“Imam vrlo čudnu alergiju. Neki ljudi alergični su na pšenicu, drugi pak na mačke. Ja sam alergična na slušanje žena koje kritiziraju svoj izgled. Koristim izraz alergija jer prilikom reakcije dolazi do organskih promjena: nožni prsti mi se počinju uvijati, kosa mi se naježi, spotičem se na vlastite riječi dok pokušavam doći do odgovarajućeg, dobro uobličenog, ali iskrenog odgovora”, riječi su Anye Strzemien, glavne urednice Stylelista, koja je dala zanimljiv osvrt upravo na ženski problem doživljaja same sebe.
“To je poznati ples među ženama. Jedna kaže ‘osjećam se tako debelo’, druga odgovori ‘ma daj molim te – ja sam debela’, pa onda opet prva kaže ‘kako god, nisi ti upravo pojela burrito’, i tako se nastavlja unedogled “, objasnila je kako to obično izgleda. No, vjerujem kako je svima vama to i više nego poznato.
“Pohađala sam srednju školu za djevojke, a poslije fakultet, također za žene, radim u medijima posljednjih 10 godina, tako da sam se naslušala ili sam pak bila uvučena u ovakve vrste razgovora vrlo često. Međutim, tek kad sam zakoračala jednom nogom u svijet mode, zaista sam se naslušala takvih priča. To i nije toliko iznenađujuće uzevši u obzir da se radi o industriji u kojoj se dizajneri moraju podsjećati da shvate razliku između sample veličine i poremećaja u prehrani, kao i poticati ih da drže grickalice za modele ( iako sudeći po nekim figurama na posljednjem Fashion Weeku u veljači, ta nastojanja nisu urodila plodom)”, obrazložila je razloge akcije koju je pokrenula.
Gospođa Strzemien jednu vrlo domišljatu ideju provela je u djelo. Naime, dugo vremena šalila se je s kolegama da će u Stylelistu morati uvesti kasicu koja će sakupljati “donacije” od svakoga tko kaže nešto negativno na račun svog izgleda. I zaista, jedne večeri, u društvu Mac& Cheese-a, Martinija i kolegica, shvatila je da to mora učiniti. Tako je sljedećeg dana uz pomoć olovke, ljepila, škara i papira nastala kasica originalnog naziva “Obećavam da ću prestati govoriti negativno o svom tijelu“.
{slika}
Kazna je bila 1 dolar za svaki negativni komentar koji netko izgovori, čiji je prihod išao u Girls Inc. , organizaciju koja promiče razvoj samopouzdanja kod mladih djevojaka.
“Unutar 2 minute imala sam 2 dolara u kasici. Je li jedan od njih bio moj? Naravno. Nikad nisam rekla da nemam i ja svoje trenutke licemjerja”, riječi su Anye Strzemien, ali je također dodala kako nastoji obuzdati tu ružnu naviku.
Naime, nedavno provedene studije pokazuju da žena koja se uključi u “razgovor o debljini” može osjećati posljedice depresije i nekoliko tjedana nakon toga. To je scenarij u kojem nema pobjednika.
“Iako obično nisam jedna od onih koje se koriste raznim afirmacijama i jeftinim, otrcanim frazama, željela bih Vas zamoliti da u dio namijenjen za komentare napišete nešto pozitivno o sebi. Zauzvrat, za svaki lijepi komentar Huffington Post Media grupa će donirati 1 dolar organizaciji Girls Inc. Nadamo se doseći iznos od 5.000 dolara za 5.000 komentara i to do 17.travnja, stoga, molim Vas da napišete nešto lijepo“, istaknula je Anya Strzemien.
Željela bih nadodati kako je zaista bilo lijepo u ona “stara” vremena kad je žena bila ŽENA, sa svim svojim oblinama i ženskim atributima. Kad se zbog nekoliko kilograma “viška” ne bi etiketirala debelom, već poželjnom i ženstvenom.
{slika}
Međutim, živimo u vremenima gdje nam današnji trend, današnja moda i stanje svijesti nameću anemičan, “kostur” izgled kao nešto poželjno i lijepo. Svakodnevno nas bombardiraju reklamama, filmovima, glazbom koji vrve ljepoticama “savršenog” izgleda, i guraju nam pod nos da moramo biti mršave, jer sve drugo jednostavno nije dobro. Taj trend je postao toliko agresivan da zahvaća sve dobne skupine. Osnovnoškolsku djevojčicu koja je već krenula na dijetu jer ne stane u odjeću svoje lutke, djevojku u srednjoj školi koja je već opasno iskompleksirana jer ne stane u skinny jeans size zero, pa i sve mlade žene, i one nešto starije koje kreću na dijetu uredno svakog ponedjeljka.
Poremetili su se kriteriji ljepote, i ne samo to – previše se propagira vanjština, fotošopirana lica bez mane, savršene proporcije, duge vitke noge, uzak struk, savršeni ten, itd. I to je došlo tako daleko da se sve druge ljudske vrijednosti i kvalitete ne priznaju ukoliko ne dolaze u “savršenoj” ambalaži.
Zahvaljujući današnjim kriterijima ljepote i ljudskih vrijednosti, rodio se i sljedeći “trend” – većina žena postaju same sebi najgori neprijatelji, i bacaju se u depresiju smatrajući da su debele, ili jednostavno nedovoljno lijepe. Danas gotovo svaka osoba barem jednom dnevno izbaci negativan komentar na račun svog izgleda. To je postalo normalno. To nam utječe na sve aspekte života – odnos s partnerom, djecom, rodbinom, kolegama na poslu, prijateljima i poznanicima, utječe na naš doživljaj svijeta i našu poziciju u njemu. Kvaliteta života nam se srozava. A zašto? Zbog nekoliko kilograma viška, zbog neravnog trbuha i “nesavršenih” nogu. Nije li to apsurdno? A opet nekako zahvaća i najsamosvjesnije od nas!
I na kraju željela bih samo istaknuti da nije stvar u broju kilograma koje svaka od nas nosi. Sve se mi razlikujemo po veličini, visini, boji i obliku. Međutim, upravo u tim različitostima krije se sva ljepota i draž. Čim prije prihvatimo sebe takve kakve jesmo, prije ćemo početi živjeti život rasterećene takvih gluposti. Kad se već moramo boriti sa nezaposlenošću, besparicom i općom krizom, pokušajmo barem ne boriti se s kilogramima i prenapuhanim kriterijima ljepote.
{slika}
