Na koga pomislite kada razmišljate o najvećim feministkinjama našeg doba? Iz te skupine nemoguće je izostaviti Gloriu Steinem, književnicu, novinarku, jednu od glavnih zagovarateljica feminističkog pokreta u ’60-ima i ’70-ima prošlog stoljeća i suosnivačicu časopisa Ms. koji je postao simbolom američkog novinarstva i borbe za ženska prava. Iz njezinih uspjeha jasno je vidljivo kako se radi o posvećenoj aktivistici i strastvenoj vizionarki.
Iako na današnji dan slavi 79. rođendan, ona je još uvijek jednako aktivna, radikalna, revolucionarna i neumorno predana svome životnom pozivu. Godine 2005. suosnovala je žensku neprofitnu organizaciju Women’s Media Center,a trenutno radi na projektu Women Under Siege u kojem se bavi problematikom silovanja kao sredstva opresije u Siriji. Na pragu osamdesetih, zastupljena je u medijima i javnim nastupima, piše knjige i članke, o njezinom životu snimljen je dokumentarni film pod nazivom Gloria: In her own words, koji je sastavljen od intervjua i arhivskih materijala koji nam dočaravaju njezin osjećaj za humor, suosjećanje, mudrost i hrabrost.
Zaslužna je za podizanje svijesti o tome kako je umanjivanje statusa žena u društvu bitno povezano s mnogim drugim problemima s kojima se današnji svijet suočava i kako neravnopravnost spolova i restriktivne rodne uloge imaju poražavajući utjecaj i na muškarce. Zbog toga je cijenjena kao pionirka i vizionarka našega doba.
Utjecaj obiteljske situacije na njene stavove
Gloria Steinem rođena je 25. ožujka 1934. godine u Toledu, Ohio. Otac joj je bio prodavač antikviteta, i zbog prirode njegova posla cijela je obitelj živjela putujući u kamp kućici i do dvanaeste godine Glorija nije redovito pohađala školu. Prisjećajući se tog vremena, zaključuje kako je zahvaljujući takvom načinu života izbjegla ispiranje mozga u najranijem djetinjstvu. Glorijina majka Ruth bila je novinarka koja je zbog obitelji morala odustati od posla kojeg je beskrajno voljela. U dobi od 34 godine doživjela je živčani slom koji je ostavio trajne posljedice na njezino zdravlje i zbog kojeg je veći dio svog života provela u sanatoriju.
Majčina bolest imala je velik utjecaj na Glorijinu osobnost, i ona opisuje majčina iskustva kao ključna za njezino razumijevanje socijalnih nepravdi. Tumači majčinu nemogućnost zadržavanja novinarskog posla kao rezultat općeg neprijateljstva prema zaposlenim ženama u to doba. Također smatra kako je apatija liječnika koji su se brinuli za zdravlje njezine majke rezultat predrasuda o ženama ranih pedesetih u Americi.
Zanimljiv biografski podatak je svakako i taj da je Glorijina baka, Paulina Steinem, bila sufražetkinja, sudionica Međunarodnog vijeća žena i prva žena odabrana u Odbor za obrazovanje u Toledu. Dakle, ako uzmemo u obzir njezinu obiteljsku pozadinu, nije nimalo neobično da je Glorija postala slavna novinarka i feministkinja.
Unatoč teškom djetinjstvu, Gloria je upisala fakultet u Washingtonu koji je završila 1956. godine, nakon čega dobiva stipendiju za nastavak studija u Indiji. Iskustvo života u Indiji ju je izuzetno motiviralo u tome da se bori protiv nejednakosti i socijalnih nepravdi u svijetu.
Profesionalna karijera
Nakon povratka u New York, počela je pisati za mnoge popularne časopise. O tom razdoblju Steinem govori:
“Ako je potraga za stanom bila problematična (u očima većine onovremenih stanodavaca neudata žena koja si je mogla priuštiti stanarinu nije bila drugo doli prostitutka), dobivanje posla činilo se gotovo nemogućim. Što se urednika ticalo, žene se moglo ili odvesti u krevet, ili im dati da sortiraju poštu.”
Jedan od njezinih prvih većih zadataka u istraživačkom novinarstvu bio je članak o uvjetima rada zaposlenica Playboya. U svrhu istraživanja prijavila se za posao Playboyeve zečice. Primljena je u Playboy Club u New Yorku gdje je u tri tjedna na vlastitoj koži iskusila izrabljivačke radne uvjete i ponižavajuće seksualne zahtjeve. To iskustvo kasnije je pretočeno u film pod nazivom A Bunny’s Tale. “Žena koja čita Playboy trebala bi se osjećati kao Židov koji čita nacistički priručnik,” izjavila je.
Godine 1972. pokrenula je časopis Ms., jedinstven po tome što je prvi u povijesti kojeg su u potpunosti posjedovale i uređivale žene. Kao glavna urednica, Steinem je ostvarila ugled istaknute feministkinje i glasnogovornice za pitanja vezana uz ženska prava.
{slika}
Politički stavovi i aktivizam
Kao životnu prekretnicu početkom ’70-ih, Steinem navodi sudjelovanje na debati o pobačaju s koje je izvještavala, a smatra kako je upravo tada započeo njezin život aktivne feministkinje. U dobi od 22 godine i sama je imala pobačaj, no do tada nije o tome govorila.
“Oduvijek sam slušala o tome kako je abortus nešto loše, no nikada se nisam tako osjećala. Često sam nastojala u sebi izazvati osjećaj krivnje razmišljajući o svome djetetu, koliko bi godina imalo, ali jednostavno nije išlo. Što se mene tiče, to je bilo prvi puta da sam doista osjećala da imam kontrolu nad vlastitim životom. Željela sam uzeti život u vlastite ruke, a ne dopuštati da mi se stvari događaju. U tom je smislu pobačaj za mene bio pozitivna stvar”.
Nedugo nakon toga postala je punopravnom članicom ženskog pokreta; to joj je, kako tvrdi, spasilo život. “Protiviti se pobačaju znači svoditi ženu isključivo na njenu reproduktivnu funkciju. Feminizam mi je pomogao da shvatim kako ne moramo svi živjeti isti život”.
Steinem je učvrstila svoju poziciju u političkim pokretima nove ljevice. Žene su unutar ljevice počele otkrivati svoje organizacijske sposobnosti u procesu donošenja političkih odluka. Novi pokret za žensko oslobođenje počeo je poprimati masovne razmjere u samo nekoliko godina. U to vrijeme Steinem je stekla nacionalnu pozornost kao vođa ženskog oslobodilačkog pokreta. Goruća pitanja koja su je u to vrijeme okupirala bila su nezastupljenost žena i ženskih pitanja u političkom i javnom životu. Odigrala je važnu ulogu kao govornica, delegatorica, organizatorica, povjerenica i novinarka koja je pratila mnoga javna događanja vezana uz razvoj civilnog društva, ravnopravnost spolova i demokraciju.
Pridružila se Betty Friedan u Washingtonu u pokretu March for Women’s Lives, masovnom otporu vladinim napadima na ženska reproduktivna prava u travnju 2004. Zbog svojih izuzetnih doprinosa osvojila je brojne nagrade, 1993. primljena je u Women’s Hall of Fame, nešto kasnije i u American Society of Magazine Editors Hall of Fame.
Odrastajući polovicom prošlog stoljeća, kada je brak u pravnom i socijalnom smislu bio izrazito neravnopravan, ona se cijelog života opirala toj instituciji. Unatoč tome, u 66. godini udala se za poduzetnika Davida Balea. Međutim, brak je trajao samo tri godine jer je Davidu dijagnosticiran limfom na mozgu. Zahvaljujući bračnom statusu, Bale se mogao liječiti u SAD-u. Steinem je i sama preboljela rak dojke nekoliko godina ranije.
“Godinama sam radila na tome kako bi brak bio što egalitarniji, ali nikad nisam očekivala kako ću ga imati mogućnosti sama iskusiti. Sretna sam, iznenađena i jednog dana ću pisati o tome. Nadam se da to dokazuje ono što je feminizam oduvijek prolongirao, sposobnost da žene u svakom trenutku imaju mogućnost samostalno donositi životne odluke.”
Steinem se kasnije počela zalagati za sklapanje istospolnih brakova. Organizacija American Humanist Associationdodijelila joj je 2012. nagradu za humanisticu godine za promicanje aktivizma vezanog uz LGBTQ pitanja i feminizam.
Iako se bliži 80. godini života, Gloria Steinem je daleko od mirovine; ona je dokaz da za feminizam nema umirovljenja.
