Rebecca Gomperts je nizozemska ginekologinja, aktivistkinja i umjetnica. Osnivačica je Women on waves i Women on web, inicijativa koje ženama širom svijeta omogućuju siguran pobačaj. Women on web je online servis za konzultaciju i nabavku lijekova za siguran prekid trudnoće, dok je Women on waves projekt koji je inicijalno nastao kao projekt koji donosi siguran prekid trudnoće u zemlji gdje nije moguć. Gomperts je svoj život posvetila pomaganju ženama kako bi ostvarile svoja prava u situacijama kada ih država ograničava. Nedavno je izašao i film o njezinu životu i radu, ‘Vessels‘. Slagali se s njezinim načinom rada ili ne, nesporno je da njezina pojava i djelovanje uzrokuju komešanje ustaljenih stavova o pravu na pobačaj i redefinira pojam sigurne terminacije trudnoće.
Kada razgovaramo o Women on web, napravite li kontrolu pravnih propisa prije slanja tableta u različite zemlje?
Prvo, Women on web ne šalju tablete. Imamo ugovor s partnerskom firmom iz Indije koja ih šalje. Generički lijek se proizvodi u Indiji i on mora biti ekvivalent originalnom lijeku, što abortivni lijekovi koje koristimo i jesu. Mi smo zapravo samo pružateljice informacija, slanje tableta je manji dio našeg rada. Važno je da je žena zdrava, da nema nikakve kronične bolesti i to je ono što provjeravamo tijekom konzultacija, piju li kakve lijekove i slično. Obavimo podrobne konzultacije preko interneta, u maniri onih koji se obave u ginekološkoj ordinaciji. U timu koji radi konzultacije su i ginekolozi/kinje i zaposlene osobe – uvijek se trudimo zaposliti osobe koje govore različite jezike, kako bi što više žena moglo doći do jasnih informacija.
Ostanu li žene s vama u kontaktu nakon što popiju tablete? Postoje li pregledi nakon što žene popiju tablete za medikamentizirani pobačaj?
Ne uvijek. Mi ih zamolimo da nam se jave, što 50-60 posto njih i učini. To je veoma slično kao odlazak u kliniku, kao kada žene tamo naprave pobačaj, 50 posto ih se vrati u kliniku na dogovoreni pregled. To je zato što sve prođe u redu i ne moraju se opet vraćati. Ili se ne žele vratiti.
Ukoliko žena želi terminirati trudnoću, do kada je preporučljivo to učiniti?
Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji tableta za medicinski pobačaj je registrirana kao medikament koji se može koristiti kod kuće, do devetog tjedna trudnoće. To je zato što je medicinski pobačaj veoma sličan spontanom. Naime, 20 posto trudnoća završi spontanim pobačajem u različitim neočekivanim situacijama: u busu, kod kuće, na poslu… I često su udaljene od bilo kakve medicinske institucije. Vrlo je sigurno koristiti ga do devet tjedana, no nakon toga se riskiraju komplikacije. Nedavna istraživanja pokazuju da je siguran i do 11-12 tjedana trudnoće, tako da nije potrebno ići u kliniku ili bolnicu kako bi se učinio pobačaj.
Šaljete tablete širom svijeta. Što ako vas netko kontaktira kada trudnoća postoji već osam tjedana, odbijete li ih?
Ne. Women on web imaju praksu da u tom slučaju ženu upute na njihove liječnike, jer uzimamo u obzir vrijeme potrebno za dostavu. WoW je doista puno više od toga da žene dođu do tableta. Mislim da otprilike pola žena koje nam se obrate su one koje ne znaju kome se obratiti, koje ne znaju gdje tražiti pobačaj na zahtjev. Kažemo im gdje da odu, ili im savjetujemo da odu u drugu zemlju, da koriste lijekove koje mogu pronaći lokalno.
Na primjer, u Maroku je veoma jednostavno pronaći jedan lijek koji je uz to i jako jeftin, a koji uzrokuje pobačaj. Želimo im pružiti opciju koja im je najsigurnija i najdostupnija u danoj situaciji kako bismo osigurale da sve prođe u redu. To što im se eventualno pošalje kutija s lijekom za pobačaj zadnja je stvar koja se radi ako nema drugog izlaza.
Ti si jedina koja je zaposlena u Women on web. Kako si uopće došla na ideju stvaranja takve organizacije?
U Women on web nisam jedina jer imamo oko dvadesetak zaposlenih ljudi, ali sam jedina stalna članica Women on vessel.
Po struci sam ginekologinja i radila sam kirurške pobačaje. No, svoje djelovanje sam započela plovidbom na brodu koji je inspiriran plovidbom Greenpeacea. Dvije godine sam plovila s njima. U Južnoj Americi sam se susrela s mnogo žena koje su patile radi toga što nisu mogle napraviti siguran pobačaj, a željele su. Tako se rodila ideja.
Dobivale smo jako puno upita kada će opet doći brod. A brod je zapravo kampanja koja promovira pravo na siguran i dostupan pobačaj, te je sam po sebi izuzetno skup, nije održiv i nije moguće biti u cijelom svijet u jednom trenu i pomagati svima kojima je pomoć potrebna. Razmislile smo i zaključile: to je samo pilula. Ona mora biti dostupna svim ženama. Tako je počelo.
Kako se financirate?
Puno ljudi donira. Mi smo neprofitna organizacija i svatko može donirati, što i čine. Netko donira u ime druge žene, kako bi ona mogla ostvariti pravo na pobačaj, netko donira kako bi osigurao/la da žene mogu sigurno ostvariti svoje pravo.
Gdje si imala najviše problema s pristajanjem?
U Portugalu se nismo mogli/e usidriti. Kao niti u Maroku. Od tamo su nas izbacili čim su saznali da smo stigle. Bez ikakve procedure. Suprotno svakoj pravnoj logici i protokolu. Ali Maroko nije demokracija, to je policijska država. S nekim zemljama vodimo sudske postupke. Sve je to dio posla, ali žene moraju moći ostvariti svoja prava.
Jesu li te ikada fizički napali radi toga što radiš?
Ne. Stvarno nikada fizički, ali ima trolova, no to ne smatram kao napad na sebe. Naravno da postoje ljudi koji šalju doista grozne, užasne poruke.
Kakvi su dojmovi o filmu Diane Whitten – Vessels?
Jako mi je teško reći nešto o tome jer je to film čije je snimanje bilo dio mojega života i rada. Ne mogu reći što mislim, mogu samo reći na koji način utječe na druge ljude. Ono što smo primijetili jest da veoma inspirira ljude i motivira ih na akciju. U Irskoj, nakon projekcije filma, ljudi su objesili veliki natpis na katedrali ‘Za siguran pobačaj, odite na www.womenonweb.org‘. Ako možemo inspirirati ljude i učiniti ih voljnima da pomognu drugim ženama doći do informacije kako napraviti pobačaj ukoliko ga žele napraviti, to je fantastično, to je ono što je najpotrebnije: da ljudi znaju da postoje sigurne metode terminacije trudnoće. Da sve mogu napraviti same, kod kuće, da ne moraju očajavati i koristiti nesigurne metode. Želimo ih spriječiti da koriste nesigurne metode.
