A koji je tvoj oblik tijela? Jesi li V ili O tip, ima li tvoje tijelo oblik pješčanog sata ili jabuke, ili si možda sportske građe? Kakva nedoumica ljudi moji, kakva nedoumicaaa! Iskreno, koga briga?
Nije apsolutno nikakva novost da modna industrija i mediji još uvijek plasiraju imperativ vitkosti kao nužan i poželjan, “must have” i ove sezone. No, pitanje je koje proizlazi iz toga sljedeće: zašto je to još uvijek tako? Zašto popriličan broj djevojaka i žena diljem svijeta još uvijek pristaju biti robinje tom imperativu? Je li se on sukladno sveopćoj popularizaciji masovnih medija (a osobito televizije, koja je na našim medijskim prostorima na vrhuncu kao najpopularniji masovni medij) toliko ukorijenio u društvo kao takvo i počeo diktirati neke nove društvene norme?
Još je davno jedna od (meni osobno) najljepših žena svijeta po bilo kojoj kategorizaciji, Marilyn Monroe izrekla slavnu rečenicu: “To all the girls that think you’re fat because you’re not a size zero, you’re the beautiful one, it’s society who is ugly.” Pa ipak, unatoč moru tekstova, počevši samo od Libele, sve potvrdno kimamo glavom i prividno se slažemo s prethodno navedenom rečenicom, napokon odlučimo objaviti rat takvom društvu, a sutradan.. Sutradan ponovno razmišljamo na koju bismo dijetu mogle otići, zamaramo svoje lijepe glavice hrpom savjeta s raznoraznih tzv. ženskih portala koji propagiraju kvalitetu življenja, a ustvari velika većina njih tek potpomaže imperativu vitkosti 21. stoljeća. A kako kaže jedan od nedavnih tekstova s Libele, “život nije ‘osjećam se bolje’ kampanja” . I ne radi se ovdje samo o tijelu, iako sam se bazično odlučila usredotočiti na vječiti rat žena s kilogramima, već se radi o tome da je općeniti imperativ ljepote koji nam se nalaže, od lica, tijela, osobnosti, toliko iskrivljen da zaista ne vidim načina da se ženski pogled na njega iskristalizira. Uostalom, što znači biti lijep? Znači li to biti visok 1,75m, imati 50 kilograma, ili imati proporcije 90-60-90, savršeno oblikovane obrve i duge uvijene trepavice? Dakako, preplanulog tena, Angelininih usana, čvrstih grudi i tome slično?
Ljepota je individualna apstrakcija, baš kao i što je svaki čovjek i svaka žena zasebna individua. Stvarno ne vidim razloga zašto bi se itko želio svrstavati u kalupe “mršavica”, “debeljuca”, “dječačke građe” i tako dalje? Hoću li se ja osjećati bolje s deset kilograma manje? Iskreno, ne, izgubim ih kroz akademsku godinu u moru obaveza i stresa i nije neki poseban osjećaj, moram priznati. Sigurna sam da, kome se ne sviđam ovakva kakva sam sada, neću mu/joj se sviđati niti s deset kilograma manje i tonom šminke na licu. Bit ću iskrena, jedno me vrijeme to opako ljutilo jer mi se događalo da, kad ugledam ljude koje nisam vidjela neko dulje vrijeme, prvo što uoče na meni je moja težina. Bilo je tu raznih varijacija na temu, od onog “što ti se dogodilo, zašto si se udebljala?” pa u stresnim fazama “ajme, jesi bolesna, što si mi tako smršavila?” Ali konstantno je bila riječ o TEŽINI. Nitko od istih tih osoba nikada me nije pitao za moje interese, faks, pisanje, knjige koje čitam.. Otkud tolika opsjednutost jednom običnom brojkom? Također, jedna od inspiracija za ovaj tekst bilo je i nekoliko prijateljica koje su mi otvoreno rekle kako misle da nisu privlačne jer imaju koju kilu viška, jel’. Tu je i seksističko komentiranje medija na temu težine jedne od najtalentiranijih plivačica svijeta, Leisel Jones, pa Adele koja je odbila fotografiju cijelog tijela za naslovnicu Voguea… Kilogrami, kilogrami, kilogrami.
Sada, dok tako nabrajam, iznova uviđam dubinu problema zvanog “zadovoljavajuće žensko tijelo”. Voljela bih reći kako se rješenje nudi na obzoru, jer je problem kompleksan i kao što sam već rekla, ukorijenjen u današnje društvo, ali ako osvijestimo činjenicu da je društvo to koje se treba mijenjati, a ne naša kazaljka na vagi, već smo učinile korak naprijed. Tek kad objavimo rat lutkicama s naslovnih strana, beskičmenjacima trulih osobnosti i prestanemo MI biti te koje komentiraju linije drugih djevojaka i posprdno ih (ili zavidno) pogledavaju na ulicama, u klubovima, fakultetima, školama, radnim mjestima, moći ćemo reći da smo nešto i poduzele na mijenjanju ovakvog društva.
Osobnost je ono što zrači iz vas i vaša vas osobnost čini privlačnima, a ne tijelo. Zato, izvadite iz ormara te kratke hlače koje se libite obući zbog celulita ili usku majicu za koju vam kažu da ne pristaje vašoj jačoj građi i prošećite ulicom, jer, prekrasne ste baš takve kakve jeste.
