Ženski umjetnički kolektiv Ljubavnice zajednička je suradnja šest mladih kreativki: Ane Vuzdarić, Hrvoslave Brkušić, Tamare Bilankov, Ivane Pipal, Stelle Leboš i Luane Lojić. Spajanje znanosti, prirode i umjetnosti njihova je namjera i strast. Je li rad u kolektivu zahtjevniji ili ne od individualnog, kako šest umjetničkih umova kreativno stvara projekte saznajmo kroz upoznavanje djevojaka i njihovog rada.
Koja ideja se krije iza Ljubavnica? Kakvu ulogu u društvu imaju Ljubavnice, a što Ljubavnice predstavljaju za vas osobno?
Suštinski idejni koncept Ljubavnica je kroz različite medije, načine i procese spajati umjetnost i znanost. Unutar realizacije naših ideja veoma važna faza je samo istraživanje tijekom kojeg se ostvaruju mnoge interdisciplinarne suradnje te tijekom kojeg se finalni rad formira u određeni sadržaj, koji je sve do samog kraja (nekoliko dana prije izložbe), podložan promjenama. Promjenjivost je uzrokovana međusobnim umjetničkim uvažavanjem zbog kojeg mnoge ideje ostaju samo na riječima, a neke sasvim slučajno prelaze u djela. Naši radovi su zapravo kao neko kolektivno vezenje određene situacije, namjere ili emocije. Ljubavnice su stoga primjer umjetničkog kolektiva koji između sebe ima dobru mrežu međusobne tolerancije i prijateljstva te koji tu mrežu koristi i za stvaranje umjetničkih radova. Svakoj od nas taj je fiktivni prostor Ljubavnica veoma značajan upravo zato što je tako prirodno nenametljiv,a s druge strane osjetno postojan.
Kako su vas vaše različite pozadine iz kojih dolazite spojile u zajednicu?
Ono što nam je zajedničko jest studiranje na odsjeku Novih medija pri Akademiji likovnih umjetnosti. Iako dolazimo sa različitih akademskih godina, praksa kod studiranja na tom odsjeku jest da okuplja sve studente zajedno i da imamo priliku vidjeti što i kako drugi studenti odsjeka promišljaju i kreiraju svoj rad. Tako da smo se upoznale jedna s drugom i međusobnim radovima dok smo studirale. Želja nam je bila da se kao studenti Novih medija prijavimo na natječaj za zajedničku izložbu u galeriji SC, na tom dogovoru pojavilo se nas 6, prijavile smo izložbu i na putu do realizacije te prve izložbe 2014. godine postale smo kolektiv. Naše različitosti upravo su ono što našem kolektivu omogućava da napredujemo, nadopunjujemo se i uspijevamo kod realizacije nekih zahtjevnijih projekata, ali i da se razvijamo u kvalitetnije osobe uvažavajući mišljenja jedna druge.
Slutim da postoji priča zašto ste se nazvale Ljubavnicama.
Tijekom promišljanja za našu prvu izložbu “SF Ljubavnice” odlučile smo spojiti interes prema znanstvenoj fantastici i astrofizici. Za sam naziv izložbe nam je inspirativna bila priča kako je Galileo promatrajući Jupiterove mjesece Ganimed, Europu, Iju i Kalisto, sve redom Zusove ljubavnice, govorio kako promatra svoje nebeske ljubavnice. Ljubavnica je oduvijek bila “druga” žena, ona koja iz vana gleda prema unutra, a mi smo se tada po prvi puta kao umjetnički kolektiv našle u položaju ljubovanja umjetnosti sa znanošću, konkretnije s astrofizikom, i gledajući s margine to ogromno zadivljujuće područje koje samo po sebi već lagano graniči s ezoterijom smo se poistovjetile sa Galileovim nebeskim ljubavnicama.
Tokom realizacije izložbe SF Ljubavnice, primjerice kada smo slale službene e-mailove za suradnju, a sve s potpisom Ljubavnica, uvidjele smo da ljudi imaju zanimljive reakcije upravo na to ime. Unutar kolektiva nam je postalo normalno da se oslovljavamo s ljubavnice te nas je zaintrigirala reakcija okoline kada bismo s tim imenom ili namjerno ili nehotično nastupile prema van, a koja se prvensteno odnosila na klasično poimanje žene/ljubavnice kao drugotne i na seksualizirano poimanje ljubavnice kao nečeg prljavog i nemoralnog.
Sama činjenica da smo okupljene u isključivo ženski umjetnički kolektiv, što zapravo u samom početku i nije bilo ciljano, htjele mi to ili ne predstavlja određenu feminističku agendu. Nastojimo kroz svoj rad propitivati poziciju žene u društvu, osvrnuti se na to koliko je ženama dano prostora u disciplinama koje nas zanimaju, odlaziti u područja koja se smatraju tradicionalno muškim granama, a sve to ostvarujemo kroz jedan dosta naivan pristup, gdje dođemo, predstavimo se kao Ljubavnice, tražimo suradnike, uzmemo tačke i lopate u ruke, pospojimo tehniku i napravimo izložbu bez da u procesu puno teoretiziramo o svim konotacijama koje sve to sa sobom nosi.
Što vas inspirira i kako odabirete kojim putem ćete kreativno krenuti, je li teško stvarati iz šest umjetničkih umova ili imate slične ideje i zamisli pa ih je lakše oblikovati prema željama svih?
Umjetnost je polje djelovanja koje je oslobođeno od određenih društvenih normi, to je polje čuđenja koje se isprepliće sa svim aktivnostima ljudske realizacije, a nama je uzbudljivo djelovati na mjestima ispreplitanja znanosti i umjetnosti, jer je to mjesto s kojeg je jako lijepo promatrati mogućnosti svijeta i svemira. Upravo nam je čuđenje i divljenje zajednička praksa kroz koju oblikujemo umjetničke radove. Različitost umova osnovna je ideja konstruktivne stvarnosti i mi je našom malom gestom suradnje u veselju podržavamo.
Kako izgledaju vaši kreativni procesi?
Naši kreativni procesi izgledaju kao ambiciozna, prljava i vesela igra odrasle djece. U realizaciju rada ulažemo sve svoje kapacitete te u procesu ostajemo aktivni uz pomoć intenziteta strasti koja nas pokreće. Trudimo se zaboraviti ograničenja i dopuštamo prirodi našeg rada da utječe na nas privatno i umjetnički.
{slika}
Što smo sve mogli pogledati i što nas još sve čeka, a vašeg je kolektiva djelo? Koji vam je proveden projekt najdraži?
Do sada smo kao kolektiv ostvarile tri velike izložbe i nekoliko manjih. Prva zajednička izložba pod nazivom “SF Ljubavnice” održana je 2014. godine u Galeriji Studentskog Centra. U njoj smo prvi puta spojile umjetničko i znanstveno u našem radu te smo velik dio izložbe ostvarile uz suradnju Mileta Karlice i Davora Horvatića sa zagrebačke zvjezdarnice i odsjeka za fiziku PMF-a, te astronomskog društva Beskraj.
2015. godine smo napravile kratku, ali slatku izložbu “Nula” u Meštrovićevom paviljonu. U Nuli smo se resetirale i kroz proces regresije svele na ono bazično što je i rezultiralo audio-vizualnom instalacijom u obliku ozvučenog višemetarskog zemljano-biljnog totema u centru galerije Bačva. Kako u svim našim projektima surađujemo sa stručnjacima iz raznih područja tako smo i ovu izložbu ostvarili uz pomoć regreso-terapeutkinje Zrinke Janković i organizatora FloraArta Darka Uidla koji nam je velikodušno posudio tone zemlje i biljaka koji su bili potrebni za ovu instalaciju.
Naša treća velika izložba “Dva stupnja” bila je ujedno i prva održana van Zagreba, točnije u Galeriji umjetnina Split, gdje nas je na suradnju pozvala kustosica Marija Stipišić-Vuković. Dva stupnja je možda i naš najkompleksniji projekt do sada gdje se bavimo odgovornošću koju svaki pojedinac snosi za klimatske promjene i ispitujemo sustave samoodrživosti. Da bi izveli takav projekt angažirale smo brojne suradnike (entuzijaste) iz područja strojarstva, elektrotehnike, energetike…
Krajem ove godine ćemo za zagrebačku publiku postaviti modificiranu verziju “Dva stupnja” u Pogonu, a lagano smo ušle u dogovore oko suradnje s Tehničkim muzejom za 2020. godinu… Pomalo 🙂
U međusobnom razgovoru, dok smo pokušale odgovoriti na vaša pitanja, smo zaključile da zapravo nemamo najdraži projekt. Svaka izložba kroz koju smo prošle bila je svojevrsna stepenica za dalje, u svaku smo uložile masu energije, naučile jako puno toga i dobile dodatno samopouzdanje za nove projekte. Općenito više volimo velike projekte za koje imamo dovoljno vremena razviti kvalitetan proces.
Recite nam nešto više o “Nuli”, izložbi koju ste prije dvije godine postavile u HDLU. Kako ste došle na ideju prostorne instalacije te kako vas je ona usmjerila u daljnjem radu?
Nulu smo spomenule u prethodnom pitanju kao jednu kratku i slatku izložbu koja je trajala svega pet dana. 2015. nam je svima bila iznimno naporna godina, uz ljubavničke projekte svaka od nas paralelno vodi i samostalnu karijeru/posao tako da smo bile dosta u stisci s vremenom i iscrpljene. U takvom stanju smo ipak odlučile napraviti izložbu u Galeriji Bačva zbog predivnog kružnog prostora koji nas je svojim oblikom inspirirao na prostornu instalaciju koja je imala prostora širiti se u vis te je tako nastao biljni totem.
{slika}
Kako kolektiv smo inače sklone ambijentalnim instalacijama te volimo stvarati atmosferične prostore. Često koristimo materijale poput pijeska, zemlje, biljaka koji u sebi imaju olfaktivnu komponentu te time dodatno mutiramo “čiste” galerijske prostore.
Resetiranje koje smo doživjele u procesu stvaranja Nule nam je omogućilo da se opustimo i naučilo nas da najbolje funkcioniramo kada imamo dovoljno vremena za razvoj koncepta, da preferiramo veće prostore i da u Hrvatskoj zapravo postoji puno entuzijastičnih osoba iz razno raznih područja koji će rado sudjelovati na umjetničkim projektima i time ih obogatiti.
Imate li u planu organizirati/održati predavanja usko povezana s vašim radom? Koja biste područja djelovanja izdvojile kao glavna na budućem radnom planu?
U budućnosti bi sigurno razmislile i o tom aspektu našeg stvaranja, ali za sada još nismo dovoljno spremne ulaziti toliko u teoriju iza našeg rada. Ono što volimo je unutar svakog projekta na kojem radimo organizirati predavanja vezana za temu kojom se bavimo koja drže stručnjaci koji se tim područjima bave. Tako je u sklopu SF Ljubavnica bilo predavanje o crnim rupama i pulsarima, u sklopu Dva supnja o solarnim pločama i samoodrživim sustavima dostupnim u Hrvatskoj…
Kroz dosadašnje projekte se iskristaliziralo da nas sve zanima ekologija, energetika, istraživanje svemira, matematika te ćemo sigurno i u daljnjem radu nastaviti istraživati neko (ili sva) od tih područja.
Posvećene ste samoodrživosti, otežava li vam to rad ili ga čini lakšim?
Možda je reći da smo posvećene samoodrživosti malo prejaka izjava, ali je istina da nas zanima i da je bilo u fokusu našeg zadnjeg projekta. S praktične strane nam samoodrživi sustavi otežavaju rad, jer nam je dok smo postavljale Dva stupnja bilo kudikamo lakše prikopčati zvučnike, miksetu i svjetla u utičnicu nego računati koliko je velik svaki od tih potrošača i sukladno tome ih prikopčati na solarni panel ili ručni generator ili bicikl i slično. S druge strane smo jako puno naučile koliko je zapravo energije potrebno da bi se svaka od tih stavki upogonila i kroz sve to smo si osvijestile koliko je svaka od nas zapravo veliki potrošač i koliko energiju oko sebe uzimamo zdravo za gotovo.
Koje biste svoje osobine u zajedničkom radu izdvojile kao kvalitetne i korisne, a što vas nekad možda usporava?
Život – u jednom i u drugom smislu. Nezaobilazna činjenica je da nas je šestero, što je ponekada i dobro i loše. Prosječni honorar kojeg kao kolektiv dobivamo je uvijek podijeljen na šest, a iznosi nažalost nisu dovoljni i realni. Živimo u vremenu kada je naš život i preslika trenutnog društva te smo često primorane raditi nešto što nije umjetnički rad, a to je daleko od uvjeta prema kojima želimo raditi. Imajući u vidu da radimo kompleksne radove, kustosi i institucije često nisu spremni na šest umjetnica. Nismo hiperproduktivne, što je direktan odraz pomankanja financiranja kulture općenito, ne uzimajući u obzir samu vrstu rada kojim se bavimo i koja je sama po sebi zahtjevna u svojoj interdisciplinarnosti. Mali honorari uz više usputnih poslova rezultiraju kratkim vremenom za umjetnički rad. S druge strane, imamo tu neumornu energiju i optimizam. Kada jednom uđemo u neko nepoznato polje ne zaziremo od njega. Nastojimo uvijek naučiti nešto novo i prenijeti to znanje dalje. Šest ljudi može više od jednog.
Kako to inače biva, ne živite od Ljubavnica, nego se ovim vidom umjetnosti bavite u takozvano slobodno vrijeme. Čime se bavite ostatak vremena, na koje se sve načine bavite umjetnošću i imate li i samostalne projekte, planove i suradnje ili ste posvećene samo Ljubavnicama?
Svaka od nas ima samostalnu praksu, radimo različite vidove umjetnosti : od instalacija, filma i fotografije do zvuka, ilustracija, performansa, tekstualnih radova. Predajemo, komuniciramo i nastojimo prožeti umjetnost kroz svaki tip angažmana kojeg imamo. Razvijamo naš samostalni svijet paralelno sa svijetom Ljubavnica i to je nešto što smatramo esencijalnim za zdrav razvitak kolektiva. Individualni rad svake obogaćuje i upotpunjuje Ljubavničku praksu.
/Kakav je položaj žena u umjetnosti danas? Kako vidite poziciju umjetnice u ovim turbulentnim vremenima postojanja i koja je njezina uloga u društvu?
Poziciju umjetnice danas vidimo kao i bilo koje druge žene u društvu. Svačija je uloga važna, nismo bogom dane kao umjetnice. Važno je gledati na umjetnice kao ljudska bića, to je borba za ravnopravnost, a ne jednakost – svi smo različiti i svojim kvalitetama doprinosimo široj slici iste borbe. Problem zastupljenosti žena u umjetnosti, kao i zastupljenosti u vodećim umjetničkim institucijama je golem. Evo na prvi pogled, bez dodatnog komentara, brojke govore o zastupljenosti umjetnica na hrv. umjetničkoj sceni, primjerice na službenoj stranici MSU-a među autorima zastupljenima zbirki u pokretu brojimo 58 muskaraca, 9 zena i 4 umjetnicke grupe.
Kakve su reakcije na vaš rad?
Usmene reakcije su generalno pozitivne. Dojmovi su da je ljudima interesantno to što smo ženski kolektiv pod nazivom Ljubavnice i što se bavimo prostornim audio-vizualnim instalacijama koje u sebi sadrže jako puno fizičkog rada kao što je lopatanje pijeska, tovarenje zemlje, prenošenje granja i panjeva i sl., kojeg same obavljamo. Naš rad zapravo odlično komunicira s publikom i svatko s izložbe ponese bar dio atmosfere, publika se ili opusti ili zabavi ili oboje. A usput i nešto nauče ako su bili na nekom od predavanja.
Iskustvo pisanih kritika s naših izložbi dosta je ograničeno, za što smo i same odgovorne jer nakon što konačno sve profunkcionira, a to je rijetko baš iz prve, i otvorimo izložbu niti jedna više nema snage baviti se aspektom marketinga i kontaktirati novinare i likovne kritičare za pisanje kritike ili članka.
Recite nam na koje vas sve načine možemo podržati i možda se nekako uključiti u vaše projekte.
Posjetite nas na izložbi 🙂 ili medijski popratite neke naše buduće projekte jer se bavimo univerzalnim i trenutno dosta relevantnim temama te nam je cilj doprijeti do šire publike koja i nije isključivo iz umjetničkog područja.
