Nisam renomirana književna kritičarka, štoviše, daleko sam od toga. No ipak osjećam neki poriv da kažem nešto o knjizi 50 nijansi sive, o kojoj su mnogi već pisali, a koja je navodno potakla mnoge žene da obrišu prašinu sa svojih vibratora i ponovno malo razgibaju svoje prste na intimnim područjima… NAVODNO.
Nisam neki pretjerani fan chick lit-a, čitam zaista svašta i mogu podnijet ogromnu količinu nekvalitete i amaterstva. Knjiga, kakva god da je, ne osuđujem je po koricama. Iako 50 nijansi sive (i njeni nastavci, preko 50 nijansi mračniji do sigurnijeg) tendira ka tome da postane prodavanija od Biblije, nije u meni budila nikakav poriv da ju pročitam, dok nisam naišla na jedan zanimljiv članak. Radi se o tome da je aktivistička skupina Wearside Women in Need izdala proglas o tome kako ta knjiga potiče kućno nasilje, te zakazala za 05.11. javno spaljivanje iste. Iako nisam feministica, gajim neke profeminističke stavove, a ta me je kritika jako zaintrigirala. Spaljivanje knjige? Kao okorjeli liberal protivim se tom antagonističkom činu. Spaljivanje je pretjerano nasilan izraz, čak i u vidu borbe protiv nasilja. Spaliti knjigu, neumjesna je penetracija u privatnu sferu neke osobe i ja je izjednačavam sa zabranom slobode govora i mišljenja. Pa k’ vragu, što je toliko posebno u toj književnoj senzaciji – morala sam saznati. Posudila sam knjigu od kolegice koja ju je, naravno, naručila još prije nego što je stigla u hrvatske knjižare.
{slika}
Za sve koji ju nisu pročitali, knjiga započinje ofrljim opisom likova: Ona je lijepa, inteligentna i obrazovana no toga nije svjesna. Upoznaje, pukim slučajem, Njega koji je lijep, pametan, ambiciozan, bogat i svega je toga svjestan. Ona ima 21 godinu, a autorica nas uvodi u njen život tik pred diplomu. On ima 28 godina i vodi firmu sa 40 000 zaposlenih, otprilike kao i Coca-Cola… ono, svakodnevna pojava. U trenutku kada se oni upoznaju, naravno, ljubav se manifestira kao čudna super sila. Kao neki naboj, elektricitet koji prožima njihova tijela i privlači ih. Ona se prestraši svojih osjećaja jer je on stariji i uspješan, a on se (kako doznajemo pedeset stranica kasnije), boji te veze jer je emocionalno retardiran. Što i ne bi bio neki šok (jer, uvjerena sam, ne postoji muškarac koji to nije) da ne saznamo da je on zapravo seksualni sadist (sadist koji voli grub oblik snošaja, u kojem ne nanosi bol svojoj ´podređenoj´, već svakim oblikom dodira, bilo to nježno maženje ili udarac po stražnjici, doprinosi njezinom zadovoljstvu. Jer ono što je njemu na prvom mjestu, jest njezino zadovoljstvo). S obzirom na to da su se zaljubili, sad već oboje toga svjesni, on joj priznaje svoju gorku tajnu o potrebi izražavanja svoje dominantnosti u seksualnom činu.
No, to nije sve – ona je djevica (u knjizi od nešto manje od 500 stranica, to je jedan od sveukupno dva obrata). Saznavši to, s obzirom da je voli, odluči voditi s njom tzv. vanilla seks. Prilikom tog seksa, ona svrši tri puta, na gotovo svaki fizički podražaj. Čak i njegove riječi poput “Hajde mila, svrši za mene” odvode je preko ruba i doživljava nesumjerljiv orgazam. Ona zavoli seks i Njega, a On zavoli nju i počinje propitivati svoje izražavanje hipermaskuliniteta. I tako se oni seksaju, seks je genijalan za njih oboje. Vole se, ali opet postoje prepreke, jer ona preferira vanilla seks, a on voli mahati bičevima i vezati ju lisicama. I tako se oni vole, seksaju, voze u njegovom helikopteru, pa se seksaju, pa se dvoume, pa se seksaju i tom logikom do kraja.
Na kraju knjige, ona ga ostavi, jer nakon 500 stranica seksa i polemike o njegovih 50 nijansi sjebanosti (kako On sam sebe naziva) ona ipak zaključuje da je on sjeban. Bitno je istaknuti činjenicu da su Ona i On punoljetne osobe, koje stupaju u seksualne odnose dobrovoljno. Ne postoji nikakav oblik prisile. Koriste kondome do njezinog prvog ciklusa nakon čega prelaze na kontracepcijske pilule. Oboje su svjesni opasnosti od spolno prenosivih bolesti te se On zbog toga prije seksualnog odnosa na iste testirao.
Knjigu je napisala očajna kućanica E. L. James, a taj joj je epitet dodijeljen od strane mrzitelja njenog rada. 50 Shades of Grey njen je prvi uradak i ako mene pitate, ova kućanica, očajna ili ne, tendira k tome da postane marketinški genije, jer koliko god da je knjiga nekome loša, trenutno je najprodavanija.
{slika}
50 nijansi sive po mom mišljenju, nije ni upola takva senzacija koliko se priča. Jedna je od lošijih koje sam pročitala, no svakako nije najlošija. Zapravo iznenadilo me moje vlastito tijelo, koje nije ostalo ravnodušno na opise seksa. I u konačnici, ovo djelo ne pretendira da postane remek djelo, i sigurna sam da ta kućanica nije ni imala tendenciju pisanja jednog. No, ono što se ispostavilo, jest da je napisala jako dobar pornić. A što se tiče opasnosti koju ova knjiga predstavlja za malu djecu, žene, gey muškarce ili katoličku mladež, zaista smatram da je minorna. Ona nikome nije naudila, svatko je slobodan sam odlučiti hoće li ju pročitati ili ne. Ne vjerujem da će žene, na veliko razočaranje seks shop lanaca (i muškaraca kao evolucijskih sadista), početi kupovati japanske kuglice, bičeve svih oblika, duljina itd. i vrištati na svoje partnere: Kazni me! Kazni me!. A ako to i učine, seksualnost je prirodna, i kao i sve drugo tako postoje i različite vrste i načini postizanja zadovoljstva, bitno je samo znati uživati, i ne bojati se vlastitih fantazija.
Koje je Vaše mišljenje, zašto je ova knjiga toliko popularna?
A o seksualnim fantazijama i sadomazohizmu, drugom prilikom…
