Svi su se raspričali o zdravstvenom odgoju u školama pa htjedoh i ja uloviti koju minutu slave. S obzirom na činjenicu da sam žestoka zagovornica ranog zdravstvenog i građanskog odgoja idealna sam osoba za popljuvati sve što su napravili. Da su kojim slučajem ministar i ekipa trenutno školarci vjerujem da bi ih stavili na skraćeni program. Žestoka sam jer sam baš ja ta koja je mislila da je uhvatila boga za muda kada sam na početku mandata slušala vrlog ministra koji obećava brda i doline. Bila je to nada za mene kao profesorice sociologije da ću moći raditi posao koji volim i da ću predavati ono za što sam se školovala. Ali zašto bi kod nas išta bilo kako treba?
Sama ideja zdravstvenog i građanskog odgoja je fenomenalna, ono što bi djeca trebala usvojiti na kraju te priče i kako bi trebala usvojiti jest odlično zamišljena…na papiru. Onda dođeš do prakse i sve padne u vodu. Ovo su zaista važna znanja i kompetencije koje bi svako dijete trebalo usvojiti ali nikako na način na koji oni to sada pokušavaju ugurati. Opet se krenulo od repa, a ne od glave. Neću sada ni spominjati činjenicu da nitko nije znao da se novi predmet uvodi u škole (to već dovoljno govori o njihovoj sposobnosti) jer o tim podacima su dovoljno i drugi rekli. I nije problem u tome što se želi naučiti djecu (pa čak niti ideja sa mirnijim početkom dana malih kikaća) već je problem način na koji se to uvodi i činjenica da Ministarstvo nema veze sa stvarnošću. Nije cilj biologiji ugurati još jednu nastavnu cjelinu koju će klinci morati bubati napamet, već je cilj djecu osposobiti da vode koliko-toliko zdrav život, u svim segmentima. A to se ne postiže na ovakav način. Da li znate da se na biologiji (prvi ili drugi razred srednje škole) mjesec dana uči krvožilni sustav ptica? Da ljudi moji, sve žile ptičurina klinci moraju znati. Pa da je ministar uzeo udžbenik u ruke bi znao da nije rješenje ugurati još jedno poglavlje i misliti kako je problem riješen. To je samo jedan od bezbroj primjera. S druge strane imate građanski odgoj za koje se neki nastavnici dodatno školuju već nekoliko godina. Organiziraju se stručni skupovi, održavaju se edukacije i seminari, ali onda ubrzo shvatiš kako nisu glavnu stvar odlučili: tko će predavati građanski odgoj. Tko? Bilo tko! Bilo tko tko pokaže afinitet prema građanskom odgoju. Znate li što to znači u stvarnosti? Ja ću vam reći: u svakoj školi postoji dio nastavnika koji nema punu satnicu, ako ste dobri s ravnateljem/-icom, nategnuti će vam satnicu sa nekim “glupostima” kako bi imali punu satnicu. Posljedica toga je da učenici imaju još jedan predmet na popisu iz kojeg ništa pametno ne uče. Ali ne zato što je on u osnovi loše zamišljen već zato što nisu napravili dobru podlogu za novi predmet. Nikako da dođe vrijeme škole u kojoj se usvajaju znanja i kompetencije radi samog znanja, odnosno primjene u životu.
{slika}
Kada već pišem o zdravstvenom odgoju ne mogu se ne dotaknuti i seksualnog odgoja. Na Filozofskom pod satovima Sociologije spolnosti se govori o edukaciji djece i mladih više od 10 godina. Tolika istraživanja su napravljena i svako novo pokazuje sve goru situaciju po pitanju ranih stupanja u spolne odnose, promjene partnera, ne korištenja zaštite itd. Ali dežurni dušebrižnici se ne seksaju pa misle da se i ostali narod ne seksa pa shodno tome niti djecu ne treba učiti o svim opcijama koje postoje. Ili još bolje zagovaraju apstinenciju kao jedinu prihvatljivu opciju. Što time dobivamo da lažemo sebi samima? Djeca moraju dobiti realnu sliku o svijetu, upoznati sve mogućnosti, steći znanja na osnovu kojih će doći do vlastitih zaključaka. Jedino na taj način možemo odgajate pozitivne mlade ljude koji nemaju predrasude.
