Posljednjih mjesec dana imale/i smo priliku sudjelovati u raznim programima, radionicama i tribinama. Mjesec ponosa bio je uvertira u sutrašnji dan, kada se, u organizaciji Zagreb Pridea, održava 16. po redu Povorka ponosa. Podržavanjem i pridruživanjem Povorci ne borimo se samo za ravnopravnost, borimo se za pravo na izbor, za obrazovnu reformu, za izbjeglice, za ljudska prava i, ove godine i sloganom, ponosnu slobodu. Zašto je sutra bitnije nego ikada do sada pridružiti se Povorci, kako je i koliko izostanak potpore Ministarstva utjecao na samu organizaciju te zašto je bitno boriti se i na dane kada se ne održava Povorka, razgovarali smo sa organizatoricama ovogodišnje Povorke ponosa.
Šesnaest godina Povorke ponosa – od kamenja i nasilja do najšarenijeg miroljubivog hoda koji slavi ljubav i različitost. Međutim, 2017. je prva godina kada Ministarstvo kulture neće podržati Povorku, u kolikoj je mjeri to utjecalo na organizaciju?
Izostanak podrške Ministarstva kulture nije destabiliziralo organizaciju, ali to isključivo zato što su nedostatak tih sredstava nadomjestile donacije naših podržavateljica i podržavatelja, kao i veliki udio volonterskog rada na samoj organizaciji Povorke. Međutim, izostanak podrške Ministarstva imao je veliki simbolički utjecaj na Zagreb Pride jer je cijeloj LGBTIQ zajednici poručeno da je naše ravnopravno sudjelovanje u polju kulture Ministarstvu nevažno. Povorka ponosa je centralno mjesto reprezentacije LGBTIQ zajednice u javnosti te političko-estetski događaj koji širi prostore slobode ne samo za zajednicu, već i za sve ljude u ovom društvu. Odricanjem podrške poslana je jasna poruka da vidljivost LGBTIQ zajednice i zalaganje za poboljšanje položaja LGBTIQ osoba u društvu ova Vlada smatra nevažnim.
Unatoč izostanku potpore Ministarstva, ove godine prvi je puta organiziran čitav Mjesec ponosa (u trajanju od 17.svibnja do 10.lipnja), za razliku od prethodnih godina kada su se održavali Tjedni ponosa. Što se sve događalo tijekom ovog amicioznog jednomjesečnog programa?
Kao dio programa Mjeseca ponosa imale smo brojne radionice na kojima su pripremani pojedini segmenti Povorke – radionica bubnjanja, radionica voguanja, radionica izrade transparenata i dekoracija itd. Osim toga, imale smo tribine posvećene pojedinim segmentima LGBTIQ zajednice koji su inače manje vidljivi poput LGBTIQ Romkinja i interspolnih osoba.Kao i svake godine, održana je tribina Mame u mami koja okuplja roditelje_ice LGBTIQ osoba čiji je cilj osnažiti druge roditelje_ice kao i mlade LGBTIQ osobe. Tribina je bila izrazito dobro posjećena te možemo reći da se broj osnaženih roditelja_ica svake godine povećava. Dogodio se i niz partija, projekcija filmova i neformalnih druženja za zajednicu.
Na koje sve načine građanke/i još uvijek mogu pomoći i podržati organizaciju Povorke?
Podržati nas se još može donacijom, volontiranjem ili redarenjem na Povorci. Više informacija o volontiranju može se pronaći i na stranicama Volonterskog centra Zagreb.
Kada i gdje započinje ovogodišnja Povorka, kojom rutom će se kretati? Kojim će proglasom biti vođene/i sudionice/i?
Povorka ponosa započet će okupljanjem 10.06. u 15:00h na Trgu Franklina Roosevelta (ispred Mimare) te će proći Rooseveltovim trgom, Trgom maršala Tita, Frankopanskom ulicom, Ilicom, Trgom bana Josipa Jelačića, Ulicom Nikole Jurišića, Draškovićevom ulicom, Šoštarićevom ulicom do Ribnjaka – gdje će Povorka završiti govorima, koncertom i druženjem. Ove se godine okupljamo pod sloganom ‘Slobodan život počinje ponosom’, a u proglasu progovaramo ovažnosti slobodnog izražavanja rodnog identiteta i seksualnosti. Upozoravamo kako je za živjeti slobodno, odnosno biti out, potrebno imati materijalnu sigurnost i neovisnost. Mnogim je osobama upravo ta materijalna neovisnost najveća prepreka tome da budu out i žive slobodno, jer mnogi_e nemaju podržavajuće obitelji, marginalizirane_i su u sustavu obrazovanja,teže pronalaze zaposlenje i doživljavaju diskriminaciju i nasilje na radnim mjestima te su diskriminirani_e pri pristupu socijalnim uslugama. Naglašavamo da postojanje prava ‘na papiru’ nipošto nije dovoljno. Neophodno je osigurati da život svake osobe ne ovisi o podršci obitelji ni o položaju na tržištu rada. Zbog nasilja i diskriminacije kojoj smo kao LGBTIQ osobe izložene u obitelji, školi, na tržištu rada i u javnom prostoru, to je za nas posebno važno.
{slika}
Ove godine hodate i za pravo na izbor, za legalan i siguran pobačaj, za obrazovnu reformu, za izbjeglice, za opstanak institucija za zaštitu ljudskih prava. Kakve su vaše reakcije na uskraćenje prava, u kojoj mjeri surađujete s drugim organizacijama i inicijativama oko širih društvenih tema?
Ove godine hodamo za slobodan život, a pravo na izbor, besplatan, siguran i legalan pobačaj su neki od segmenata slobode. Napadi na reproduktivna prava, socijalna i ekonomska prava žena dolaze uglavnom s istih pozicija koje napadaju i LGBTIQ osobe. Jer upravo su LGBTIQ osobe te čije postojanje najviše smetaopresivnim rodnim režimima i ideji striktne podjele “rodnih uloga” prema kojima je jasno tko su “žene”, a tko “muškarci” i to da su žene te koje bi trebale snositi sav teret reprodukcije. Nasilje protiv žena i LGBTIQ osoba koje je danas izrazito prisutno samo su neka od sredstavakontrole i discipliniranja osoba koje se opiru takvom rodnom režimu. Mi ne želimo samo imati pravo na izbor u vezi rađanja, pravo na zakonsko priznanje rodnog identiteta i generalno tjelesne autonomije. Mi želimo imati socijalnu i ekonomsku sigurnost da onda u tim pravima zaista i možemo uživati. Iste grupe koje napadaju reproduktivna prava i LGBTIQ osobe, također se protive ideji egalitarizma, ekonomske pravde i generalno svim politikama koje bi trebale djelovati na smanjenje društvenih nejednakosti te se bore za privatizaciju svih funkcija skrbi, školstva, zdravstva itd. Iz svega ovog vidimo kako je djelovanje kroz široku frontu različitih organizacija i pokreta koji se zalažu za socijalnu pravdu neophodno za suprotstavljanje ovim negativnim tendencijama.
Konkretno u vezi teme napada na reproduktivna prava, djelujemo unutar Platforme za ženska reproduktivna prava, a i prijašnjih smo godina surađivale s raznim feminističkim grupama i inicijativama.
Sustav obrazovanja vidimo kao jedno od najvažnijih područja naše borbe. Iz iskustva rada s LGBTIQ mladima unutar grupe vršnjačke podrške Queer Teens te provođenja predavanja u srednjim školama, znamo da je atmosfera u velikom broju škola izrazito netrpeljiva prema LGBTIQ mladima koji_e su prisiljeni_e svakodnevno trpjeti homofobne i transfobne komentare i zlostavljanje, a istovremeno se nemaju kome obratiti za podršku. Da ne govorimo o tome kako se unutar nastave ne susreću s nikakvim afirmativnim primjerima i stavovima o LGBTIQ osobama i iskustvima. Rezultati istraživanja političke pismenostiučenika_ca završnih razreda srednjih škola u Hrvatskoj koje su provele GOOD inicijativa, GONG i Institut zadruštvena istraživanja u Zagrebu (2015) su pokazali da oko polovica učenika_ca “homoseksualnost” smatranekom vrstom poremećaja ili bolesti te smatraju da bi LGBTIQ osobama trebalo zabraniti javne istupe jer nataj način loše utječu na mlade.Istraživanje o percepciji “homoseksualnosti” među hrvatskim tinejdžerima_icama, (Hodžić, A. I Bijelić, N. 2012) provedeno u devet zagrebačkih srednjih škola na 322 učenika_ica i 117 učitelja_ica potvrdilo je da je 1_3 učenica_ka počinila verbalno i_ili fizičko nasilje prema osobama zbog njezine navodne spolne orijentacije. Pravo na poštivanje i slobodu određivanja rodnog identiteta i izražavanja ne odobrava čak 78% učenika_ica, dok je oko 60% profesora_ica negativnog stava prema vidljivosti i javnosti neheteronormativnih rodnih i spolnih identiteta_izražavanja.Iz iskustva pružanja podrške mladima koje_i su doživjeli_e zlostavljanje u školi, i kroz suradnju s pojedinim školama, znamo da se često neke pozitivne mjere poput podizanja vidljivosti LGBTIQ učenica_ka i LGBTIQ tema u nastavi, ne provode zbog pritisaka od strane konzervativnih roditelja. Međutim, škole su dužne učiniti sve kako bi se svako nasilje preveniralo i sankcioniralo. Nismo protiv većeg sudjelovanja roditelja u odlučivanju o radu škola, ali je apsolutno nedopustivo dase nasiljerelativizira pod izgovorom ikakvih “demokratskih” principa.Prevencija i sprječavanje nasilja se ne može tretirati kao diskutabilno “ideološko” pitanje.Želimo da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta te Agencija za odgoj i obrazovanje, tko god trenutno bio na njihovom čelu, pokrenu ozbiljne mjere sprječavanja transfobije i homofobije u svim obrazovnim institucijama, jer suzbijanje nasilja ne može ovisiti samo o dobroj volji pojedinih ravnateljica i nastavnika.
Oko pitanja izbjeglica do sad smo surađivale s raznim tuzemnim i inozemnim organizacijama i inicijativama kad je trebalo pružiti podršku LGBTIQ izbjeglicama i tražiteljima_icama azila. Do sad smo pomogle ostvariti dva pozitivna rješenja zahtjeva za azilom u Hrvatskoj, a sudjelovale smo i u raznim akcijama podrške i solidarnosti s izbjeglicama.
Povorka ponosa je dan vidljivosti kada ističemo da su LGBTIQ osobe tu i ne idu nikuda. Oni i one su mi, oni i one su naši roditelji, braća i sestre, susjedi i susjede, kolege i kolegice, djevojke i dečki, slučajni prolaznici i prolaznice, itd. Povorka ponosa će hodati gradovima sve dok LGBTIQ osobe u ovom društvu ne budu apsolutno ravnopravne, prihvaćene i uključene. Što je s ostalim danima u godini kada nije Pride? Libela je već pisala o porastu nasilja prema LGBTIQ osobama.
U posljednjih nekoliko godina svjedočimo porastu nasilja prema LGBTIQ osobama, pogotovo u javnom prostoru, tijekom cijele godine. Izuzev nekoliko pojedinki i pojedinaca s kojima surađujemo, postupanje policije i sudstva je i dalje vrlo nezadovoljavajuće. Mi tijekom godine pružamo pravnu podršku žrtvama diskriminacije i zločina iz mržnje, radimo na edukaciji policijskih službenica_ka, državnog odvjetništva, prekršajnih i kaznenih sutkinja i sudaca i drugih institucija te osnažujemo samu LGBTIQ zajednicu informiranjem o našim pravima. K tome, kroz periodička istraživanja pratimo zastupljenost nasilja i potrebe same zajednice. Ipak, pitanje nasilja ne može biti prepušteno samo organizacijama civilnoga društva. Čini nam se da moramo čekati da netko pogine da bi vlast shvatila transfobno i homofobno nasilje kao ozbiljan društveni problem koji zahtjeva žurne, sustavne i konkretne mjere.
Situacija s nasiljem je izrazito alarmantna i zato, osim pozivanja vlasti na preuzimanje odgovornosti, pozivamo i sve ljude da reagiraju svaki put kad svjedoče nasilju ili diskriminaciji prema svojim prijateljicama, kolegama u školi ili na poslu ili prema bilo kome u javnom prostoru. Nije dovoljno biti načelno friendly i tolerantan. Potrebno je u svojoj okolini jasno dati do znanja da ste na strani LGBTIQ osoba. U slučaju diskriminacije i nasilja, pitajte svoje LGBTIQ prijatelje i kolegice kako se osjećaju i kako im možete pomoći, te ih potaknite da se jave Zagreb Prideu ili drugim LGBTIQ+ organizacijama. Naravno, nemojte činiti ništa protiv volje same žrtve. Budite OUT kao podržavateljice i podržavatelji. To je u ovoj atmosferi društvene netrpeljivosti izrazito važno.
{slika}
Ove će godine u Beogradu biti održane dvije Parade ponosa, dok su u Sarajevu zabranjena okupljanja LGBTIQ osoba. Uz Zagreb i Split, postoji li namjera da u nekim drugim gradovima Hrvatske zaživi tradicija organiziranja Povorki ponosa?
Koliko znamo ne. Ali svakako ćemo podržati svaku inicijativu ukoliko se pojavi.
Možete li nam reći nešto o programu na sam dan održavanja Povorke? Nakon Povorke, slijedi afterparty Partycipacija, o čemu se točno radi?
Na Rooseveltovom trgu će se čitati ovogodišnji proglas te će nastupiti LeZbor. Program u parku Ribnjak će uključivati još nekoliko govora kojima je cilj dodatno podcrtati neke od tema koje smo otvorile_i u proglasu, a nastupit će bendovi Detour, Marshmellow Notebooks, još jednom Le Zbor uz playlistu koju smo složile mi, organizatorice ovogodišnjeg Prajda. Partycipacija će se održati u klubu Boogaloo, a nastupit će drag kolektiv House of Flamingo, te DJ-ke Paško, Lana Popsimonova, Sleep Loan Sharks, Doxy & Mira te Labud, Odak, Dante Sseth i Miss Iconic. Ove godine smo se potrudile da svi i sve budu zadovoljne i zadovoljni, tako da ćemo u potpunosti zauzeti klub Boogaloo i nadamo se svi i sve zajedno isplesati i dočekati sunce. Karte možete naći u Octopusu u Gundulićevoj 31, Dirty Old Shop u Tratinskoj 18 i kod nas u uredu u Žajinoj 43a uz donaciju od 30 kuna. Požurite s kupnjom jer na sam dan će karte biti 40 kuna.
Zbog čega pozivate građanke/e da vam se i ove godine pridruže u što većem broju?
Njbolje poziva ovogodišnji proglas: Tu smo da kažemo da je nas koje se borimo za slobodu i jednakost puno više od onih koji se zalažu za nejednakost i hijerarhije. Ta šačica moćnica i konzervativaca nam ne može ništa. NEĆETE RAZDVOJITI naše zajednice, naša prijateljstva, naše obitelji, naše drugarstvo.
Ako vam nedostaje argumenata za prijatelje ili obitelj, izdvojile smo nekoliko razloga zašto je važno biti pred Mimarom u subotu u 15h koje možete pročitati na web stranicama Povorke ponosa.
