Sindikat obrazovanja, medija i kulture (SOMK), udružen u Savez samostalnih sindikata Hrvatske, sutra organizira prosvjed ‘Daj 5 za DPS’. Državno pedagoškim standardom (DPS) utvrđuju se uvjeti za rad dječjih vrtića i drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost organiziranog oblika odgojno-obrazovnog rada s djecom predškolske dobi. O nepoštivanju zakonskih propisa, realnom stanju na terenu i zahtjevima SOMK-a na sutrašnjem prosvjedu razgovarale smo s predsjednicom sindikata, Božicom Žilić.
Predškolski sustav je samo naizgled dobro uređen. Ima relativno dobre zakonske regulative, ali u praksi je stanje, kako to obično biva, drugačije. Godine 2008. donesen je Državni predškolski standard (DPS) koji propisuje infrastrukturne, financijske i materijalne uvjete rada. U praksi je zamišljeno da se primjeni do kraja 2013, no to se nije dogodilo. Upravo zbog nepoštivanja DPS –a, SOMK sutra organizira prosvjed. Zašto je još uvijek, 8 godina od donošenja, Državni pedagoški standard samo slovo na papiru? Kakav standard je tim dokumentom propisan i koliko je u sukobu s realnim stanjem na terenu?
Nažalost Državno pedagoški standard (DPS) donio je Hrvatski sabor još 2008. godine i do danas se on ne poštuje. Prije osam godina su gradovi u Hrvatskoj, pa tako i Grad Zagreb, trebali započeti sa postupnom prilagodbom, stvaranjem uvjeta i osiguravanjem smještajnih kapaciteta shodno stvarnim potrebama. Nažalost, Grad Zagreb kao osnivač najvećeg broja predškolskih ustanova u Hrvatskoj (60) je jedan od onih koji nije slijedio taj primjer!
DPS propisuje normative/standarde za broj djece u odgojnim grupama prema dobi, normative za prostor (unutarnji, vanjski) u kojem djeca borave, standarde opremljenosti didaktičkim materijalom, strukturu i broj radnika/ica određenog profila i sl.
Koji su konkretni zahtjevi koje iznosite na prosvjedu ‘Daj pet za DPS’?
Tražimo neodgodivu primjenu državno pedagoškog standarda, na način da se broj djece u grupama dovede u okvire zakona već pri upisu u ovu pedagošku godinu. Inzistiramo na hitnom donošenju Plana i razvoja mreže dječjih vrtića u Gradu Zagrebu koja bi omogućila planiranje stvarnih potreba te da se shodno tome grade i proširuju kapaciteti. Tražimo da se odgajateljima/icama, voditeljima/icama koji/e rade kraće i posebne programe vrati stimulacija na način i pod uvjetima koji su bili na snazi do 31. prosinca 2015. godine (50 posto). Očekujemo da se povećaju sredstva za kupnju igračaka i ostalog potrebnog materijala, a ne da i dalje odgajatelji/ice od svojih plaća kupuju sredstva za rad sa djecom.Također, inzistiramo da se prije donošenja odluka konzultira struka i sindikati, te da se iza leđa radnika i radnica ne provode ‘igre bez granica i pravila’.
Svi/e su jednoglasno složni/e da su uvjeti rada odgajateljica loši, bilo da rade u privatnom ili državnom sektoru. Gotovo bez iznimke rade u pretrpanim grupama gdje je često 30ak male djece na jednu osobu, infrastruktura većine vrtića je loša, te se, kao što ste rekla, događa da odgajateljice same kupuju materijale za praktičan rad s djecom. Koji su još problemi s kojima se odgajateljice susreću? S kojim se problemima sindikatu najčešće obraćaju?
Sindikatu se najčešće obraćaju zbog nepoštivanja različitih odredbi iz Kolektivnog ugovora ili Zakona o radu. Primjera radi, odgajateljice ostvare višak sati, no ne mogu dobiti slobodne dane. Kod povreda na radu ponekad se ne priznaju prava 100 posto bolovanja. Javljaju se zbog mobinga od strane pojedinih ravnatelja i sl.
U odnosu na europski standard, Hrvatska i dalje ima velik broj javnih vrtića u odnosu na broj stanovnika/ica. Međutim, javnih socijalnih servisa poput vrtića nema niti približno da bi svi roditelji adekvatno zbrinuli svoju djecu dok rade, pogotovo zadnjih godina kada su radni odnosi nesigurniji, a radno je vrijeme sve fleksibilnije. Koliko se dugo čeka mjesto u vrtiću? Koliko je teško uskladiti sve veće zahtjeve posla (smjenski rad, prekovremeni rad, rad vikendima, produljenje radnog vijeka) kojima su izloženi mladi roditelji i radno vrijeme vrtića?
Broj djece je velik u svim dobnim skupinama. Najveći je pritisak na jasličke i mlađe dobne skupine(djeca od 1-3 godine) tako da se može dogoditi da mjesta nema. Stav Grada Zagreba je da svako dijete treba biti primljeno u vrtić. To bi bilo dobro i za dijete i za roditelje ali, nažalost, nema toliko kapaciteta. Grad Zagreb ne gradi vrtiće tempom i dinamikom kojom bi trebali, sve je to jako sporo. Ipak, moglo bi se krenuti s dogradnjom, adaptacijom ili prenamjenom slobodnih gradskih prostora koji zjape prazni. Navodno je sve to u planu, ali realizacija pokazuje suprotno. U Zagrebu je 10.000 djece više od kapaciteta kojih imamo pa su nam grupe pretrpane. To nije humano okruženje ni za djecu, ni za odgajateljice koje u takvim uvjetima rade. Sve to iziskuje povećane radne i stručne napore zaposlenih, trpi njihovo zdravlje, a u konačnici kulminira odlaskom iz struke mnogih odgajateljica i odgajatelja. Rad vrtića prilagođen je potrebama zaposlenih roditelja, no ima i onih koji rade klasičnu popodnevnu smjenu.
Nedavno je najavljeno da je grad Zagreb smanjio budžet za prehranu djece u vrtićima, no iz grada su poručili da se to nije dogodilo. Što je stvarno istina? Je li budžet za prehranu dovoljan za četiri obroka koje djeca u vrtićima dobivaju?
Budžet za prehranu se stvarno smanjio i takva uputa došla je prema vrtićima iz Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport. Sada treba pripremiti četiri obroka unutar iznosa od 9 kuna po djetetu. Ne razumijem zašto se to skriva? U Upravnom vijeću svakog vrtića su i predstavnici/e roditelja koji/e znaju za to i sigurno su tu informaciju dobili/e. S obzirom na to da je to umanjenje tek nastupilo treba vidjeti koliko će realno dugo moći opstati. Nisam sigurna da će to biti dovoljan iznos za četiri obroka dnevno, koliko djeci treba za vrijeme boravka u vrtiću.
Mnoge odgajateljice, posebice one starije dobi, izložene su velikom pritisku. Često se događa da ne dočekaju punu mirovinu. Prošle ste godine Ministarstvu rada i mirovinskog sustava uputili zahtjev da odgajateljice dobiju beneficirani radni staž. U kojoj je fazi zahtjev?
Sindikat obrazovanja, medija i kulture je uputio zahtjev MRMS –u, no oni su nas uputili na Zavod za zaštitu zdravlja i sigurnosti na radu. Nakon toga je uslijedila vrlo komplicirana procedura koja zahtjeva pripremu i izradu elaborata. Povezujemo se sa sindikatima koji su tim putem već krenuli pa istražujemo najbolji i najbrži put kojim ćemo to pripremiti. Nažalost, mogućnosti su nam male s obzirom na to da država planira smanjiti broj zanimanja koja bi imala beneficije za 50%, tako da ne znam hoćemo li se moći naći u tom krugu zanimanja. Kad je prije puno godina ta procedura bila jednostavnija nije bilo sluha ni volje, u sindikatima koji su u predškolskom djelovali prije nas, da to naprave. Vidjet ćemo hoćemo li uspjeti uloviti i uskočiti u “zadnji vlak” za beneficirani radni staž.
U nedostatku kapaciteta, socijalna usluga brige o djeci se sve češće osigurava sve većim brojem privatnih vrtića. Neke lokalne jedinice ih i subvencioniraju. Cijene vrtića su ionako ne regulirane i često visoke s obzirom na standard i plaće (ne)zaposlenih roditelja u Hrvatskoj. Privatizacijom vrtića oni postaju sve skuplji, a time i nedostupniji većini roditelja. No, zbog premalih kapaciteta državnih vrtića, oni su primorani djecu upisati u privatni vrtić. Kako doskočiti problemu komercijalizacije socijalnih usluga, u ovom slučaju brige o djeci? S obzirom na to da su vrtići važni za razvoj djece koliko je problematična njihova komercijalizacija?
Izgleda da je trend da se sve više potiče i pogoduje otvaranju privatnih vrtića koje Grad financira sa 50 posto sredstava, a koji su mnogim roditeljima preskupi zbog njihove cijene. U Zagrebu se povećao broj privatnih vrtića, sad ih ima 68, a broj gradskih je ostao na 60! Da sredstva koja Grad daje za otvaranje privatnih vrtića usmjeri u gradske, bilo bi sigurno više novih vrtića i manje problema s poštivanjem i primjenom DPS –a. Smatram da svakom djetetu treba omogućiti da bude uključeno u predškolsku ustanovu jer u neposrednom radu s djecom odgajatelji/ice stvaraju uvjete i potiču razvoj svih djetetovih sposobnosti: tijesno psihomotornih, socijalno emocionalnih, spoznajnih, komunikacijskih, stvaralačkih itd. Mi imamo europske programe, stručne i kompetentne kadrove ali nažalost nemamo europske uvjete kakvima težimo.
