Dva puna dana obilazim Moskvu i razgovaram s ljudima o Pussy Riotu; zanima me što misle o članicama punk-rock skupine koje su u veljači pjevale u moskovskoj katedrali Krista Spasitelja, o njihovom uhićenju i utamničenju, o sedmogodišnjoj zatvorskoj kazni koja im prijeti, te o političkoj pozadini cijele priče. Nadežda Tolokonikova (22), Marija Aljokina (24) i Jekaterina Samučević (29), poznatije kao Nadja, Maša i Katja, u zatvoru ne smiju posjetiti čak ni članovi najuže obitelji. Osim spomenute trojke, na performansu u katedrali sudjelovale su još dvije djevojke koje su još uvijek na slobodi. I one i ostale članica Pussy Riota (same neodređeno kažu tek da ih ima “više od deset”) skrivaju se, što nimalo ne čudi s obzirom na opasnost koja im trenutno prijeti. Suđenje Nadji, Maši i Katji moglo bi biti ključno za buduću političku karijeru Vladimira Putina. Štoviše, mogao bi to biti ključan trenutak u određivanju budućnosti same Rusije. Dok promatram sudionike/ce anti-vladinih demonstracija koji izvikuju ime Pussy Riota, čini mi se da shvaćam o čemu se ovdje radi: umjetnost protiv politike, civilno društvo protiv crkve i države, ili, kako jedan od snimatelja kaže, “punkerice protiv Putina”. Jasna stvar. No tri sata kasnije spuštam se u podrum u industrijskom umjetničkom objektu gdje uviđam apsurdnost situacije. Tamo su, naime, članice Pussy Riota, u svojim haljinama jarkih boja i tajicama, prekriženih nogu sjede na podu male, osvijetljene sobe za probe. Moje sugovornice, dakako, nisu uhićene članice Pussy Riota, no, kako se ubrzo ispostavlja, to i nije pretjerano važno. Čitava ideja u pozadini njihovog pokreta jest ta da one nisu pojedinke već ideja. Ruska i svjetska javnost ne mogu se dovoljno načuditi: ruska je vlada uhitila ideju i odlučila je sudski goniti dosad neviđenom osvetoljubivošću. Ideju koju predstavljaju tri mlade, obrazovane djevojke iz srednje klase.
{slika}
Ne samo da su najcool revolucionarke koje ćete ikada imati prilike upoznati, članice Pussy Riota također su vrlo drage, pametne, duhovite, osjetljive, neustrašive u borbi za svoja uvjerenja. Nikome dosada nije pošlo za rukom u tolikoj mjeri razotkriti pokvarenost i korumpiranost Putinovog režima, niti jedan političar/ka, novinar/ka, član/ica opozicije, javna osoba, nije podigla toliko prašine poput Pussy Riota. Ono što najviše zapanjuje, čak više od činjenice da same sebe nazivaju feministicama u zemlji u kojoj ženska prava gotovo da i ne postoje, jest činjenice da su sve to postigle kroz umjetnost. Kako se osjećaju zbog toga? “Nalazimo se u jedinstvenoj situaciji, i to nas pomalo i plaši. Velika je to odgovornost – ono što radimo ne radimo samo zbog sebe, već zbog društva u cjelini“, kaže jedna od djevojaka koja sebe naziva Squirrel (Vjeverica). Njihov čekić u borbi protiv moćne Rusije njihove su odore žarkih boja, njihovo skakanje, duhoviti stihovi i glasno pjevanje, njihov genijalan, duhovit, ubojit naziv. Djevojke nose odjeću žarkih primarnih boja i maske na licima. Anonimost je, naime, važan dio njihove umjetničke vizije. Daju si nadimke koje s vremena na vrijeme zamjenjuju: sa mnom su dvadesetdvogodišnja Sparrow (Vrabac), tridesettrogodišnja Balaclava i dvadesetogodišnja Squirrel. “Svatko može biti dio Pussy Riota…želimo pokazati ljudima za što je sve čovjek zapravo sposoban”, kaže Sparrow. “Otkrivamo brutalnu i okrutnu stranu vlade”, dodaje Squirrel. “Mi ne kršimo zakon – otkada je protuzakonito pjevati i reći što misliš?” Sramežljivoj Sparrow jezik se razvezuje tek kada stavi masku na lice: “S maskom se osjećam mnogo moćnije, poput superjunakinje. Doista se osjećam hrabro, kao da mogu učiniti sve i doista nešto promijeniti”. Balaclava se ne slaže: “Mi nismo superjunakinje – mi smo obične žene koje žele da se sve žene u Rusiji osjećaju slobodno i moćno poput nas.” Znaju li njihovi roditelji za njihov angažman u Pussy Riotu? “Ne!”, viče Squirrel. “Tata bi me ubio!”
{slika}
Siječanjski nastup Pussy Riota na Crvenom trgu
Ruski vođe oduvijek su bili svjesni snage vizualnih prikaza moći, srpa i čekića, nuklearnih bojnih glava, mišičavih mladića ogoljenih prsa… a odnedavno i pet mladih djevojaka u haljinama i maskama žarkih boja koje skaču i pjevaju u simboličkom srcu Rusije, na moskovskom Crvenom trgu. Upravo ih je ova “akcija” u siječnju (njihova četvrta ili peta) dovela u središte svjetske pozornosti. S akcijama su započele u trenutku kad je Medvedeva u predsjedničkoj fotelji zamijenio Putin, a ljudi su shvatili da se Rusija polako (ali sigurno!) pretvara u diktaturu. Guardianova dopisnica u Moskvi, Miriam Elder, u to ih je vrijeme intervjuirala. “Bile su vrlo odlučne. U to su vrijeme svi bili vrlo ljuti, no one su doista imale jasne ciljeve i namjere. Vrlo su obrazovane, citirale su sve od Simone de Beauvoir do Ramonesa. Njihova akcija nije bila šala ili trik za privlačenje pozornosti, te su cure doista imale nešto za reći.” Koncert koji su održale na Crvenom trgu za vrijeme masovnih demonstracija prošle zime bio je briljantan, vizualno zadivljujuć i vrlo drzak. No također je izložio djevojke velikoj opasnosti. Nakon nastupa u katedrali Krista Spasitelja tri su žene uhićene i mogle bi narednih sedam godina provesti u zatvoru. Jesu li bile svjesne opasnosti kojoj se izlažu, pitam Miriam Elder. “Mislim da ne. Jedno od posljednjih pitanja u intervjuu odnosilo se na to boje li se da će završiti na policiji, poput stotina drugih prosvjednika. Jedna od njih mi je rekla: ´Ne.. Uostalom, policajci su obzirniji sa ženama, a dok se vozite u policijskom kombiju možete upoznati zanimljive ljude´. Sada mi se čini da je njihovo uhićenje bilo samo pitanje vremena.” Kako to misli? “Ono što rade nije samo performans. One čitavu stvar podižu na sasvim drugu razinu.” Nadjin suprug Pjotr Verzilov svojevrsni je glasnogovornik skupine. Priča mi o jutru kada su on i Nadja uhićeni. “Prema nama je trčalo oko 25 do 30 naoružanih ljudi u odjelima. Oborili su nas na tlo. Na sebi su imali skupa odijela – nikada nisam vidio tako dobro odjevene agente. Prebacili su nas u skupi automobil i odveli nas u policijsku postaju gdje smo razdvojeni. Stiglo je osam inspektora koji su me ispitivali oko pet sati.” Pjotr je oslobođen, Nadja nije. Mnogi vjeruju da je Verzilova spasilo njegovo dvojno rusko-kanadsko državljanstvo: njegovo uhićenje lako bi moglo dovesti do međunarodnih trzavica koje Vlada želi izbjeći. “Pitam se samo gdje je tu granica? Jednom kad počneš privoditi nedužne ljude (policija je došla u crkvu Krista Spasitelja netom nakon izvedbe Pussy Riota i utvrdila da nije počinjen nikakav zločin), više nitko nije siguran.”
{slika}
´Zločin´ koji spominje Verzilov dogodio se 21. veljače i trajao točno 51 sekundu. Pet članica Pussy Riota (plus filmska ekipa, razni/e istomišljenici/e, nekoliko novinara/ki) ušlo je u moskovsku katedralu Krista Spasitelja, preskočilo zlatnu ogradu, stalo na stepenice propovjedaonice (mjesto rezervirano za muškarce) i izvelo početne taktove punk pjesme. Vjerski intonirana pjesma brzo prelazi u nešto nalik na Sex Pistolse, dok djevojke kleče, skaču, križaju se. Nakon nekoliko sekundi zaštitari ih odvlače iz crkve. Nije teško zaključiti da je vjernike/ce ovaj nastup šokirao i uvrijedio – čak i ako niste vjernik/ca, ovakav manjak poštovanja prema hramu božjem djeluje prilično uznemirujuće. Djevojke je ispred katedrale dočekala policija, no ubrzo su ih pustili, prisjeća se Verzilov. “Tek nakon što je snimka izvedbe osvanula na YouTubeu pod nazivom ´Virgin Mary Chuck Out Putin´ (Djevice Marijo, otjeraj Putina) sve je krenulo po zlu. Snimku je pogledao poglavar Crkve patrijarh Kiril i navodno kontaktirao samog Putina i policijski vrh. Tek tada su momci u plavom zaključili da je u crkvi zapravo počinjen zločin.” Poglavar Ruske pravoslavne crkve patrijarh Kiril nastup je opisao kao bogohulan napad na crkvu. “Sam đavao nas je ismijao”, zgranut je patrijarh Kiril. “Bog osuđuje njihov čin. Uvjeren sam da će za svoje grijehe biti kažnjene u idućem životu”, smatra glasnogovornik crkve Vsevolod Chaplin. Djevojke su optužene za huliganstvo i uhićene dva tjedna kasnije. Jedan od njihovih odvjetnika, Nikolai Polozov, uvjeren je da je u čitavu stvar umješan politički vrh. Sudski proces uživo će se prenositi na Internetu. Polozov drži kako je riječ o potezu kojime se želi stvoriti privid transparentnosti, no koji će zapravo imati sasvim suprotan učinak, budući da pristup u sudnicu ima svega nekolicina novinara.
{slika}
Pussy Riot u moskovskoj katedrali Krista Spasitelja
Pussy Riot ne krije da im cilj bio upravo šokirati i uvrijediti. “Već je odabir katedrale Krista Spasitelja vrlo simboličan čin”, objašnjava Verzilov. “Katedrala je postala važno sredstvo demonstriranja političke moći, dok istovremeno slovi kao najsvetije mjesto u Rusiji. Osim toga izuzetno je komercijalizirana: ispred se nalazi masivna garaža, a sale za bankete možete iznajmiti za $10.000 po danu. Najgore od svega je to što se Ruska crkva pretvorila u sredstvo političke propagande. Uoči predsjedničkih izbora, patrijarh Kiril izjavio je kako su demonstracije ´ne-kršćanske´. Nakon Putinove pobjede, zadovoljno je primijetio da je novog predsjednika na čelno mjesto u državi postavio ´sam Bog´.” Mnogi dijele Verzilovljevu zabrinutost. Andrej Jerofejev, jedan od najcjenjenijih ruskih kuratora moderne umjetnosti koji je 2010. godine optužen (i osuđen) zbog širenja vjerske i etničke mržnje svojom izložbom “Zabranjena umjetnost”, situaciju u rodnoj Rusiji uspoređuje s onom u Iranu i Saudijskoj Arabiji. U trenutnoj situaciji vidi začetke kršćanskog fundamentalizma. “Oni žele kontrolirati kulturu, žele kontrolirati sve. Ljudi poštuju crkvu, borili su se protiv komunizma, protiv progona svećenika. Ovo suđenje samo pokazuje da je crkva nedodirljiva.” Kazna koja prijeti optuženicama šokirala je većinu stanovnika/ca Rusije, čak i one duboko religiozne koje je nastup u katedrali povrijedio. Malo je optuženih koji na suđenje čekaju iza rešetaka, još manje onih koji su optuženi za ne-nasilne zločine, a još k tomu imaju i malu djecu. Šetam oko Katedrale i zaustavljam nekoliko sredovječnih žena – sve smatraju da su djevojke postupile ružno i bez poštovanja, pa ih svakako treba kazniti. No i najtvrdokornije među njima tresu glavom s neodobravanjem kad spomenem sedmogodišnju zatvorsku kaznu.
{slika}
Ranije toga dana sjedim u kafiću i čekam Pjotra Verzilova. On ne dolazi. Zovem, šaljem poruke. Sa sobom uvijek ima dva mobitela jer je u neprestanom kontaktu s TV postajama, novinarskim kućama, organizatorima kampanja. Dan prije mi je otkrio da pokušavaju nagovoriti Stinga da odjene Pussy Riot majicu na svom moskovskom koncertu. Skupine Franz Ferdinand i Red Hot Chili Peppers već su im iskazale javnu podršku, a sada nastoje angažirati Madonnu koja u Moskvi nastupa idući mjesec. Bojim se da se Verzilovu nešto dogodilo. Nažalost, u pravu sam. Za sat vremena stiže SMS: “Carole! Uhićen sam jutros u 08:30 i doveden pred istražni odbor. Oduzeli su mi telefon i osobne dokumente.” Kad se napokon srećemo, vodim ga da nešto pojede. Kažem mu da izgleda umorno. “Pa, ipak su me ispitivali četiri sata…” Što su ga pitali? “Kada sam se sastajao s predstavnicima stranih vlada, takve stvari.” Oni to doista vjeruju? “Možda, a možda i ne. U svakom slučaju, daju sve od sebe da u to uvjere rusku javnost.” Zanima ga što su mi rekli moji/e sugovornici/e. Što mi je rekla jedna od najutjecajnijih kritičarki umjetnosti Ekaterina Degot? “Kaže da je ono što radite nevjerojatno. Da ćete promijeniti rusku povijesti. Da nema nikakve sumnje u to da je ono što radite umjetnost”, kažem. A Artemij Troicki, vodeći rock kritičar? “Da bi tri djevojke mogle slomiti tiranina.”
{slika}
Frontman Red Hot Chili Peppersa Anthony Kiedis
Ono što su Pussy Riot postigle doista je nevjerojatno. Dovele su feminizam u jednu od naj-macho zemalja na svijetu. Razotkrile su pokvarenost Putinovog režima i slabosti ruske države. Teško mi je to pomiriti sa slikom djevojaka koje sam upoznala, s njihovim koštunjavim ramenima, sitnim zglobovima, naoružanima jedino hrabrošću i pameću. Riječ ´apsurdno´ danas se doima pomalo izlizanom, no ona ipak najbolje opisuje ono što se trenutno događa u Rusiji. “Zamislite, Putin nas se boji”, kaže Squirrel. “Boji se nas, djevojaka. Diktator Putin zapravo se boji ljudi.” Jedno je sigurno – Putin strahuje od mladih, pozitivnih, optimističnih djevojaka koje se ne boje reći što misle, a sebe nazivaju – Pussy Riot.
Prevela i prilagodila: Nada Kujundžić
{slika}
