Na spomen ZbeLeTrona, sigurno je većini sinonim za najbolji party u gradu te kolektivu koji promovira žene u glazbi, pogotovo lezbijke, biseksualne i trans žene. Ususret događaju u Prostoru Do, kojim dodjeljuju priznanje osobama, kolektivima i inicijativama, upitale smo Dinu Knežević-Rušiti, zakonski odgovornu za sve što zeznu, Noru Knežević, odgajateljicu mladih glazbenih lez/bi/gej/trans/queer umova te Ivu Rušiti, kviz majstoricu o samom začetku ZbeLeTrona te o ovogodišnjoj Lez of The Year.
Već ste nekoliko godina na sceni. Koja je bila početna ideja ZbeLeTrona?
SVE TRI: ZbeLeTron je, sad već davne 2009. godine, u siječnju, okupila i pokrenula Martina Ptiček s prilično jasnom idejom – da bude party na kojem se promoviraju žene u glazbi, umjetnosti, koji je otvoren za sve ljude dobre volje, velikog srca, a koji je strejt friendly. ZbeLeTron je originalno nastao kao party portala zbele.net jer u to doba nije postojalo mjesto na kojem bi se lezbijke mogle okupljati. Taman su zatvorili Global i zagrebačke i ostale lezbe jednostavno nisu imale gdje izaći četvrtkom, a svi iz doba Globala znaju koliko je bilo bitno imati žensku večer u to doba. Tako je, nekako simbolično, ZbeLeTron godinama bio četvrtkom kao svojevrsni hommage svima dragoj Rupi, iako bi odlazak petkom na posao bio živa muka.
Nora: Martina me pozvala da DJ-am za ZbeLeTron u ožujku te 2009. kad sam još konobarila u Vimpiju gdje bih si slagala plejliste, a ona je u nekom trenutku navratila na piće i svidjelo joj se što radim. Prvi nastup sam imala u Funku s Noom koji mi je objasnio koji kabel ide gdje i rekao nek’ samo puštam što volim. Imala sam užasnu tremu, ali na kraju je sve bilo super… i tako sam ostala ZbeLeTronov resident DJ. Oko glazbe mi je oduvijek bila ideja da ljudi čuju nešto što ne znaju i/ili nisu još čuli u klubovima u koje zalaze i na taj način se malo educiraju, a koncentrirala bih se na bar malo queeraste izvođače. Mislim da je cilj DJ-anja da natjeraš ekipu da te pita koja stvar svira i to se često događalo na ZbeLeTronima… do pojave Shazama 😀
Dina: Moj ulazak u ZbeLeTron je bio malo kasnije, u prosincu iste godine, tako da mogu provjereno reći kako se ideja ZbeLeTrona razvijala i njegovala od tog trenutka jer su se ipak dogodile neke promjene proširivanjem tima. Kroz godine djelovanja smo dodale još neke detalje u svoj manifest, primjerice, prilično smo ponosne na činjenicu da smo dosad ZbeLeTron održale u preko 10 različitih prostora za koje ne bismo mogli reći da im je LGBTIQ manjina primarna publika, odnosno da smo svoju misiju također posvetile tzv. “polezbljivanju” prostora. Prilično nam je to bitno i danas – ne “zatvarati” LGBTIQ osobe u queer klubove, a početna misija i početna ideja ZbeLeTrona je aktualna i danas jer se žene u glazbi, ali i općenito žene, pogotovo lezbijke, biseksualne i trans žene susreću s velikom dozom diskriminacije u svakodnevnom životu, a za LBT žene bih se usudila reći da se susreću s dvostrukom diskriminacijom – ne samo radi svog rodnog identiteta nego i radi svoje seksualne orijentacije, tako da ćemo mi tvrdoglavo djelovati dok god se prema LBT građankama i umjetnicama većina odnosi kao prema građankama i umjetnicama drugog reda – jer to definitivno nisu.
Iva: Nora je užasno zgodna i ja sam svaki drugi tjedan čekala samo četvrtak, kad su bili Zbeletroni u Funku kako bih škicala Noru. Pravila sam se da mi je muzika koju pušta najbolja ikad i onda sam ju stalno ispitivala koja je to pjesma jer sam skužila da joj se to baš sviđa. Onda joj se to toliko dopalo da me pozvala da im se pridružim jer je iz nekog razloga pomislila da imamo sličan glazbeni ukus. Obzirom da su ti partiji bili mjesto s najzgodnijim curama, pristala sam. I ostala.
{slika}
Koliko vas je bilo na početku, a koliko sad? Kako se razvijao vaš kolektiv, suradnja sa sličnim inicijativama?
Nora: Martina je započela cijelu priču, ja sam se pridružila u glazbenom dijelu Noi, ali organizacije i ideje je držala Martina, mi smo brinuli samo o glazbi. Dina se uključila malo kasnije u organizaciju, a kad je Martina otišla, nas dvije smo se trudile zadržati priču na razini i malo proširiti cijeli koncept. Dosta je ljudi bilo uključeno, dosta ih je i sada uključeno. Uvijek je lijepo imati mlade ljude sa svježim idejama.
Dina: Od početka smo u ZbeLeTronu Nora i ja neka konstanta, s tim da nam se s vremenom pridružila i Iva. Naravno, ovo je nakon što je Martina krenula svojim putem, jer je do tad ona bila glavna i odgovorna i nas prilično neozbiljne držala pod kontrolom – i iskreno, dan-danas se sjetim kako je bilo sve puno lakše dok je još bila s nama.
SVE TRI: Počelo je sve u Funku, a nakon nekog vremena smo odlučili malo podići ljestvicu i napraviti prvi “veliki” party u suradnji s tadašnjom Partycipacijom. U jednom trenutku, kad smo se zaista nabrijali nas je čak bilo 11 u ZbeLeTronu.
Dina: No tako veliki tim jednostavno ne može funkcionirati jer vrijeme koje bi odlazilo na koordinaciju i međuljudske odnose se moglo puno efikasnije utrošiti na samo promišljanje programa.
SVE TRI: Osim Partycipacije/Krüzera (ekipa koja je radila Partycipaciju je kasnije napravila Krüzer) s kojima smo blisko surađivali i još uvijek surađujemo, jedna od prvih suradnji je bila i s Queer Zagrebom koji nas je često zvao da puštamo na njihovim partijima, dakako tu je i suradnja s VoxFeminaeom koji nam je uvjerljivo najdraži festival i uvijek je gušt raditi s njima, Rdeče zore u Ljubljani, Female’s’cream, također iz Ljubljane, Zagreb Pride, Sicko Disco, radili smo humanitarku za zadarski kafić JazzVa, prilično smo blisko surađivali i s plesnjaQom iz Splita, kao i s curama iz Flomastera koje rade Minival, a i nastupale smo na kvir_feminist_actziya u Beču. Novija suradnja se dogodila ovu jesen kad nas je kontaktirala Nataša da puštamo na Licknicku i to je također bilo fenomenalno. Imali smo neku određenu viziju povezati sve LGBTIQ partije u Hrvatskoj u mrežu naziva Ujedinjena Party LGBTIQ Scena (UPS!), no nekako je to malo stalo jer smo svi prenakrcani poslovima kojima financiramo to sve što radimo. Moramo posebno istaknuti suradnju s Coolturom koju smo ostvarili prošle godine za LOTY 2014. i u kojoj smo ostali cijelu ovu sezonu, a planiramo ostati i dalje jer je ekipa u Coolturi presjajna i nekako ih doživljavamo kao svoju obitelj – tipa, zajedničkim snagama smo radili roštilj za prvi maj i to je bilo toliko ugodno i opušteno da nam je svima bilo jasno kako se radi o pravom jackpotu. Najnoviji dio ZbeLeTrona je program Queer2Queer koji djeluje potpuno nezavisno, te im pružamo logističku podršku dok god im je potrebno. Iskoristit ćemo ovu priliku da vas sve pozovemo na Božićni domjenak od Queer2Queera koji će se održati 20. prosinca od 19 sati u Coolturi – taman da se oporavite od petka i onda uživate s nama na opuštenom druženju.
Iva: A da vam kažemo da još uvijek čekamo potvrdu termina za tulum u slavnom Šatoru.
Godine 2013. je ZbeLeTron iz neformalne inicijative prerastao u udrugu. Što je to značilo za vaše djelovanje, a da inicijativa nije bila “dovoljna”?
SVE TRI: Te davne 2013. godine smo pokušavali sve dići na neku višu razinu te jednostavno kao inicijativa nismo baš imali prava prijavljivati se na izvore financiranja, a također, bilo nam je bitno da možemo izdavati račune kao udruga jer su nas često ljudi zvali da sviramo i bilo je glupo da DJ-ice koje imaju prilično male honorare moraju potpisivati autorske ugovore i samim time dobivaju još manji honorar. No, financiranje je jedna sasvim druga priča, prilično mučna za nas, no mislim da je tako svima – pogotovo u području kulture. Mi smo originalno party – to je jasno kao dan. No, u nekakvom petogodišnjem planu (nećete vjerovati, ali mi to imamo) su mnoge stvari koje bismo htjele raditi. Originalna ideja da postanemo udruga je bila da se na neki način obvežemo da krenemo malo ozbiljnije.
Dina: No, na tom putu smo se u jednom koraku duboko razočarale, ja pogotovo, te mogu priznati da je motivacija izostala. Trenutno radimo plan financiranja za iduće dvije godine i iskreno ću priznati da, radi izjava nekih političara, koje neću imenovati, ova udruga će svoje financiranje naći izvan ove države. Nismo nikad “puhale” na politiku, no trenutna situacija u Hrvatskoj ne miriše na dobro. U biti miriše na ’91., a to je jednostavno – katastrofa.
Nora: Ideja udruge je bila Dinina ideja, uglavnom da si malo olakšamo financijsku situaciju koja se uglavnom oslanjala na to koliko tko od nas može uložiti. Nekad bi smo nešto dobile od prostora, a nekada se tražilo da prostor platimo. Oduvijek nam je bilo jako bitno da Zbeletron bude besplatan i time svima dostupan, ali ponekad to baš nije bilo lako izvesti.
{slika}
Uskoro nas očekuje još jedan Lez Of The Year, priznanje koje dodjeljujete od 2012. osobama, kolektivima, inicijativama i bendovima. Koji je cilj ovog priznanja?
SVE TRI: Lez Of The Year, LOTY, Zbelica je nešto na što smo posebno ponosne. LOTY je nastala kao ideja da se istaknu najtrenuci protekle godine i da se svie podružimo za kraj godine te je sama ideja došla od Tajane Josimović (Le Zbor) s kojom i smo i danas bliske. To je u biti prilika da se svi prisjetimo što smo radilie, kako smo se zabavljalie, što smo slušalie, koga smo pratilie, čija priča nas je dirnula, nadahnula. Kao što smo već napomenule u jednom od odgovora, želimo istaknuti koliko sjajnih stvari rade te sjajne žene te da ne zaslužuju ništa osim bezrezervnog divljenja. To je bitno. Pokazati da jedna manjina, bez obzira na sve prepreke, bez obzira na lez/bi/transfobiju djeluje prilično moćno. Želimo pokazati da su žene zakon.
Dina: Točnije je da su lezbijke, biseksualne i trans žene još dodatno zakon. Jer ne samo da su žene, koje još uvijek u ovoj državi imaju glavnu ulogu rađati djecu i brinuti se za muža (pogledajmo samo izborne liste – lakše je bilo platiti nekoliko desetaka tisuća kuna kazne nego ženama dati pravo da se bave politikom), nego su k tome i lez, bi ili trans žene. Znači radi se o potpunom odmaku od tih tradicionalnih normi, radi se o jednoj manjini koja uspijeva bez obzira na sve prepreke postizati stvari koje su velike i koje su bitne, radi se o tome da se ide jednim jako teškim putem kojega treba zapaziti i pohvaliti.
Iva: Cilj je dati nam svima vjetar u leđa. Potrebna je podrška zajednice za ono što rade. Potrebno je prepoznati trud koji je iskren i iza kojeg su prekrasni ljudi koji zaslužuju i puno više.
SVE TRI: LOTY je osmišljena da im odamo počast. Sama dodjela nagrade je simbolična jer su svie zaslužilie veliki pljesak i veliki naklon, ne samo od “zajednice”, nego od svih.
Događaj i glasovanje se održava u Prostoru do 18.prosinca. Tko su i na koji način nominirani/e pridonose vidljivosti biseksualnih, lezbijki i trans žena?
SVE TRI: Ove godine nam je izbor bio pogotovo težak. Nije samo bitna vidljivost, bitno je i da nominirani/e poboljšavaju život jedne manjine. Ove godine su nominiranie: Žen, Dugine obitelji, Hollaback! Croatia, L nogomet / košarka, Kvir kolektiv, LGBTIQ inicijativa FFZG-a ‘AUT’, NezzLezz, Luna Sardelić, Licknick – lezbijski piknik i Libela. Predstavljanje svakog posebno ostavili smo za sami događaj u Prostoru do (Spunk kod NSB-a), 18. prosinca od 21 sat, a ako ste nestrpljivie posjetite naš event na Facebooku za još detalja o nominiranima.
Sve u svemu kad pogledamo sve na okupu, zbilja se rade predivne stvari. Sam događaj će biti nezaboravan, sa posebnim ZbeLeTronskim štihom. Ove godine imamo još ekstravagantniju nagradu koju izrađuje Nika Pećarina iz Trans Aida/AUT-a/NezzLezza, predstavljamo nova dva glazbena lez projekta s poznatim licima LGBTIQ glazbene scene, muziku puštaju Iva i Nora i možda još poneka DJ-ica iznenađenja, a sve što se događa je prilika da se prisjetimo još jedne sjajne godine. Ovom prilikom moramo i zahvaliti nekim ljudima koji nam pomažu u realizaciji programa: veliko hvala prvo ide svim nominiranima, Niki Pećarini, Emini Hermann što je već godinama uz nas kao i divnoj Barbari Gregov koja će uz Eminu biti šarmantna voditeljica, Sari Morić koja je po najvećoj zimi lijepila postere i uskočila s prijedlozima, Darku Vaupotiću koji često uskače kad zapnemo u kreativnom dijelu kao i svima koji veselo pohode naše događaje. Vidimo se i stavimo svi zajedno zbele na tron.
{slika}
