U Kanadi su nedavno održani izbori i pobijedio je samoprozvani feminist, zagovaratelj održivog razvoja i proimigrantske politike Justin Trudeau. Riječ je o osobi koja je obećala, a zatim i realizirala vladu u kojoj sjedi jednak broj ministara i ministrica. Hrvatskoj je takav scenarij miljama daleko. Prije svega, građani i građanke će se sigurno načekati dok se formira nova vlada, a čak su sve glasniji glasovi kako mostovi i staze zapravo vode do novih izbora jer ‘neovisnima’ to valjda znači ‘preuzimanje odgovornosti’. No, kako će uskoro svima postati dosta natezanja ‘mi bismo sa svima, a ne bismo ni s kim’, a i dugotrajnija ‘neodlučnost’ MOST-aša bi samo izazvala negodovanje kod građana i građanki, pretpostavimo da nećemo ponovno slaviti taj takozvani festival takozvane demokracije u skorije vrijeme.
Nadalje, a kada se i složi nova vlada, u njoj će sjediti tek koja žena. Više onako slučajno, ne jer hrvatska politika shvaća nužnost političke participacije žena i zagovara rodnu ravnopravnost. Tome u prilog govori i odluka Ustavnog suda iz rujna kojom je ukinuta sankcija nevaljalosti izbornih lista ukoliko ne ispunjavaju rodnu kvotu. Međutim, Državno izborno povjerenstvo sredinom listopada je ipak upozorilo kako će se predlagatelji kandidacijskih lista za parlamentarne izbore na kojoj ne bude minimalno 40 posto podzastupljenog spola kazniti novčanom kaznom. Iako niti do sada nitko nije bio sankcioniran jer je bilo ‘nejasno’ od kojih točno izbora se primjenjuju te ozloglašene kvote, HDZ je na ovim izborima na svojim listama kandidirao tek 19 posto žena od ukupnog broja kandidiranih. Domoljubna koalicija na svih 11 kandidacijskih lista nije ispunila propisani minimum od 40 posto podzastupljenog spola, koalicija Hrvatska raste igonorirala je zakonsku obavezu na 5 svojih kandidacijskih lista, a HDSSB nije ispunio kvotu u obje jedinice za koje su predali kandidacijske liste. Ukupna financijska sankcija za sve kandidacijske liste političkih stranaka i nezavisnih lista trebala bi iznositi milijun i šestopedeset tisuća kuna.
U prošlom sazivu Vlade bilo je, ovisno o trenutku, oko 20 posto ministrica. Dakle, upola manje od predviđenog i očekivanog. Teško da će s ovom novom ili pak starom garniturom nešto krenuti u pozitivnijem smjeru.
Upravo zbog toga Mirjana Kučer iz Domina i Ženske mreže Hrvatske za Libelu kaže kako od nove vlasti zahtijeva uvođenje reprezentativne kvote (broj mjesta u saboru) ili preferencijalnog glasovanja unutar kvote od 40 posto.
Uz Kučer, upitale smo i suborkinje s Vox Feminaea, Gabrijelu Ivanov i Antonelu Marušić, kao i feminističke aktivistkinje Paulu Zore (Ženska soba) te Ankicu Čakardić (Centar za ženske studije) što očekuju od nove vlasti i kakav bi trebao biti budući premijer, odnosno premijerka. Sve su istaknule zaštitu reproduktivnih prava kao jako bitnu stvar koja je zadnjih godina uslijed glasnog buđenja neokonzervativnih ideja dovedena pod upitnik. Iako su mnogi/e tijekom kampanje pokušavali ovu temu banalizirati odnoseći se prema njoj kao ideološkoj provokaciji koja miče fokus s bitnog – ekonomije, gospodarstva, saniranja goleme nezaposlenosti – pritom ne shvaćajući kako je sve povezano.
“Mnoga pitanja koja su feministkinjama bitna ovih se dana odbacuju kao svjetonazorska/ideološka i time manje bitna dok kao postoje neka koja su nesvjetonazorska/neideološka pa se pretpostavlja bez rasprave da oko njih imamo konsenzus, to je opasna i netočna pretpostavka. Sva pitanja i ona koja se tiču ekonomije i ona koja se tiču ljudskih prava su svjetonazorska/ideološka odnosno, odgovor na njih je uvijek iz neke ideološke pozicije tj. nema neideološke pozicije. Prema tome, prvo što očekujem jest da se ne odbacuju neka pitanja kao svjtonazorska niti da se pretpostavlja da su neka pitanja tehnička. Da se takozvana ideološka pitanja ne smatraju manje važnima i da se stoga njima ne trguje, govorim naravno o pravu na abortus i Zakonu o životnom partnerstvu”, tvrdi Paula Zore.
S Paulom se slažu Gabrijela Ivanov i Antonela Marušić: “Budući premijer/ka trebao bi se jasno odrediti i u takozvanim ‘pitanjima svjetonazora’ – neka od tih njih poput prava žene na prekid trudnoće nalaze se u domeni ljudskih prava, i ne bi trebala biti isključivo predmetom istraživanja stručnjaka. Stoga očekujem da se premijer/ka zalaže za ženska reproduktivna prava, ponajprije pravo žene na legalan, siguran i dostupan prekid trudnoće”.
“Nova vlada mora uzeti u obzir preporuke CEDAW odbora i prije svega osigurati zaštitu prava žena od negativnog utjecaja Katoličke Crkve, odnosno osigurati zaštitu ženskih prava i funkcioniranje pravne države. Tu, prije svega, mislim na primjenu Zakona o pravu na pobačaj, te osiguranje sigurnog i dostupnog pobačaja i besplatne kontracepcije za sve žene, uvođenje građanskog i seksualnog odgoja kao redovnog predmeta u školi, razmatranje raskidanja Vatikanskih ugovora, zauzimanje stava prema legalizaciji prostitucije i surogat majčinstvu, te edukaciju pravosuđa o zaštiti ženskih prava i provođenju načela ravnopravnosti spolova”, navela je Mirjana Kučer.
‘Ostavljati kolateralne žrtve nije put do društva slobode i jednakosti’
Nadalje, feministkinje očekuju bolju zaštitu radnih i socijalnih prava, kao i prestanak s pogubnom politikom ‘rezova’, koja je zapravo društvo samo dublje gurnula u depresiju – i onu na bankovnim računima, ali i onu mentalnu.
“Od budućeg premijera/ka RH očekujemo da iz više smjerova najavljene reforme provede u skladu s detektiranjem ekonomskih i društvenih nepravdi. Inzistirati isključivo i pod svaku cijenu na reformama i pritom za sobom ostavljati kolateralne žrtve nije put do društva slobode i jednakosti.Očekujemo da se premijer/ka i njegova vlada posvete pažnju nužnim izmjenama Zakona o radu, u smjeru podizanja razine prava radnika i radnica, te iznalaženja učinkovitijih načina kontrole poslodavaca. Interesi kapitala ne mogu biti iznad interesa i prava radnika i radnica, premda se kroz donesene zakonske akte posljednjih godina više puta pokazalo da Zakon o radu nedovoljno štiti radnika/cu u RH”, istaknule su Ivanov i Marušić.
One su isto tako istaknule kako se protive privatizaciji zdravstvenog sustava te da bi buduća vlast trebala osigurati javno financiranu zdravstvenu zaštitu za sve građane i građanke.
“Kada govorimo o nizu reformi koje se najavljuju posebno je opasno da se ta pitanja smatraju tehničkima, pokazalo se da su mjere štednje koje se uvode kroz reforme opasne i neefikasne i da njihov teret snose građani/ke te da ugrožavaju one skupine koje su već u teškoj ekonomskoj situaciji npr. žene, mlade, starije osobe i sl. Zbog svega navedenog, izuzetno je važno da se pri donošenju reformi razmišlja o njihovim posljedicama i u kakve će posljedice imati na socijalnu sliku društva, pa stoga očekujem da se ovakve odluke donose u skladu s odgovornošću koju vlast ima prema svim građanima/kama, a posebno najugroženijima. Kako je odgovorno donošenje ovakvih odluka često ugroženo koruptivnim praksama, očekujem prije svega transparentnost i otvorenost prema javnosti svih procesa koji će voditi do donošenja odluka”, upozorava Zore.
‘Rodno realiziranu politiku koja štiti javna i zajednička dobra’
“Ako pratimo razvoj situacije u Grčkoj nakon referenduma 7. srpnja i smjer u kojem se kreće Lijeva platforma (Left Platform), potom što se događa u Portugalu i Španjolskoj u lijevom političkom krilu, ili što u Velikoj Britaniji predlaže Jeremey Corbyn ili Lijeva Unija (Left Unity) svojim programima, ako pratimo što se događa u Americi oko Bernie Sandersa, uzimajući u obzir trenutne bolivarske socijalističke tendencije, od idućeg/e premijera/ke na ovako postavljenoj liniji primjera očekujem da se u što kraćem roku ozbiljno posveti formiranju suvislog, razrađenog i dobro planiranog artikuliranog odgovora tehnokratskoj Trojci i konzervativnoj političkoj ekonomiji mjera štednje. To je jedini mogući smjer u očuvanju ikakvog suvereniteta Hrvatske, a što bi trebalo biti u primarnom interesu bilo koje hrvatske vlade u 2015. godini, bilo da je riječ o ‘desnoj’ ili ‘lijevoj’ partijskoj ideologiji. Osim ovako klasno pozicionirane politike, od predsjednika/ice vlade očekujem i rodno realiziranu politiku koja štiti javna i zajednička dobra. Trenutak u kojem se, primjerice, vlada HDZ-a ili SDP-a ili Mosta (potpuno identično) ne postavlja kritički prema politikama rezova, a sve tri ‘opcije’ zagovaraju dalje i dublje neoliberalne reforme radnog, socijalnog i mirovinskog zakonodavstva, to ozbiljno i opasno govori o ideološkom podudaranju postojećih ‘opcija’ i evidentnom gubitku višestranačja”, smatra Čakardić koja je dodala kako dugoročno očekuje ‘smislenu i stabilnu socijalističku vladu kojoj je u fokusu dokidanje kapitalizma, jak feministički i ekološki održiv političko-ekonomski program’.
Zore također očekuje nastavak dosadašnje politike prihvaćanja izbjeglica kao i kreiranje politika i praksi koje bi omogućile njihovu kvalitetnu integraciju u hrvatsko društvo.
Ona također poziva buduće vlasti da provode zakone koji sankcioniraju govor mržnje te zaštiti one koji/e se nađu na meti seksističkih, nacionalističkih, ksenofobnih, rasističkih, vjerskih i inih napada.
Uvesti reda u medije i odnos Crkva-država
Ivanov i Marušić ističu kako budući premijer i vlada trebaju bi ‘uvesti reda’ u medije.
“Predlažemo uvođenje novčanih kazne za one reklame i medijske sadržaje za koje sud časti HURA-e (Hrvatsko udruženje društava za tržišno komuniciranje) ocijeni da su neprikladne, a ne da kao do sada godinama dobivaju opomene i nemaju nikakvog motiva učiti na greškama”, rekle su.
“Crkva ne smije izuzeta iz zakona o financiranju neprofitnih organizacija, a važno je konačno i pristupiti revidiranju ugovora sa Svetom stolicom, kako bi se prekinulo netransparentno financiranje crkve i klera iz državnog proračuna. Sredstva ušteđena u ovom segmentu mogla bi se iskoristiti za spomenutu reformu i poboljšanje socijalne i zdravstvene skrbi najugroženijih skupina: beskućnika i socijalno ugrožene populacije”, zaključile su.
Dok Justin Trudeau u svojoj vladi ima dobitnicu Nobelove nagrade, ateiste, muslimana, osobe iz takozvanih prvih naroda, ali i one koji nisu rođeni u Kanadi, invalida, geja, izbjeglicu, osobu koja se bori s rakom itd., jasno pokazujući vlastitoj zemlji, ali i cijelom svijetu, koliko je bitno uključivanje i integracija svih društvenih skupina te pojedinaca i pojedinki u sve segmente društve, poštivajući i vrednujući posebnosti svake od njih, naša vlada će se vjerojatno sebe opet okarakterizirati kao bijelog, obrazovanog, privilegiranog i dobro situiranog muškarca katolika koji slijedi norme i rijetko propituje.
Zbog toga Čakardić ima savjet kako doskočiti različitim vlastima i sustavima: “Ne možemo od vlade puno očekivati, moramo organizirati pokret ‘izvana’ s progresivnim načelima, a prvi korak u tom smjeru je goruća potreba za napuštanjem dominantnog hrvatskog platformskog reakcionarnog modela NGO-izacije otpora koji je svojom ‘profesionalizacijom’ pojeo sve inicijalne iskre progresivne borbe nastale zadnjih godina – radničke, sindikalne, mirovnjačke, zelene, LGBT i slično”.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.
