsjednik Organizacije za pomoć djeci Shakti Vahini iz New Delhija, krivicu za ovakve situacije pripisuje gospodarskom uzletu Indije od 1990-ih godina do danas: “U Indiji srednji sloj ima sve više novca i misli da njime može kupiti baš sve. Takvi ljudi misle i da se prema svojoj posluzi mogu odnositi kako god žele.” Djevojke koje rade kao kućne pomoćnice u pravilu doduše dobijaju neku sitnu plaću, ali nitko im ne jamči da će raditi u podnošljivim uvjetima. Kako u indijskim metropolama poput New Delhija, Mumbaija i Kolkate sve više žena radi, tako raste i potražnja za jeftinom radnom snagom za pomoć u kući. “U trenutku u kojemu žene i djevojke postaju tražena roba koja se može prodavati i kupovati, može im se svašta dogoditi. Mogu postati robinje, može ih se prisilno vjenčati ili mogu čak završiti na ulici kao prostitutke”, pojašnjava Ravi Kant.
Gorući problem
Još nema pouzdanih podataka o tome koliko kućnih pomoćnica radi pod prisilom u indijskim domaćinstvima. Indijska vlada navodi da je u 2011. godini oko 125. 000 djece pronađeno i spašeno od prisilnog rada. To je 27 posto više nego u 2010. godini. Taj broj bi bio puno viši kada bi se tome dodale i mlade žene iznad 18 godina, tvrde organizacije za ljudska prava.
Stručnjakinja za Indiju Nisha Varia iz organizacije Human Rights Watch u New Yorku već duže vrijeme prati problem trgovine ljudima i kaže da “žene i djevojke u indijskom društvu, kada je u pitanju obrazovanje, imaju znatno manje šansi od muškaraca.” Zbog toga su im manje i šanse da dođu do dobrih poslova i da napreduju. “Loš status u društvu im onemogućava da nađu bolje plaćen posao i uglavnom su primorane raditi loše plaćene poslove, na primjer, kao kućne pomoćnice koje su još gotovo i potpuno nezaštićene,” ističe Varia.
Strukture slične mafijaškima
Dosta dugo su siromašne i neobrazovane djevojke iz Indije prisilno slane u bliskoistočne zemlje i arapski svijet da bi tamo radile kao kućne pomoćnice. Danas ih kojekakve sumnjive agencije za zapošljavanje dovode u milijunske metropole Indije, gdje rade kao kućne pomoćnice, a ponekad i u malim tvornicama ili na izgradnji cesta.
{slika}
Organizacija za ljudska prava ActionAid procjenjuje da samo u New Delhiju postoji oko 2.300 takvih posredničkih agencija. Tek ih je dvadesetak posto registrirano i pridržava se propisa o minimalnoj nadnici, radnom vremenu i uvjetima rada. “Ponekad i daljnji rođaci, susjedi i drugi članovi šire obitelji lažnim obećanjima o dobro plaćenom poslu namame mlade žene u klopku”, pojašnjava Nisha Varia. Takvi ljudi onda najčešće ubiru proviziju za svoje posredovanje, a agencije nerijetko zadrže višemjesečnu plaću djevojaka i još uzmu nemalu proviziju od njihovih poslodavaca. Mlade žene se sustavno zastrašuju, a u gradove iz kojih su došle se najčešće ne vraćaju zbog straha od stigmatizacije i društvene izolacije.
Traži se više pravde
Tek je 2011. godine indijska vlada počela osnivati posebne policijske odsjeke koji se bave trgovinom ljudima. Do sada je osnovano 225 takvih odsjeka, a u 2013. će ih biti ustanovljeno još 110. Njihov zadatak je njegovati bazu podataka u kojoj će biti registrirani svi prijestupnici. Osim toga, trebali bi biti evidentirane i provjerene sve dojave o nestaloj djeci i ženama, a planirano je i intenziviranje suradnje s organizacijama za ljudska prava i prava djece. Na, na saveznoj razini još nema odgovarajućih zakona. Samo su pojedine pokrajine donijele zakone na regionalnom nivou. “Dimenzije problema kojim se bavimo posljedice su dugogodišnjeg pasivnog odnosa prema njemu, jer on jednostavno nije spadao u prioritete. Indijsko zakonodavstvo se konačno prihvatilo ovog problema”, konstatira Ravi Kant, predsjednik organizacije Shakti Vahini koja pomaže žrtvama nasilja da dobiju odštetu, ali i da se prijestupnici izvedu pred sud.
