Zakoni Saudijske Arabije o muškom starateljstvu sprečavaju žene da putuju, udaju se ili izađu iz zatvora bez dopuštenja muškaraca. Žene u Saudijskoj Arabiji organizirale su online kampanju protiv zakona svoje zemlje o muškom starateljstvu – represivnog sistema koji onemogućava ženama da putuju u inozemstvo, udaju se ili iziđu iz zatvora bez dopuštenja muškog staratelja. Saudijke teško obavljaju razne obaveze bez dopuštenja staratelja, uključujući iznajmljivanje stana, studiranje u inozemstvu ili podnošenje pravne tužbe. Human Rights Watch objavio je osuđujući izvještaj u srpnju u kojem je tamošnji sistem opisan kao ‘najznačajnija prepreka ženskim pravima u toj zemlji’.
Najčešće je staratelj žene njezin otac ili muž, no može biti i brat ili sin. Peticija koja poziva na ukidanje ovih zakona počela je u rujnu i potpisalo ju je približno 15.000 ljudi. Aktivisti/kinje koji/e se zalažu za ženska prava Saudijki su također pokrenuli hashtag kampanju #IAmMyOwnGuardian koju ljudi koriste kako bi raspravljali i osudili ove zakone.
Saudijska Arabija je objavila ukidanje muškog starateljstva 2013. nakon izvještaja United Nations Human Rights Council. No, tamošnje vlasti nisu održale obećanje i poništile sistem starateljstva, već su uveli razne reforme poput davanja ženama pravo glasa, dopuštenja da se kandidiraju za gradske urede i vršenja pritiska na žene da sudjeluju na tržištu rada. Slika koje simbolizira ovu kampanju prikazuje ženu koja nosi shemagh – tradicionalno pokrivalo za glavu muških Saudijaca – s natpisom I Am My Own Guardian preko donje polovice njenog lica.
Sliku je napravila Ms Saffaa, Saudijska umjetnica koja živi u Sydneyu, istraživačica i kulturna aktivistkinja. Ona ne koristi svoje puno ime kako bi zaštitila svoj identitet. U svojim prijašnjim projektima, koji su izloženi najviše u Australiji, bavila se politikom roda i ženskim aktivizmom Saudijske Arabije. Svoje radove koji prikazuju ženu sa shemaghom, poput one iz kampanje #IamMyOwnGuardian, prvi put je izložila na Sydney College of Arts 2012.g.
Ms Saffaa je dala intervju za WorldPost u kojem je govorila o svom umjetničkom radu, kampanji i svojim nadama za Saudijsku Arabiju.
Slika koju ste osmislili za kampanju vrlo je upečatljiva. Možete li nam reći nešto više o kompoziciji i dizajnu?
Koristila sam shemagh, muško pokrivalo za glavu, kao kulturnu ikonu i simbol osnaživanja. Kada sam bila mlađa, iz zabave sam po kući nosila thawb [nešto poput haljine koju nose muškarci] i shemagh. Ima nešto nevino u igri odijevanja – nije subverzivno kada to radiš dok si dijete. No, kada počneš odrastati i granica između onoga što je žensko i što je muško postane jasnija, a društvo ti govori što trebaš obući, a što ne – suprotstavljanje svemu tome postane subverzivno.
Mnogo ljudi je reagiralo na moje slike govoreći mi da je shemagh problematičan. Oni misle da je shemagh simbol moći – i pripada muškarcima – ne znači li to da moja moć pripada muškarcima? Ja im odgovaram: u ovoj zemlji, on zaista pripada muškarcima. Tako da samo vraćam sebi moć i stavljam ju na svoju glavu.
Prilično sam uzbuđena što je moj rad potaknuo mnoge rasprave o rodu i njegovoj fluidnosti. Ljudi me ne razumiju kada kažem da je rod fluidan – ne radi se o tome što nosiš – nego o tome tko si ti.
Nedavno ste izjavili u intervjuu ‘moja umjetnost je moj način da pokažem da postojim’. Možete li to objasniti?
Čitav moj život je politički obračun, već samim time što sam otišla iz Saudijske Arabije dobivši stipendiju za studiranje umjetnosti – stipendiju za koju sam se morala boriti. Dok sam živjela u Australiji bez staratelja, saudijske vlasti su me neprestano tražile da dokažem da je uz mene staratelj, i to je bio svojevrstan politički obračun. Moja umjetnost je način isticanja da postojim u svijetu koji me samo želi ušutkati ili jednostavno obrisati moj identitet. Moram se boriti za opstanak, moram se boriti za svoj glas, moram se boriti samo za to da živim. Ne mogu postojati bez borbe. Cijeli moj život je jedna velika borba.
Osjećate li se kao da vaš rad i umjetnost drugih saudijskih umjetnica preuzima vlast nad predstavljanjem Saudijki?
To je pravi razlog zašto radim upravo ovakvu umjetnost. Ako ne predstavim sebe, ako se ne izjasnim da sam ovdje, ljudi će uvijek uzimati za pravo da me predstavljaju. Ako ne radim umjetnost o tome tko sam ja, ljudi će raditi umjetnost o meni. Ljude koji rade umjetnost o kulturama kojima ne pripadaju i s kojima nemaju nikakve veze nazivam kulturnim oportunistima. Saudijke su uvijek bile glavna tema mjeseca, svakog mjeseca, još od 9. rujna i napada u New Yorku.
Postoje radovi saudijskih umjetnika/ca, posebice žena, poput Sarah Abu Abdallah ili Manal Al Dowayen, na temu žena i vožnje ili dopuštenja za putovanje. Smatrate li da umjetnici/ce igraju veliku ulogu u borbi za prava Saudijki?
Iskreno, vidjela sam mnogo radova Saudijaca/ki koji su na neki način feministički, no mislim da se ne bavi mnogo ženskih umjetnica tom temom, uz nekoliko iznimaka. Imam osjećaj da je umjetnost pomalo sramežljiva. Dotiče se nekih feminističkih tema poput dopuštenja za putovanje i vožnje, no to nisu središnje teme glavnog problema. Glavni problem su zakoni o starateljstvu. Ako zakonodavci daju dopuštenje ženama da voze, mnoge žene to neće moći jer su im staratelji kreteni. Zato se moramo baviti glavnim problemom, a to je zakon o muškom starateljstvu. Mislim da je to djelomice razlog zašto je ovaj pokret uspješan – i uspješniji od kampanje za vožnju. Zakoni o muškom starateljstvu stvaraju suštinski simbol ugnjetavanja. To je glavni problem. Naravno da su vožnja i sloboda putovanja temeljni za slobodu žena, no to je drugi korak.{slika}
Trenutno radite na muralu u Melbourneu, što je vezano za kampanju. Možete li nam reći više o tome?
To je zid dimenzija devet puta četiri i pol metara. U početku nisam bila sigurna što da napravim s njim, no vizija mi je počela dolaziti kada se dogodio pokret i kada su svi i sve govorili/e o mojem radu. Surađujem s drugim umjetnicima, ali i ženama iz pokreta. Tražila sam neke žene da napišu izjave na arapskom koje mogu otisnuti i zalijepiti na zid. Primila sam mnogo kritika i povratnih informacija o mom korištenju muškog pokrivala za glavu i uzimam ih u obzir. Koristit ću i neku arapsku poeziju, biti će mnogo slika i portreta.
Zanimljivo je kako koristite različite medije za izražavanje sličnih ideja povodom ove kampanje.
Smatram da je to etička odgovornost. Ne želim koristiti samo svoj vlastiti glas ili moj udio u tome jer bi to bilo veoma sebično. Mi umjetnice i umjetnici znamo biti egocentrični/e – no zaista sam htjela da se čuju i druge hrabre žene koje tvitaju iz Saudijske Arabije. Uistinu nisam sigurna da li bi sve ovo napravila da sam bila u Saudijskoj Arabiji. Htjela sam uzvratiti ženama koje su pokrenule kampanju. Htjela sam proslaviti njihovu hrabrost i baciti svjetlo na to koliko je opasno ono što rade, ali ii koliko je prekrasno i inspirativno. Meni je lako sjediti ovdje tisućama i tisućama milja daleko od Saudijske Arabije i kritizirati sistem, ono što treba biti veličano je rad ovih žena.
Kakve su vaše nade za kampanju?
Zaista, ali zaista želim da zakon o muškom starateljstvu bude ukinut. I kao zakon i kao kulturna praksa. Želim da Saudijke i Saudijci shvate da to nisu islamski zakoni. To su zakoni koje je stvorio čovjek. Manal Al Sharif, saudijska aktivistica za ženska prava, izjavila je nešto zaista zanimljivo na Forumu 2000 u Pragu: “Naučeni smo da nas je bog imenovao starateljima, i potrebna je hrabrost da se to propituje”.
Prevela i prilagodila: Darja Galović
