Povodom gostovanja Aleksandre Gavrilović u okviru trodnevnog Merlinka festivala u Sarajevu od 15. do 17. ožujka 2013. godine, razgovarali smo kratko s njom o promjenama koje su se dogodile u pravnom sustavu Srbije u proteklih deset godina vezanim za položaj LGBT osoba, kao i o prijedlogu modela zakona o registriranim istospolnim zajednicama koji je Labris sastavio 2010. godine. Model ovog zakona najprije je bio predstavljen LGBT organizacijama i zajednici kako bi se potvrdila suglasnost sa predloženim modelom, kao i ljudskopravaškim organizacijama zbog neophodne podrške. Očekuje se da će model zakona uskoro ući u skupštinsku proceduru i da će se organizirati javno slušanje, kada će se prijedlog zakona predstaviti narodnim predstavnicima_icama u skupštini Republike Srbije. Aleksandra Gavrilović je programska koordinatorica za edukaciju u Labrisu, organizaciji koja se bavi lezbijskim ljudskim pravima.
Što je postignuto u pravnom sistemu u Srbiji, u proteklih deset godina, vezano za zakonsko unaprjeđenje položaja LGBT osoba?
Danas u Srbiji postoji šest zakona koji eksplicitno zabranjuju diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije:Zakon o javnom informisanju, Zakon o radiodifuziji, Zakon o radu,Zakon o visokom obrazovanju, Zakon o zabrani diskriminacije i Zakon o mladima. Kazneni zakon Republike Srbije od siječnja ove godine prepoznaje zločin iz mržnje. U Srbiji djeluju i tri institucije u čijoj je nadležnosti borba protiv diskriminacije: Zaštitnik građana, Poverenik za ravnopravnost i Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti. Ali najveći izazov i dalje jest primjena ovih zakona u praksi.
U kojoj su sferi LGBT osobe i dalje pravno nevidljive?
Istospolne zajednice su pravno i društveno i dalje neprepoznatljive, lezbejke i gejevi nemaju nikakva prava na beneficije koje proizilaze iz bračne ili izvanbračne zajednice. Problem, također, predstavlja velika nevidljivost nasilja i diskriminacije s kojima se LGBT populacija svakodnevno susreće. Diskriminacija i nasilje imaju različite oblike, a najčešći je oblik verbalnog vrijeđanja i omalovažavanja u javnom prostoru. Ipak, ni fizičko nasilje nije rijetkost. Diskriminacija je prisutna na radnom mjestu, u obitelji, u školi, ali i prilikom obraćanja institucijama uopćte. LGBT osobe rijetko prijavljuju nasilje jer i dalje postoji veliko nepovjerenje u institucije i strah od sekundarne viktimizacije prilikom obraćanja policiji, pravnicima_ama, zdravstvenim radnicima_ama. Labrisovo istraživanje iz 2010. godine na temu nasilja nad LGBTTIQ populacijom (Jarić, I. Nasilje: LGBTTIQ osobe i njihova svakodnevnica u Srbiji) pokazuje da je dvije trećine LGBT ispitanica_ka doživjelo neku vrstu nasilja i diskriminacije na osnovu svoje seksualne orijentacije, ali da je samo 10 % ispitanika_ca nasilje koje je doživjelo prijavilo policiji, dok je broj ispitanika_ca koji se obratio tužiteljstvu još manji – svega 3 %. Čak i kad se LGBT osobe odluče prijaviti nasilje dokazivanje na sudu je jako teško zbog homofobičnih stavova i needuciranosti pravnika_ca i sudstva o LGBT pravima.
{slika}
Koje su osnovne stavke modela zakona o istospolnim zajednicama koji je Labris predložio? Koliko dugo ste radile na njemu? Jeste li slijedile neki već postojeći zakon koji uređuje ovu pravnu oblast?
Tokom poslednja dva desetljeća došlo je do pravnog priznavanja istospolnih zajednica u Europi. Počevši od 1989. godine sa prvim registriranim partnerstvima u Danskoj, preko uvođenja istospolnih brakova 2001. godine u Nizozemskoj. Trenutno 6 od 47 zemalja članica Vijeća Europe dozvoljavaju istospolnim parovima sklapanje braka pod jednakim uvjetima. Treba dodati da je 15 zemalja članica usvojilo neku vrstu zakona koji dozvoljavaju istopolnim parovima registraciju svojih veza, uz različit nivo prava koji uz to ide. Van Europe, Južna Afrika, Kanada, Argentina, Mexico City i nekoliko federalnih država u okviru SAD-a priznaju istospolni brak. Kao članica Vijeća Europe i potpisnica Europske konvencije o ljudskim pravima (EKLJP), Srbija je obavezana praksom Europskog suda za ljudska prava (Sud u Strasbourgu). Tokom proteklih 20 godina Sud u Strasbourgu je nastojao priznati prava seksualnih manjina i partnera u istospolnim zajednicama.
U želji da ispravi diskriminatornu praksu koja trenutno postoji u Srbiji prema istospolnim parovima, Labris je 2010. godine uposlio tim pravnih eksperata i ekspertkinja (Sašu Gajina, Violetu Kočić Mitačerk i Tanju Drobnjak) koji je izradio prijedlog zakona o registriranim istospolnim zajednicama. Ono što su pravni stručnjaci ponudili u formi zakona o registriranom istospolnom partnerstvu jest pravno – tehnički odgovor na problem koji realno postoji. Kako bi se uklonila diskriminatorna praksa prema istospolnim parovima predloženi zakon uključuje pravo na uzdržavanje, zaštitu od nasilja u obitelji, pravo nasljeđivanja, pravo da partner_ica bude smatran_a članom obitelji u slučaju bolesti partnera_ice i dakle sve ono sto je inače regulirano i spada u regulativu braka u heteroseksualnim odnosima.
Ponuđeni model je bio jedino moguće rješenje budući da Ustav Republike Srbije eksplicitno zabranjuje mogućnost da dvije osobe istog spola sklope brak. U državnoj zajednici SCG ta mogućnost je ostajala otvorena jer se nije spominjalo da je brak zajednica dviju osoba različitog spola za razliku od postojćeg Ustava Republike Srbije. Nacrt zakona možete pogledati i skinuti na sajtu kampanje za zakon.
{slika}
Koje je akcije Labris konkretno preduzeo povodom toga?
U toku prošle godine Labris je pokrenuo medijsku kampanju Ljubav je zakon i oformio tim eksperata i ekspertkinja za lobiranje za zakon.
Reci nam nešto više o medijskoj kampanji Ljubav je zakon? Što joj je cilj? Je li za pojavljivanje u ovakvim kampanjama potrebna hrabrost?
Kampanjom želimo informirati širu javnost o problemima sa kojima se suočavaju istospolni parovi u svakodnevnom životu zbog nepostojanja pravne regulative i upoznati predstavnike i predstavnice vlasti sa predloženim modelom zakona o registriranim istospolnim zajednicama. Krajem travnja bit će održana i javna rasprava o zakonu u Parlamentu. U svrhu kampanje kreirana su i dva promotivna spota koja se mogu pogledati na Ljubav je zakon. Ono što ohrabruje jest spremnost i veliki interes aktivista i aktivistkinja LGBT zajednice da sudjeluju u snimanju promotivnog spota te se javno zalažu za svoja prava.
