Ovih dana svjedočimo kako je posjet Pape iskorišten da bi se po tko zna koji put poslala poruka o “nepovredivosti ljudskog života od začeća do njegova prirodnog skončanja…” te pozvalo na reviziju zakona koji dopušta prekid trudnoće. Svjesne smo da živimo u društvu u kojem su žene manje važne, manje moćne te da njihove živote, tijelo i zdravlje nastoje kontrolirati različite institucije kojima upravljaju muškarci.
Žene su rijetko u situaciji da donose potpuno slobodnu odluku o reprodukciji, jer su njihovi izbori često nametnuti ili ograničeni različitim društvenim i ekonomskim faktorima. Procjene su kako se godišnje izvrši 20 milijuna nesigurnih pobačaja. Od toga je 1/3 provedenih pobačaja ilegalna, a između 70.000 i 200.000 žena umire godišnje od posljedica loše napravljenih pobačaja. U našoj zemlji prema podacima HZJZ za 2009. godinu samo je 52,9% žena koristilo usluge ginekologa/inja. Prema izvještajima ordinacija primarne zdravstvene zaštite žena u 2009. godini (ugovorne i neugovorne) posjeti u svrhu planiranja obitelji u Hrvatskoj su pali u odnosu na prethodne dvije godine. U 2009. godini zabilježeno je samo 77.903 posjeta u svrhu planiranja obitelji i/ili propisivanja jednog od kontracepcijskih sredstava što je za 20,3% manje u odnosu na prethodnu godinu (97.701). Najčešće su propisivani oralni kontraceptivi (70,7%) i intrauterini ulošci (12,8%). Iako je legalno dopušten, različitim se metodama i načinima nastoji ograničiti pravo žena na siguran i dostupan abortus. Cijena pobačaja je neopravdano visoka i razlikuje se od bolnice do bolnice, a doseže i visinu minimalne plaće. Stigma i poniženja koje trpe žene koje odlaze na pobačaj ne mogu se mjeriti novcem.
Procvat crnog tržišta pobačaja
Dugogodišnji rad konzervativnih političkih i katoličkih krugova koji se bore protiv abortusa ne samo da nije postigao željene efekte već je pridonio stvaranju i procvatu crnog tržišta pobačaja. Prigovor savjesti na koji se pozivaju liječnici koji ne žele raditi pobačaje i stigma koja prati taj čin, stvorili su uzak krug liječnika koji profitira od toga. Tako je u listopadu 2010. godine privedeno pet liječnika Odjela za ženske bolesti i porodništvo varaždinske bolnice pod sumnjom da su zlouporabili položaj i krivotvorili dokumente, odnosno da su vršili ilegalne pobačaje i dvostruko ih naplaćivali, i od HZZO-a i od pacijentica. Prema Jutarnjem listu, za isto kazneno djelo sumnjiči se 13 osoba s područja Varaždina, Bjelovara te Koprivnice koje su počinile ukupno 101 kazneno djelo, a od toga 58 kaznenih djela zlouporabe položaja i ovlasti, 13 poticanja na izvršenje zlouporabe položaja i ovlasti , 29 krivotvorenja službene isprave te jedno kazneno djelo protupravnog prekida trudnoće.
Zapreke pristupu kontracepciji
U mnogim zemljama, pa tako i u RH žene i djevojke susreću se s brojnim zaprekama u pristupu modernim metodama kontracepcije i informacijama o kontracepciji. Kontracepciju ne pokriva zdravstveno osiguranje i stoga korisnice moraju plaćati punu cijenu. Cijena hormonalnih pilula potrebnih za jednomjesečnu zaštitu iznosi oko 100kn. Neke žene i djevojke, osobito one najugroženije, kao što su sve one sa niskim prihodima, nezaposlene, na školovanju ili u nasilnim odnosima, nemaju sredstva za to. Druge su prisiljene zbog visoke cijene hormonalne kontracepcije posegnuti za onima niske kvalitete koje su jeftinije, ali koje možda nisu najprikladnije za njih ili se prikloniti nepouzdanim metodama planiranja obitelji. Hitna je kontracepcija tek nedavno registrirana u Hrvatskoj, što je odmah izazvalo osudu Katoličke crkve i nekih liječnika koji tvrde da se radi o ranom abortivu pa se stoga protive primjeni takvih preparata. Iako je stav Svjetske zdravstvene organizacije iz 2010. godine temeljen na znanstvenim dokazima da pilula za dan poslije sprečava ovulaciju pa stoga ne stoje predrasude i argumenti o abortivnom djelovanju pilule. Iako se radi o preparatima koji su djelotvorniji I žene ih bolje podnose, u Hrvatskoj se čekalo više od deset godina na njihovu registraciju. Njihova cijena, koju plaćaju same žene i djevojke je oko 200kn. Važno je napomenuti da niti jedan kombinirani preparat koji je do sada bio korišten kao “hitna kontracepcija”, a i dalje se koristi nema odobrenje Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode za hitnu kontracepciju.
Žensko zdravlje nije prioritet?
Koliko je pitanje žena i zdravlja (ne)važno u ovoj državi, pa čak i institucijama koje se bave unapređenjem položaja žena vidimo i u prijedlogu Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova. Područje Žene i zdravlje izbačeno je iz prioriteta za razdoblje 2011. – 2015. godine iako postavljeni ciljevi za prethodni period (smanjenje učestalosti spolno prenosivih bolesti, podizanje razine zaštite i očuvanja zdravlja na radu, osobito psihičkog zdravlja žena, unaprjeđivanje mjera za očuvanje reproduktivnog zdravlja žena i sl.) nisu ostvareni.
Zabrinutost zbog kretanja stanovništva pokreće nove demografske politike i države kroz te politike nastoje povećati kontrolu nad privatnim domenom, pitanjima seksualnosti i fertiliteta. Demografska situacija u Republici Hrvatskoj, ukazuje na negativnu stopu prirodnog prirasta odnosno proces depopulacije stanovništva. Država kroz svoju populacijsku politiku uzima provo na donošenje odluka u toj sferi i kroz nju ostvaruje svoje ciljeve. U tim politikama žene se promatraju u ograničenoj ulozi onih koje rađaju djecu i to u okviru braka. Ne bave se ženama koje žive same, lezbijkama, ženama koje ne žele imati djecu.
Crkvena represija i zadržavanje kontrole nad seksualnošću
Brojni prigovori i protivljenje pobačaju od strane crkve manje se osnivaju na obrani prava fetusa i svetosti života, a više su usmjereni na provođenje represije i zadržavanje kontrole nad seksualnošću. Cilj seksualnih odnosa je prokreacija, a ne užitak. Treba rađati djecu bez obzira što ih ne možete prehraniti, bez obzira jesu li željena ili nisu, jesu li začeta kao rezultat prisilnog seksualnog odnosa. Brane se prava embrija nauštrb prava trudne žene. Naglašava se da je život svetinja, a postoje primjeri kada crkva ne reagira ili čak odobrava ubojstva npr. u ratovima.
Ovih dana puno se govori o Papinom dolasku i porukama koje je poslao, uključujući I njegovo izlaganje o savjesti. Crkva podržava prigovor i slobodu savjesti, poziva liječnike da postupaju u skladu s vlastitom savješću i ne izvode pobačaje. Međutim ženama je zanijekano to pravo i onima koje žele namjerno prekinuti trudnoću ne dozvoljavaju postupanje u skladu s vlastitom savješću, već ih žele prisiliti da protiv vlastite volje i savijesti zadrže trudnoću.
Patrijarhalni sustav prisutan je u svim društvima i kroz povijest je iskoristio ženska tijela za svoje potrebe, ograničavaju mogućnost žena da izraze i uživaju u svojoj seksualnosti, da slobodno i odgovorno donose informirane odluke o vlastitom tijelu, da biraju sebi partnere/ice, da donose odluke o potomstvu, da se zaštite od bolesti i nasilja, i da ravnopravno sudjeluju u svim aspektima života.
Ženska tijela i reproduktivno zdravlje kontroliraju institucije koje određuju populacijsku politiku, koje u savezništvu sa crkvama i anti – choice grupama kreiraju politike koje otežavaju ženama pristup adekvatnim uslugama i informacijama, znanstvene zajednice čija istraživanja rijetko odražavaju potrebe žena, medicinska profesija koja žene vidi kao neodgovorne i nesposobne za preuzimanje aktivne uloge u kontroli vlastite plodnosti, farmaceutska industrija zainteresirana za profit, crkva koja vrši kontinuiran nedopustiv pritisak na žene, donositelje odluka i liječnike/ce.
Žene imaju pravo na kontrolu nad vlastitim tijelom
Mi se zalažemo za pristup koji poštuje ljudska prava žena, njihova seksualna i reproduktivna prava koja su osnovana na istim principima koji su zajednički i drugim ljudskim pravima, kao što su ljudsko dostojanstvo, jednakost, tjelesni integritet, samoodređenje. Seksualna i reproduktivna prava odnose se na prava i slobode vezane u sposobnosti i mogućnosti osobe da stvara i donosi odluke o svom životu, a koje imaju utjecaj na njeno seksualno i reproduktivno zdravlje.
Kao što je slučaj i kod ostalih ljudskih prava, države imaju obavezu poštivanja, zaštite i provedbe, odnosno poduzimanja aktivnih mjera koje će omogućiti ostvarivanje tih prava.
Žene imaju pravo na zdrav život, slobodno raspolaganje svojim tijelom i donošenje odluka o svojim životima bez prisile, zlostavljanja i nasilja. Pravo na pobačaj je temeljno pravo žena, stoga je legalan, siguran i dostupan abortus sastavni dio kontrole žena nad svojim životom.
